Dylan i »Zagreb film«

23.05.2003

Bob Dylan
(24. svibnja, 1941.)

Gorepomenutog dana svibnja mjeseca prije ravno 62 ljeta, točnije proljeća, rodio se u gradiću Doulouth, američkoj državi Minesota, u ortodoksno – židovskoj obitelji Robert Allen Zimmerman u povijesti suvremene (kontra) kulture i popularne glazbe poznatiji kao Bob Dylan. Van svake sumnje i bez ikakve ozbiljnije konkurencije najveći kantautor rock-žanra i najbitniji pojedinačni kreativni djelatnik svakolikog idioma popularne glazbene kulture 20. stoljeća (koji se i na početku 21. vijeka i novoga milenija sjajno drži). U početku borac za očuvanje legata velikih umjetnika afroameričkog, crnog country-bluesa i izvornog sjevernoameričkog folka, kasnije prvi i najartikuliraniji eksponent folk-revivala tijekom ranih 60-ih, najbitniji bard tzv. protestne pjesme i urbane američke šansone koncem 60-ih i polovicom 70-ih sarkastični opservator »Američkog sna« i ideala »Woodstock-generacije«, začetnik folk-rocka i country-rock idioma, tijekom 90-ih jedan od rijetkih istinskih velikana žanra koji su o(p)stali bezobrazno nedodirljivi na vrhu kreativne suvremene poetike rock n roll idioma-na čelu (za drugu poziciju on ne zna i ne haje) šake odabranih, preživjelih, u kojoj su osim njega još jedino Joni Mitchell, Neil Young, Van Morrison, Lou Reed, Sir Paul McCartney, i, dakako, Keith Richards. Da je samo snimio albume koji su sama esencija sasma osobenog, nadrealnog poetski raskošnog rock-svjetonazora, poput primjerice »Freewheelin« (1962.), »Highway 61 Revisited« (1964.), »Subterenean Homesick Blues« (1965.), »Blonde On Blonde« (1966.), »Self Portrait« (1969.), »Basement Tapes« (1975.), »Blood On The Tracks« (1975.), »Before The Flood« (1976.), ova tri potonja sa skupinom starih znanaca iz kanadske skupine »The Band«, »John Wesley Harding« (1967.), »Good As I Been To You« (1995.), ili briljantni »Time Out Of Mind« (1998.), koji je, kao od šale, pokupio 6 Grammy nagrada, Dylan bi bio najveći. A nije učinio samo to. Dakle najveći je. I više od toga. Sretan Ti rođendan, Meštre, i kako bi sam to otpjevao: »May You stay forever young…« (Dabogda zauvijek ostao mlad).

Pedeset i dvije
godine Zagrebačke škole animiranog filma

Kada je prvi animirani film »Veliki susret« napravljen u Zagrebu 1951. godine, i emitiran iste godine na današnji dan 23. svibnja u pravom Disney maniru s trajanjem od, u to vrijeme, impresivnih 20 minuta, nitko nije ni sanjao da će to biti početak nevjerojatnog uspjeha: »Zagreb film«, Studio za animirani film, osnovan je točno 8 godina kasnije 1959. godine, na današnji dan - Georges Sadoul je u Cannesu uzviknuo: »Nastala je Zagrebačka škola animiranog filma!«. Najveći uspjeh postignut je kada je pokojni Dušan Vukotić dobio »Oscara« za svoj animirani film »Surogat«, to je bio prvi nagrađeni film koji nije bio s engleskog govornoga područja. O drugoj legendi ove škole, liku profesora Baltazara, nešto više kakvom drugom zgodom.