Arhiv tekstova
Somuni za cilu obitelj
Zašto sad o kruvu? Da slikom sačuvamo od zaborava kako su kadgod naše reduše pekle kruv u krušnoj (parasničkoj, banja) peći, nas nikoliko koji volimo i čuvamo storovinske vridnosti, latili smo se da na jednom od salaša što virnije ponovimo i uslikamo ovaj dični poso naši majki i njevi majki, toliko kolina unatrag. Priskočili smo pečenje kruva pod cripuljom (cripnja, peka, sač), najstariji način kako su naši stari najpre pekli kruv još dok su živili u zemunici. Doće red i na to, al sad smo priredili pečenje u jednom za tu priliku lipo uređenom salašu. Sve to zafaljujući dobroti i pomoći Bele Ivkovića, gazde salaša, koji ga dotiro kako triba i izdašnoj pomoći obitelji Dominike-Doce i Grge Piuković koji su se latili da što virnije pokažemo kako su sve do nedavno naše salašarke pekle kruv.
Od prosijavanja brašna, potkuvavanja kuruznog kvasa, do zakuvavanja i prikuvavanja kruva, krećanja kruva u krušnoj kotarci, mećanja u peć do ispečene lepanje i somuna u najsitnijim dilovima virno je obavljen ovaj najvažniji poso reduša. Ovo zato jel sam u knjigi Kruv naš svagdanji (HKC »Bunjevačko kolo«, Subotica 2001.) s većeg opiso i koliko-toliko u slikama pokazo pečenje kruva. Kad sam se uvirio da do sad bunjevački adet pečenja kruva još nije opisan i uslikan u svim dilovima i potpuno virno, Docino znanje smo sa TV snimateljem Rajkom Ljubičem zauvik sačuvali. Ovo je skoro zaboravljen i izvorno teško ponovljiv poso. Provirio sam da okolni muzeji i biblioteke, koji se bave čuvanjem prošlosti Hrvata Bunjevaca, nemaju ovaki izvorni pokaz počenja kruva, kojeg smo sad ovikovičili.
Čim se snimljeno obradi, biće objavljeno i protumačeno u kratkom filmu.
HISTORIJAT: Priskočiću kontanje kako je naš daleki predak došo do kruva. Naši stari su dolaskom u ovaj kraj med najpotribnijim predmetima doneli i spominjanu cripulju, da bi oma mogli peć kruv i pod njom spremat drugu ranu. Još i početkom prošlog vika tu i tamo su reduše pod cripuljom pekle kruv, više ljudi su mi pripovidali da se sićaju kako su na salašu imali cripulju pod kojom je njeva mater pekla kruv, kad je bila mlada, početkom XX. vika. Jedna od dobro sačuvani cripulja, ko da je nova, vidi se ode na sliki, za koju se pouzdano zna da su je sridinom XIX. vika hasnirala Julijana (Đula) Kalčević (rođ. 1847. godine u Aljmašu /Bá-csalmás/) i njezini potomci sve do posli I. svitskog rata. Sad je ta cripulja kod Ivana Bačlije – Glumca.
Kad su se naši preci malko otukli i posli zemunica počeli pravit salašiće, čeljadska soba se nije mogla smislit brez parasničke peći koja je od cripulje podesnija za pečenje kruva. U njoj se mož ispeć više somuna, za brojniju obitelj, a osobito za velik gazdaluk s tušta čeljadi na kostu.
Kako sam se latio pisanja o praznoviriju, izostaviću opis pečenja kruva, da spominim nike od najčešći adeta.
VRAČANJE OKO KRUVA: Kadgod je u većini domaćinstava samo mater smila zakuvavat kruv, a kad joj je ćer odrasla da je imala dosta snage za ovaj ni malo lak poso, mater joj uzgljancu metnila pod naćve s virovanjem da će joj tako narast kruv, kako će narast uzgljanca kad s nje skine teret s naćvama.
Prija neg reduša metne kruv na krušnu lopatu s kojom će kruv metnit u užarenu peć, reduša je prid vratima napravila križ, da do peći ne dospiju vištice koje bi mogle naudit kruvu da se ne ispeče dobro.
Dok se kruv peče, krušna lopata stoji nuz banak isprid peći. S kruvom nije bilo slobodno peć nikaku drugu ranu, osim lepanje koja je od istog kvasnog tista ko i kruv.
Prija neg reduša metne lepanju u peć, na krušnoj lopati je zasiče znakom križa i u svakom frtalju i u sridini prstom utisne »pupak« na pet mista, koji podsićaju na pet Isusovi rana.
Lepanju nije bilo slobodno dat keru da je ide, jel onda kruv neće dobro narast. Tušta nji su virovali da će ker poslušat i višticu il kakog nečastivog. Zato su kadgod zdravo pazili da ker ni slučajno ne prođe izmed koraća i ispod naćava u kojima se zakuvava kruv.
Ako se koje čeljade plašilo kad grmi i pucaju gromovi, mož ga izličit prikim likom ako poide malo plisnivog kruva.
* * * * *
Dio podataka je iz spominjane knjige Kruv naš svagdanji. g
