Arhiv tekstova
»Nepostojeći« kulturno-obrazovni centar
Ako u mislima nastavljamo plovidbu srednjovjekovnim Dunavom od Iloka nizvodno, stižemo do šireg prostora današnjeg Novog Sada. Vasa Stajić (inače korektan hroničar Novog Sada) 1933. godine konstatira: Novi Sad kao srednjovjekovni grad nije bio naročito značajan«. Prekoputa Novog Sada diže se »Gibraltar na Dunavu« današnji Petrovaradin. Turistička karta Fruške gore, ne tako davno izdata, o Petrovaradinu piše: tragovi naselja na ovom privlačnom mjestu datiraju od oko 2000 g. p. n. e. Registrirani su i materijalni tragovi Kelta, Rimljana, velike seobe naroda… Turci je zauzimaju 1526. Sudeći po ovim izvorima, u povijesti ovih mjesta postoji »rupa« od pola milenija. Pola tisuće godina je iščezlo, kao da ih nije ni bilo, ili bar nema materijalnih tragova. Drugo je pitanje da li su ti »materijalni tragovi« uopće i traženi?. Malobrojni, uglavnom slučajni, arheološki nalazi već pobijaju ovu tezu, a mnogobrojni srednjovjekovni pisani dokumenti itekako poriču Stajićevu konstataciju.
Grad Župana Pétera: Osnivačka povelja cistercijanskog samostana iz 1237. godine spominje imenično 26 srijemskih i 11 bačkih sela koje kralj Bela IV. daruje u posjed novoosnovanoj opatiji Bélakút. S ovog spiska jedno naselje na Bačkoj strani je za našu priču vrlo interesantno: Peturwarad s tri sela, dva po imenu Zoyl (današnje Sajlovo) a treće Bywolou. Tu je i selo villa udwornicorum tj. selo u kojem stanuju udvornici, sluge na nečijem dvoru. Sudeći po dokumentu tu postoji jedna utvrda s podgrađem kome neposredno pripadaju četiri sela. Zapravo tu se nalazi grad sjedište župana Petera čije ime nosi i začetak grada Peturvarad. Župan Peter nije makar tko u svom vremenu, on je na čelu urote nezadovoljnika protiv germanizacijske politike kraljice njemačkog podrijetla Gertrudis, (majke kasnijeg kralja Bele IV.) koju svojeručno ubija 1213. godine. Župan Peter dobija uobičajenu kaznu tog vremena, nabiju ga na kolac, a njegova imovina se konfiscira. Dvadeset godina kasnije tu imovinu u Bačkoj i Srijemu Bela VI. poklanja ciscerticima. Ironija povijesti je da, vremenom utvrđena, opatija na srijemskoj strani Dunava preuzima ime Petervarad, i u slaveniziranom obliku kao Petrovaradin ime kraljičinog ubice opstaje do današnjeg dana. Naselje na bačkoj strani u dokumentima postaće Ópéterváradja (stari Petrovaradin) ili Vásáros-várad, kao što i ime kazuje, ta dva mesta, na lijevoj i desnoj obali oko rječnog prelaza su zapravo formirali jedno mjesto, s tim da su vašari (sajmovi) održavani na mjestu današnjeg Novog Sada. Značaj ovog prostora dokazuje i činjenica da u XIV i XV stoljeću pored spomenutog, postoje još dva značajna rječna prelaza, jedan prekoputa Kamenice (u srednjem vijeku Kamonc), a drugi kod Futoga.
Dolazak cistercijanaca iz Francuske: Sudeći po imenu opatije Bélakút, ona je prvobitno podignuta pored nekog izvora (po nekima na mestu današnje Tekije) u pitomoj dolini. Prvobitni samostan je vjerojatno stradao u mongolskoj najezdi 1242/3. godine, pa su fratri novu, sada već utvrđenu, opatiju podigli na vrhu brda, gde se danas nalazi Petrovaradinska tvrđava. Cistercijanci su red proizašao iz reformiranog krila benediktinaca krajem XI. stoljeća u Francuskoj, a središte reda je u Citeauxu (Sitou) u pokrajini Champagne (Šampanj). Ideali reda su bili siromaštvo, podvižništvo, manuelni rad, uporedo su vršili i edukativnu djelatnost, naročito na polju zemljodjelstva na vrlo svojstven način. Članovi reda su mogli postati i tzv. fratri laici u narodu nazvani fratri-seljaci koji su po cijeli dan radili na poljima, u opatiju su odlazili nedjeljom ili prazničnim danima da prisustvuju bogosluženju, da izvrše obred čišćenja i da uzmu čisti veš. Cistercijanski samostani su održavali stalnu vezu sa matičnom opatijom u Citeauxu, vođe bratstva, opati, svake su godine odlazili u Francusku da podnesu izvješće o radu i o problemima, glavni opat je pak dolazio često u inspekciju. Svako bratstvo je godišnje trebalo da šalje dva fratra na doškolovanje na Pariški Univerzitet, u čijem okviru je djelovala visoka škola reda Bernardinum. Fratri su u novoosnovanoj opatiji, Bélakút, sa sobom donijeli nove sorte vina (furmint npr.) i za kratko vrijeme su podigli na visoku razinu proizvodnju vina, koja je gajena na Fruškoj gori već u doba Rimljana. Srijemsko vino u srednjem vijeku postaje jedno od najčuvenijih u srednjoj Europi i izvozilo se sve do Poljske.
Prilikom izgradnje sadašnje utvrde austrijski inženjeri točno su kartirali ostatke nekadašnjih obrambenih zidova i zgrada. Pretpostavlja se da je zgrada današnjeg Muzeja u utvrdi podignuta na temeljima samostanskog zdanja. Tokom arheoloških istraživanja 1986. pronađeni su ostaci temelja bazilike, no istraživanja su prekinuta i po mom saznanju nastavljena su tek prošle 2002. godine. Nadam se da će u nekoj budućoj turističkoj karti pisati: u Petrovaradinu je tri stoljeća postojao cistercijanski samostan, koji je kao svojevrsni vinogradarski fakultet proslavio srijemsko vino u celoj Europi.
U sljedećem broju nastavak priče o
Petrovaradinu i Kamenici
