Arhiv tekstova

Apatija ili apstinencija

Prvi izbori održani za vijeća nacionalnih manjina u općinama, gradovima i županijama te za predstavnike manjina u tijelima lokalne samouprave, održani 18. svibnja, pokazali su na prvom mjestu veliku nezainteresiranost birača. Od 320.000 pripadnika nacionalnih manjina s pravom glasa, glasovalo je samo 30.000, manje od 10 posto.
    U prvim analizama ovih izbora, krivica za slabi odziv birača prebacuje se na Vladu. Zašto se Vlada toliko žurila, zašto je raspisala izbore bez prethodnih konzultacija s predstavnicima manjina, zašto je ostavila prekratak rok za pripreme, zašto se nije potrudila da ove izbore, kao novinu u pravima manjina, objasni javnosti – sve su to pitanja zbog kojih je talijanska manjina odustala od ovih izbora, što su na nekim mjestima učinili i Bošnjaci. Njihov odaziv je inače bio najveći – između 70 i 80 posto. Srbi, kao najbrojnija manjina pokazali su slabo zanimanje, glasovalo ih je tek 10 posto.
    Takvim ishodom izbora koji su trebali biti novi korak u ostvarivanju prava nacionalnih manjina nezadovljna je i misija OESS-a u Zagrebu te traži od Vlade organiziranje dodatnih izbora.
    Stječe se dojam da je Vlada »odradila« jedan posao i time formalno zadovoljila zahtjeve međunarodne zajednice koja bdije nad položajem manjina i inzistira na provedbi Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. Vlada je za izbore potrošila 22 milijuna kuna. No udruge manjina se žale da nisu dobile ni kunu za organiziranje priprema. Stoga drže da izbore nije trebalo održati dok se ne donese zakon o financiranju izbora.
    Neki su skloni slabi odaziv birača tumačiti općom tendencijom ka apstinenciji. Ispitivanja javnog mnijenja pokazuju da su građani u velikoj mjeri umorni od raznoraznih izbora, da ne vide smisao vlastitog angažmana jer ionako ne mogu utjecati na proces odlučivanja u društvu. Kad je o manjinama riječ, mogući razlog apstinencije je i nelagoda ljudi da se javno deklariraju kao pripadnici nacionalnih manjina, naročito nekih.
    Razloge za nezainteresiranost pripadnika manjina za protekle izbore neki vide i u ponašanju nacionalnih stranaka. Postoji navodno strah već etabliranih predstavnika nacionalnih manjina u raznim tijelima vlasti da bi nove mogućnosti koje pružaju nacionalna vijeća na svim razinama, mogle ugroziti njihove pozicije i interese.
    Predsjednik Srpske narodne stranke i zastupnik Srba u Hrvatskom saboru Milan Đukić izjavio je, primjerice, prije izbora da će vijeća biti »smetnja integraciji nacionalnih manjina u hrvatsko društvo«. Oni pak koji od novih vijeća očekuju veće sudjelovanje manjina u javnom životu ističu da bi ona trebala biti brana monopolu pojedinih političkih opcija i političara. Tako se i na dušu manjinskih političara stavlja neuspjeh izbora, jer navodno nisu dovoljno učinili da građane zainteresiraju za rad i ulogu nacionalnih vijeća.
    Potpredsjednik Sabora i visoki dužnosnik Socijaldemokratske partije (SDP) Mato Arlović objasnio je slabi odaziv birača njihovim »opredjeljenjem za građansku opciju« i »odbijanjem ljudi da se identificiraju kao pripadnici manjine«. Arlović time skida odgovornost s vlasti, jer kao da želi reći: donijeli smo zakon, dali smo novac za izbore a vaš je problem što svoja prava ne želite koristiti.
    Najnoviji izbori aktualizirali su neka opća pitanja o manjinama. Neki od novih nacionalnih vijeća ne očekuju ništa, dok drugi u njima vide mogućnost za pokretanje inicijativa i utjecanja na donošenje odluka. Nacionalna vijeća, kao i kulturna društva, škole, mediji važan su prostor za zaštitu i njegovanje posebnih kultura što je bitno za svaku manjinu.
    Neki pak najveću važnost pridaju zastupljenosti manjina u Saboru, kao i na svim mjestima gdje se stvarno donose odluke. Ima međutim mišljenja da su podjela birača po nacionalnosti, te njihov izbor u predstavnička tijela po nacionalnom ključu, nepotrebna i štetna za same manjine. Postojeći zakoni dijele manjine u pravnoj i političkoj sferi od većine čime se šteti integraciji i stabilizaciji društva. Ističe se da se posebnosti manjina moraju poštovati ali da one ne mogu biti temelj različitog političkog statusa, jer u demokratskoj državi svi moraju pred zakonima biti isti.
    Priča o manjinama se nastavlja. I najnoviji izbori pokazali su da donošenje zakona i njihova formalna provedba nisu dovoljni. Zakonska zaštita manjina svakako je nužna. No, da bi se pripadnici manjina osjećali ugodno, da ne budu ugroženi samo zato što su po nečemu drukčiji, potrebno je učiniti puno više u društvenom ozračju. Najveća odgovornost u tome pripada naravno pripadnicima većinskog naroda.                             g