Arhiv tekstova
Velegradski usamljenik i manchesterski spleen
»Polovnjak« Dalibora Cvitana
Priča romana Dalibora Cvitana »Polovnjak« uvodi nas u intimu romanesknog junaka Ervina, koji je u zrelim životnim godinama i koji se nalazi usred inventure svog života. Uz vješto vođenu priču, Cvitan u brojnim esejističkim pasažima, analizom vivisecira egzistenciju Ervina, koji je pomiren svojom pozicijom marginalca, rezignirano uputio: »basta, finito, ciao, dixi, amen, howgh, bogotac, bogsin i duh sveti« žarištu života, mireći se s pozicijom tek rubnog osmatrača. Ipak, ti dosadni i dugi popodnevni sati nakon jednoličnog posla, kada je još daleko od večernjeg televizijskog programa, uz želju da se nešto »s tim vremenom napravi«, izjedaju Ervina i neumitno ga vraćaju piću. U posljednjem pokušaju da promijeni svoj život, koji je svojevrsni slijepi kolosijek, Ervin nastoji u ljubavnoj vezi pronaći izlaz u nepatvoren život, ali ne pronalazi vrata, iako su ona otključana. Nakon kraha svojih nada, Ervin ostaje utonuo u depresiju i jalovo samosažaljevanje. Iako u punoj životnoj snazi, Cvitanov junak ostaje sapet u klopci ravnodušne svakodnevice.
Dalibor Cvitan je pisac koji se uspješno okušao u svim literarnim žanrovima. Na književno tlo je stupio zbirkom poezije »Poslednji kupač«, davne 1957. godine. Nakon još jedne zbirke pjesama »Apo thalattes«, objavljene 1969. godine, Dalibor Cvitan se posvetio drugim literarnim žanrovima, ispisujući kritičko-esejističku, a potom i novelističko-romanesknu prozu, a okušao se i kao dramski pisac. Uredio je antologiju hrvatskog pjesništva za djecu »Vječnotraž« 1975. koja je u skraćenom obliku prevedena na engleski i objavljena u časopisu »The Bridge«. Bio je urednik u više listova i časopisa, kao što su: »Telegram«, »Umjetnost i dijete«, »Termin« i »Republika«. Za knjigu eseja i kritika »Ironični narcis« dobio je 1971. godine Nagradu grada Zagreba.
Roman »Polovnjak« sadrži inventuru gubitaka u životu glavnog junaka, jer su njegova postignuća neznatna. Cvitan bilježi slabe strane i promašaje živo predočenog nezadovoljnika i usamljenika u velegradu, koji je rashodovani stjegonoša poraza, uslijed čega je rezigniran, jer je »tek trpljen, a nikad željen i zvan«. I tako se Ervin na koncu našao u podstanarskoj sobici, nakon što je bježeći ostavio svoj stan ženi za koju je mislio da je voli, i nakon otkaza koji je dao na poslu, nastavljajući da životari od honorara za korekture. Taj posao se za njega najzad učinio ugodan. Nije bilo više naprezanja da shvati ili da interpretira život na svoj način. Nije više osjećao potrebu da utisne svemu svoj pečat. »Tako je divno živjeti od pogreške, kad je čitav život bio samo jedna pogreška«, rezignirano zaključuje Ervin, postajući čovjek koji ispravlja tuđe pogreške u tekstovima koje dobiva na korekturu.
Najjednostavniji način da se odredi roman »Polovnjak«, jest da se svrsta među ona djela koja nose etiketu »urbana proza«. Dalibor Cvitan nije pisac koji je zatvorio oči pred onim što je vidio u velegradu kakav je Zagreb. Pronicljivi promatrač i otkrivač, Cvitan ne štedi svog junaka, koji vjerodostojno svjedoči o životu koji nije uvijek lijep. Iako je glavni lik romana kukavica i plašljivac, Cvitan zna pridobiti čitatelje. Uostalom, zar se nije svatko od nas, bar poneki put suočio, baš kao i Cvitanov junak, s neminovnošću »da ne možeš načiniti ni tri koraka, a da ti po koljenu ne lupi obruč na koji si nagazio«. A obruča, kao što znamo, ima raznih.
»Closer« Joy Divisiona
Nekoliko dana po završetku rada na albumu »Closer« 18. svibnja 1980. godine Ian Curtis, frontman i pjevač sastava »Joy Division«, izvršio je samoubojstvo. Sastav je dan kasnije trebao da otputuje na svoju prvu američku turneju. Sa singlom »Love Will Tear Us Apart« i albumom »Closer« bili su na samoj ivici komercijalnog proboja. Nakon smrti Ian Curtisa ostali članovi grupe nastavili su rad pod imenom »New Order«, a album »Closer« ostaje zvijezda sastava »Joy Division«, zvijezda koja ni malo ne tamni. »Closer« je drugi album ovoga sastava, nakon debija »Unknown Pleasures«. Dva albuma su bila dovoljna za sastav kalibra »Joy Division« da se predstave kao band sa zaokruženim konceptom.
Apokaliptične pjesničke vizije i neprilagođenost svakodnevici, ali ujedno i vizija ispunjena nježnošću, uz tihi i energijom obilan zvuk sastava »Joy Division«, imaju svoje uporište u radničkim manchesterskim kvartovima u kojima su živjeli članovi banda, u susjedstvu kemijskih fabrika, koje su locirane u predgrađu Manchestera. Uz nezaobilaznu depresivnost jednolične svakodnevice, »Joy Division« su ipak uspjeli pronaći i djeliće nevjerojatne ljepote u tom industrijskom »apsolutnom svijetu ružnoće«. Curtisov pristup muzici i lirici nikada nije jednodimenzionalan. Curtis kao da je secirao sebe, iznoseći otvoreno svoje duševne patnje, promatrajući i svijet oko sebe i ponore u sebi. Album »Closer« u punoći izražava »novu jezu« i tjeskobu, jer »Joy Division« vješto barataju skalpelom analize manchesterskog spleena urbanih radničkih kvartova. »Closer« nam ujedno predočava krutu stvarnost i poniranja u zagonetku ljudske duše. Suština onoga što je sastav zabilježio na albumu je emocija. Iako je u pitanju gorak i težak muzičko-lirski iskaz, album sadrži i iskre optimizma u težnji prevladavanja atmosfere beznađa i neostvarenih ambicija. Na albumu svi instrumenti imaju svoju prostornost u zvučnoj slici i baš kao što zvuk akustičnog klavira u pojedinim skladbama preplavljuje tmurne ritmične podloge, isto tako u pojedinim skladbama sastav ukazuje na moguću pobjedu svjetla nad tamom. Snažnom personalnom ekspresijom »Joy Division« su izrazili htijenje za autentičnim životom. »All You Need Is Love«, zar ne? Ian Curtisu nije uspjelo.
Zvonko Sarić
