Arhiv tekstova

Uloga Crkve u podizanju samopovjerenja

Temeljna duhovna obnova jest ona koju nam donosi autor čovječanstva, Stvoritelj svijeta. Duh Božji božanska je sila koja inkubira i doziva u život sve ono što Bog želi stvoriti. Duh Božji obnavlja lice zemlje, zato je on obnoviteljski duh. On je onaj koji uvodi u svu istinu, koji poučava i brani ljude.
    Naš narod je kroz vjekove stajao na raskršćima, na braniku europske civilizacije. Puno puta se osjećao osamljenim, prepušten volji drugih, neshvaćen i neprihvaćen. Stoga se u narodu stvorio osjećaj povrijeđenosti i osjećaj da nismo dovoljno voljeni, ni cijenjeni. Iz te smo se rane pokušavali braniti, pokazati pred svijetom da smo čestiti, dobri, demokrati, jaki i odvažni. Trebali smo pred svijetom pokazati nešto zbog čega bi nas cijenili. Posljednja desetljeća donijela su nam nove hipoteke, zbog kojih smo mislili da nikad nećemo moći biti slobodna zemlja. Pojavili su se osjećaji bespomoćnosti, defetizma, pa i odricanja od vlastitih korijena i naroda. To je stvaralo nepovjerenje u narodu, nevjeru da možemo biti zajedno, da možemo uspjeti. Razni interesi vodili su narod na razne strane, poprimali smo nezadovoljstvo, bunt i psovke, način djelovanja u kojem je bilo važno pripadati određenoj partiji, dodvoravati se jačem narodu, biti uz onoga koji ima vlast. Tako se nije moglo vjerovati u vlastite snage. Nije se vjerovalo u rad, nego u pripadnost određenoj ideologiji.
    Tako su u narodu nastale bezbrojne rane, moralni padovi i nemoći, defetizmi, slabosti, razdiranja i nepovjerenja. Treba, dakle, vratiti narodu povjerenje u svoj vlastiti bitak.
    To možemo crpiti iz stvarateljskog, Božjeg darivanja. Bog nas je, naime, stavio na ovo tlo, Bog nam je dao naše očeve koji su se borili i sačuvali ovu zemlju, Bog nas je htio, postavio nas je ovamo i želio da se borimo za slobodu, za identitet, za mir. Konačni kriterij što je lijevo, a što desno, što je moralno, a što nemoralno, može dati samo Bog. Jer različiti ljudi različito misle. Božje riječi, Božje zapovijedi i Božja riječ, koja stoji u savjesti, siguran su kriterij za ono što je ispravno, a što nepravedno.
    Govorimo li o duhovnoj obnovi naroda, moramo reći da se radi o tome da treba obnoviti duh naroda iz Božjega duha. Narodu treba vratiti svijest da postoji Stvoritelj svijeta, i da zato što nas je postavio ovdje, imamo potpuno pravo na ovo tlo. Zato što postoji Bog, nema boljih i lošijih naroda, nema nesposobnijih i sposobnijih, nema većih i manjih, nego je svaki narod jednako dragocjen. Pred Bogom jedna je osoba jednako važna kao i milijardu osoba. Povjerenje da naš narod može postati vrhunski, da ima pravo tražiti svoje, da može davati i drugima, da ima pravo na svoju slobodu, na domovinu, na vlast, na svoju ekonomiju, financije, na svoje dobrosusjedske odnose, temelj je izgradnje novog društva.
    Temeljna duhovna obnova je ona koja izlazi iz Crkve. Budući da je naš narod katolički, darujmo svoj prilog iz Božjega duha koji struji kroz Crkvu u društvo. Sigurno, svaka religija teži za Božjim duhom i Božjim snagama. I zato je svaka prozvana i pozvana da sa svoje strane doprinese toj obnovi.
Samo Bog može izliječiti slomljena srca. Komplekse manje vrijednosti, moralnu slomljenost i nepovjerljivo srce može izliječiti jedino Bog. On liječi kroz molitvu, post, slušanje njegove riječi. Crkva bi stoga trebala biti prostor kroz koji Bog ulazi u naš narod i čitav narod liječi i spašava. Na taj će način narod u korijenima, u temelju, u osnovi svoga bitka biti iscijeljen, oslonjen na svoje noge, obnovljen Božjim duhom i tada će moći pravilno birati sve ono što je u Europi dobro, čestito, sve ono što je duh Europe u dobrom smislu. Crkva stoga treba reevangelizaciju da bi mogla evangelizirati one koji nisu pripadnici Crkve. Duhovna obnova Crkve preduvjet je za duhovnu obnovu društva. Jer, Crkva je, kako kaže Koncil, duša društva. Samo obnovljena duša može obnavljati tijelo.
    Neka Bog obnovi tvoj duh.         g