Arhiv tekstova
Potraga za generalom
Slučaj umirovljenog generala Ante Gotovine, kojeg je Međunarodni sud za ratne zločine u Haagu prije dvije godine optužio za ratni zločin, ulazi u novu fazu koja prijeti dubljim podjelama u hrvatskom društvu. Ministar unutarnjih poslova Ante Lučin raspisao je nagradu od 350 tisuća kuna za informaciju o tome gdje se nalazi general Gotovina.
Zakon o suradnji s Međunarodnim sudom, koji je donijela bivša hadezeovska vlast, obvezuje Hrvatsku da izruči optuženog generala. Potpuna suradnja s Haaškim tribunalom jedan je od uvjeta približavanja Hrvatske Europskoj uniji, što priželjkuje i podržava velika većina građana Hrvatske. Policija ne može, međutim, ući u trag odbjeglom generalu. Haaška tužiteljica Karla del Ponte je neumoljiva – optuženi se mora pojavti pred Sudom. Ministar Lučin se odlučio za nepopularnu mjeru – raspisati novčanu nagradu za informaciju koja bi pomogla da se general uhiti i izruči Međunarodnom sudu. Tako je na kušnju stavljeno domoljublje svih onih koji znaju nešto o generalu, ali i cijele hrvatske javnosti.
Da li je čin domoljublja štititi generala koji je iz Domovinskog rata izašao ovjenčan slavom pobjednika, ili je pak domoljublje izručiti generala, optuženog za ratne zločine, kad se već on sam nije predao Sudu, i tako ispuniti obvezu Hrvatske i po domaćem zakonu i po medjunarodnom pravu. Ovo drugo značilo bi izbavljenje Hrvatske iz pozicije taoca i korak bliže ka Europi.
O tome su podijeljena mišljenja od trenutka kad su u Hrvatsku stigle prve optužnice.
Odluku o raspisivanju novčane nagrade za informaciju o Gotovini osudile su Hrvatska demokratska zajednica, Hrvatski istinski preporod (HIP) Miroslava Tuđmana, razne udruge branitelja i onih za zaštitu istine o Domovinskom ratu. Njihovim reagiranjima ističe se da je haaška optužnica protiv Gotovine »lažna i iskonstruirana«, da je nastavak »omalovažavanja i kriminalizacije« Domovinskog rata. Predsjednik HDZ-a Ivo Sanader čak je izjavio da u slučaju Gotovine Hrvatska ne bi trebala poštivati Haaški sud.
Predsjednik Mesić o tome nema dileme. Zagovornik stava da svatko treba odgovarati za svoje postupke, da Hrvatska mora surađivati s Međunarodnim sudom i ispuniti uvjete za ulazak u EU, Mesić se prije nekoliko dana, za boravka u Zadru, odbio sresti s lokalnim dužnosnicima, jer se na zidu u Gradskoj vijećnici nalazi slika generala Gotovine, počasnog građanina Zadra.
Zagovornik hrvatskog puta u Europu utemeljenu na antifašističkim vrijednostima, Mesić ne propušta priliku istaknuti doprinos Hrvatske antifašističkoj borbi u Drugom svjetskom ratu i upozoriti na nove podjele na liniji fašizma i antifašizma. Govoreći 12. svibnja u Jasenovcu, na obilježavanju 58. obljetnice proboja logoraša, kao prvi hrvatski predsjednik nazočan toj komemoraciji, Mesić je izrazio žaljenje zbog nevinih žrtava, te osudio primjere zlouporabe hrvatske države za ubojstva, progone i pljačke. Upozorio je i na pokušaje rehabilitacije kvislinškog režima uspostavljenog u Hrvatskoj 1941.
Istoga dana kad je Mesić govorio u Jasenovcu, na Bleiburškom polju u Austriji, u nazočnosti predstavnika Hrvatskog sabora i Vlade, obilježen je Spomen-dan na žrtve, pripadnike domobranskih i ustaških postrojbi, te mnoge civile koje su u svibnju 1945. ubili partizani. Vlada je prošlog tjedna donijela odluku o kupovini zemljišta u Bleiburgu, na kojem bi se podiglo spomen-obilježje tim žrtvama. U javnosti su se pojavile dvojbe i glede te odluke, s obzirom na to da je među Bleiburškim žrtvama bilo i ratnih zločinaca.
Zbog dubokih podjela, kako u odnosu prema nekim događajima iz prošlosti, tako i prema aktualnim pitanjima poput suradnje s Haaškim sudom, čuju se upozorenja da Hrvatska ne može postavljati proturječne ciljeve: ne može težiti Europskoj uniji i istodobno – odbijati, primjerice, suradnju s Haaškim sudom ili veličati fašističke simbole. g
