Arhiv tekstova

Prizivanje kiše

Dajte mi Vojvodinu, prehraniti ću pola Europe! Tako je otprilike glasila rečenica koja je prije dva desetljeća trebala predstavljati kritiku socijalističke neefikasnosti tadašnje nam države.
    Socijalizam je, i kao ideja i kao praksa, u međuvremenu nestao, ali Vojvodina ni dalje ne prehranjuje »pola Europe«. Naprotiv, pitanje je bi li ona uopće sada mogla prehraniti i samu sebe, s obzirom da mediji već špekuliraju da možda sljedeće godine nećemo imati dovoljno kruha.
    Razlog je, dakako, katastrofalna suša, koja pali i prži po Vojvodini već mjesecima i koja je oborila sušni rekord postavljen prije čitavih 120 godina. Duga i mrazna zima, zatim dugo, vrelo i sušno proljeće, odvode nas u gubitak koji bi, kad se na kraju sve zbroji i oduzme, mogao dostići cifru od milijardu dolara. Već se sada zna da će rod mnogih kultura biti prepolovljen, a na nekim područjima šteta će iznositi i 80 posto.
    Čak ni presijavanje njiva nije pomoglo. Jednostavno, borba s ćudljivom prirodom ovoga puta nije uspjela, umjesto prosječnih 100 litara kiše po četvornom metru, palo je 15 litara i to je to.
    A, moglo je bolje. Vojvodinom protiču tri velike rijeke koje ne znamo iskoristiti. Navodnjavanje je za nas znanstvena fantastika o kojoj izgleda niti ne razmišljamo. Čak ni ono što smo naslijedili od prethodne, uzgred, veoma dobro organizirane, države – Austro-Ugarske, da se razumijemo – nismo u stanju pametno iskoristiti. Briga o poljoprivredi, glavni adut svake predizborne kampanje, uvijek se na kraju svede na slijeganje ramenima nadležnog ministra i njegovih suradnika. I na čežnjive poglede u nebo, s prizivanjem kiše ili sunca, u zavisnosti od toga što već nedostaje.
    U Hrvatskoj je zbog suše u sedam županija proglašena elementarna nepogoda, to se očekuje i kod nas, ako u vrijeme izlaska ovog broja to već ne bude i ozvaničeno. Ali, nema sumnje da mjere, kakve god budu, neće bitno ublažiti posljedice. Problemima treba ići u susret, a ne pratiti ih i nadati se pomoći Onog odozgo. I, svakako, ideje i projekte ne ograničavati na dužinu jednog funkcionarskog mandata. Pogledajmo samo kako to rade u sređenim državama i kako se to radilo na ovim prostorima u nekim drugim vremenima. Čisto da bismo ubuduće izbjegli novinske naslove tipa »Biti će kruha iduće godine«.
Z. P.