Arhiv tekstova
Voljela bih se vratiti u TOP 20
Ova simpatična 25-godišnja Makaranka, iako nezaliječene ozljede, nije željela poput nekih svojih kolegica otkazati unaprijed dogovoreni nastup na jedinom hrvatskom ženskom turniru najvišeg ranga. Hrabro se noseći s bolovima, uspjela se plasirati u četvrtfinale singla, gdje je uz malo sreće mogla i pobijediti (poražena je od Španjolke Sanchez Lorenzo 5:7, 6:7), te u polufinale igre parova skupa sa Ruskinjom Fattakhetdinovom (poražene od pobjednica Mandula-Wartusch 3:6, 3:6)
4Već duže vremena vučete neugodnu povredu lista noge, koja vas onemogućava da popravite trenutačni ranking na WTA ljestvici (88.)?
Nažalost, istina je da me noga već duže boli, ali zbog unaprijed ugovorenih nastupa u srcu sezone na šljaci, nikako je ne mogu zaliječiti. Ništa, bandažiram zavojem nogu, stisnem zube i igram. Voljela bih popraviti svoj plasman i vratiti se u Top 20 (najbolji plasman 18. mjesto sredinom 2000. godine)
4Ta famozna 2000. godina zasigurno će vam ostati nezaboravnom za cijeli život?
Svakako. U toj lijepoj okrugloj godini osvojila sam svoja, dosad jedina, dva WTA turnira, Gold Coast (Australija) i Strabourg (Francuska) , napravila najbolji plasman na Svjetskoj ljestvici i najbolje igrala u dosadašnjoj profesionalnoj karijeri, koja je započela još davne 1992. godine, kada ste imali samo četrnaest godina. Iako imam samo 25 godina, netko bi, s pravom, mogao reći da sam nakon punih jedanaest godina profesionalnog druženja s reketom, na neki način, svojevrsna veteranka. Ali, zbilja je sve rano započelo.
4Interesantno je da ste prvi put nastupili na jednom profesionalnom turniru sa samo trinaest godina, 1991 u Beogradu. Ali prije toga ste dosta nastupali po Vojvodini na tzv. ciklusnim turnirima koji su se igrali u Subotici, Paliću, Somboru i Novom Sadu.
Nastupa u Vojvodini se rado sjećam, jer sam na na tim terenima osvajala prve turnire i bodove koji su mi otvarali vrata budućih nastupa na velikoj sceni profi tenisa.
4Danas, nakon toliko godina i odigranih turnira, koji biste izdvojili kao najdraži u bogatoj riznici trofeja?
Australijski Gold Coast mi je, jamačno, najdraži iz više razloga. Prvo jer mi je to prvi WTA turnir koji sam uspjela osvojiti, potom jer je to bilo u Australiji koju doista obožavam.
4Ostaje li možda žal za bolskim finalom 1996. kada ste poraženi u posljednjem meču od Talijanke Pizzichini, da ste pobijedili bio bi to Vaš prvi pokal i vjerojatno najdraži turnir u karijeri?
Vrlo vjerojatno, ali te nedjelje je finale bilo moj maksimum. Nisam uspjela, te sam morala čekati još četiri godine do prvog slavlja.
4Ali, Bolu se uvijek rado vraćate, čak i sada kada ste uslijed ozljede nedovoljno spremni?
Bol je jedan prekrasni turnir na koji uvijek rado dolazim, jer se nalazi na jednom od bisera našeg Jadrana, otoku Braču. Napose, kako sam ja iz Makarske, koja se nalazi s druge kopnene strane (postoji direktna trajekt linija Makarska-Sumartin), igrajući u Bolu, kao da sam kod kuće.
4Opće je poznato kako profi tenisačice puno putuju, često s kontinenta na kontinent. Kada niste s reketom u ruci, što volite raditi u slobodno vrijeme.
Volim šetati s rođakinjom (sestrina kćer) , družiti se s prijateljima, učiti jezike, čitati, slušati glazbu, ali i ići na more, u shopping…
4Koju biste tenisačicu izdvojili za primjer svih ovih godina koliko ste u vrhunskom tenisu?
Moniku Seleš. Ona mi je oduvijek bila draga i kao osoba i kao vrhunska igračica.
4Postoji određena teorija da bi vrhunski sportaši i sportašice bili jednako uspješni i u drugom sportu. Da niste krenuli na tenis teren, kojim biste se drugim sportom danas bavili?
Kao mlađa igrala sam rukomet u školskim selekcijama, i vjerojatno bih danas igrala u nekom klubu, da nisam uspjela u »bijelom« sportu.
4Na koncu ovog kratkog razgovora, koji bi sportski događaj u svojoj bogatoj karijeri, osim već spomenutog Gold Coast turnira, izdvojili kao najznačajniji?
Učešće na Olimpijadi 2000 u Sydneyu je bilo nezaboravno, jer nastup na Igrama je san svakog pravog sportaša. Nadam se da ću nastupiti i u Ateni 2004. godine. g
