Arhiv tekstova

Osnaženost ekumenskim susretom

Susret je sastavnica ljudskog življenja. Najljepši susreti su oni: licem u lice. Kada se smije pogledati oči u oči, i kada misao formulira istinu u ljubavi. Apostol Naroda je zato i tumačio vječni život činjenicom da se on sastoji trajnim susretom i promatranjem Boga »licem u lice«. To neće biti više u istini nego sama Istina! To neće biti više u ljubavi nego sama Ljubav! Tako je to u Bogu i s Bogom.
    Međutim, mi ljudi kada se susrećemo za taj se susret spremamo, često puta namještamo ne samo svoju vanjštinu nego i svoju nutrinu pa i svoju masku. Koji puta nemamo hrabrosti formulirati istinu u ljubavi, a s tim samim ne smijemo ni pogledati u oči a pogotovo licem u licem.
    Ovih dana bio sam aktivni sudionik jednog uistinu povijesnog susreta koji je tiho i dugo pripreman. Radi se, naime, o susretu poglavara dviju sestrinskih Crkava: Katoličke i Srpsko-pravoslavne. Susret je spreman baš radi toga da bi se uklonile predrasude i pročistile misli, da bi se istina mogla čuti u ljubavi i da bi se sudionici susreta mogli vidjeti oči u oči.
    Došao je dan susreta. Započeo je Božanskom liturgijom u Sabornoj crkvi. Starac, sabran i pobožan, patrijarh Pavle je predsjedao liturgiji. Ona je bila izuzetno duhovna, sveta i dojmljiva. Uživajući u svetosti i pobožnosti, osjetio sam kako smo susret zapravo započeli s Bogom. U njemu i pred njim nema glume i nema maske. U pobožnoj molitvi smo osjetili da je Duh prisutan. On je govorio srcu i spremao srce da budemo istiniti i u ljubavi. Slijedio je radni dio susreta. Nismo sjedili jedni nasuprot drugih, nego smo sjedili jedni s drugima. Nismo gledali pred sebe nego u lice sugovornika. Otkrili smo oči i dozvolili da u razgovoru dominira istina s ljubavlju. I bilo je lijepo. Nismo gledali ono što je iza nas, pogotovo ne ono što nas razdvaja, nego ono što je pred nama i ono što nas povezuje. Nismo se skrivali pred istinom. Nismo skrivali ni rane. Ali smo shvatili da ih kao kršćani ne možemo liječiti drugim sredstvima nego ljubavlju. Među nama se stoga mora roditi prvo ljubav i ona će biti kadra da dodirnemo i rane i da ih liječimo zajedno, dapače, uzajamno.
    Toliko toga se u tom susretu dogodilo što ohrabruje da bismo možda već sutra mogli i teološki i pastoralno činiti istinu. A to je cilj susreta! Zajedništvo stola još je više potvrdilo da je nešto iza nas i da smo stali na isti put ići naprijed. Dan se bližio smiraju. I ponovo smo se našli pred prepunom crkvom sv. Antuna, na njegov dan, da bi se još jednom okupili oko stola Gospodnjega. Zanosno pjevanje, orgulje, bogatstvo riječi i govor ljubavi je potvrdio i u tu svetu večer da se je po Duhu Svetom nešto dogodilo. Što? Vidjet ćemo. Dosta je da smo mu dali »slobodne ruke« da u nama djeluje i po nama djeluje.        Poglavari crkava susreli su se odgovorno da preuzimaju dio odgovornosti za budućnost svjesno u svoje ruke i da su spremni tu budućnost graditi zajednički u svemu onome što nas povezuje i čini autentičnim učenicima Isusa Krista.         Možda će netko pomisliti da je ovaj susret preuranjen drugi pak da je zakasnio, međutim, on se dogodio. I tako je zakoračio sada u povijest i postao stvarnost. Da li je dobar? Neka odgovori povijest. Sudionici su slušali milosni poticaj i slijedili svoju savjest i različitosti ali i svoju hrabrost zajedništva. Jedinstvo je u Božjim rukama. Navečer smo svoju radost i svjedočenje htjeli podijeliti s ljudima koji su sada na vlasti a napose s ljudima kulture i predstavnicima zemalja i država koji nas poznaju. Konačno, u tom susretu pred ljudima javnoga života htjeli smo ponuditi ruku suradnje u onim područjima gdje samo Crkva može dati svoj doprinos jer je u domeni nadnaravnoga i milosnoga.
    Htjeli smo ostati vjerni poslanju Crkve i biti znak nade za bolju budućnost. Sjeme je posijano. Svjesni smo da je važan onaj tko sije, tko zaljeva, tko okopava, ali je najvažniji onaj, koji daje da raste. Tako se taj susret dogodio znakovito, povijesno, nadahnuto, istinito i u ljubavi. Dogodio se!
    Susret kao takav ušao je u povijest. Njegovi sudionici su ga sačuvali u svom srcu. Htio sam s čitateljima podijeliti ovaj doživljaj kao svjedok i sudionik prepuštajući Bogu i povijesti svaki sud o njegovoj važnosti. Bio je susret licem u lice! Bio je u ljubavi i u istini!            g