Arhiv tekstova

Dolaskom Hrvata na područje Dalmacije i  Panonije počinje i ustrojstvo područja kojima su vladali Hrvati, a koje danas grubo možemo podijeliti na nekoliko cjelina – Bijelu Hrvatsku koje se prostirala od rijeke Raše u Istri do rijeke Cetine i Duvanjskog polja, Crvenu Hrvatsku od rijeke Cetine do rijeke Bojane i Panoniju od rijeke Drave do ušća rijeke Save u Dunav.

Začeci hrvatske državnosti na području Panonije imali su nepovoljnije uvjete nego na području Primorske Hrvatske, prvenstveno radi Avara, a kasnije i susjedne Franačke države. Zaštitu od avarske prijetnje Hrvati su potražili od Franačkog kraljevstva koje je i samo bilo u prijetnji radi avarskih provala, franački kralj Karlo Veliki 791. je sakupio vojsku za borbu protiv Avara. U ovoj vojsci nalazili su se i hrvatski ratnici pod vodstvom Kneza Vojmira (791. – 810.) prvog poznatog hrvatskog kneza na području  Panonije. Poslije poraza Avara 796. godine Karlo Veliki je ostavio Hrvatima na panonskom području knezove i župane hrvatske krvi, no iznad njih je bio furlandski markgrof Erlih, koji je svojim postupcima dovodio do nezadovoljstva i pobune Hrvata protiv njegove vlasti posebice na području Srijema. Nakon što je u Rimu za Božić 800. godine Karlo Veliki (koji je u svom posjedu imao Francusku, Belgiju, Nizozemsku, Njemačku i Italiju) okrunjen od strane pape za rimskog cara, Hrvati s područja Panonije i Dalmacije priznali su ga za svog  vrhovnog vladara.  Dogovorom  između Hrvata i Karla Velikog, Hrvatima je dano da sami biraju svoje knezove koje će on potvrditi i neće se miješati u običaje i poslove hrvatskih knezova. 

 

Knez Ljudevit 

 

Nakon smrti Karla Velikog 814. godine na prijestolje dolazi njegov sin Ludovik Pobožni. U Primorskoj Hrvatskoj vladao je knez Borna dok je Panonskom Hrvatskom vladao knez Ljudevit. Ova dva hrvatska kneza ubrzo dolaze u zavadu radi pitanja vrhovne vlasti nad svim Hrvatima odnosno nad Hrvatima na području Panonije i Dalmacije. Ova zavada odgovarala je franačkom grofu Kadalohu koji je ovaj sukob podupirao, stavio se na stranu Borne i poslao  franačku vojsku da po Panonskoj Hrvatskoj pljačka i pali, što je prouzročilo da Ljudevit koji je vladao iz Siska ubrzo podigne ustanak protiv franačke vlasti. Ova pobuna Hrvata je odgovarala Francima  jer su sad imali povod za vođenjem rata protiv Hrvata na području Panonije. Ljudevit je uz Hrvate okupio i sva slavenska plemena od rijeke Drave do rijeke Timok dok je uz franačku vojsku pristao knez Borna. Prve borbe započele su 819. godine, Ljudevit je uspio  poraziti devet franačkih vojski i pružao otpor sve do 822. godine kada je svladan, poslije čega se sklonio kod Ljudemisla (Borninog ujaka) gdje je potajno ubijen. Franački povjesničari zapisali su sukob Ljudevita i Borne: »A dalmatinski knez Borna sukobi se kod rijeke Kupe s Ljudevitom, koji je išao na nju s velikom vojskom. U prvom sukobu napuste Bornu Gačani, ali se on ipak spasi, jer ga je obranila i zaštitila njegova tjelesna straža. U tom boju pogine Dragomuž, Ljudevitov tast, koji je u početku odmetništva napustio svoga zeta i pristao uz Bornu. Kad su se Gačani vratili kući, Borna ih ponovo pokori.«

Premda nije uspio obraniti Panonsku Hrvatsku od Franaka knez Ljudevit spada u najznačajnije osobe rane hrvatske povijesti, svojim istupom potresao je temelje moćne franačke države, a Panonsku Hrvatsku spasio od sudbine koja je zadesila susjedne Slovence.

 

Knez Ratimir 

 

Knez Ratimir (829. – 838.) vladao je u doba porasta moći Bugarske države koja je zavladala Srijemom 827. godine te dolazila u sukoba s Franačkom državom. Nakon sređivanja odnosa s Bugarskom državom kralj Ludovik Njemački koji je vladao istočnim dijelom nekadašnje države Karla Velikog poslao je vojsku protiv kneza Ratomira, a povod tomu je bilo pružanje utočišta knezu Pribini (slovački knez) koji je bio u zavadi s podunavskim knezom Ratbodom. Porazom kneza Ratomira Panonska Hrvatska ostaje podčinjena vlasti Ludovika Njemačkog koji je njome vladao putem svojih knezova.

 

Knez Braslav

 

Nakon što je Karlo III. sin Ludovika Njemačkog ponovno ujedinio zaemlje Karla Velikog na području Panonske Hrvatske spominje se knez Braslav, knez hrvatske krvi. Knez Braslav (880. – 896.) vladao je kao franački vazal iz Siska, a njegova zemlja nazivana je regnum inter Dravum et Savum flumine. Knezu Braslavu predana je je od strane Arnulfa (kralja Istočne Franačke) obrana prekodravske Panonije koja je bila ugrožena od strana novoga naroda na panonskom području Mađara. Obrana prekodravske Panonije nije uspjela, a dolaskom Mađara na ovo područje nestalo je franačke vlasti u Panonskoj Hrvatskoj koja ponovno uspostavlja veze s Dalmatinskom Hrvatskom.