Arhiv tekstova

Podrijetlo Hrvata, odnosno kojoj skupini naroda pripadaju predstavlja pitanje koje još uvijek nije riješeno. Kroz povijest se javljalo nekoliko teorija po pitanju kojoj skupini naroda pripadaju Hrvati. Slavenska teorija odnosno teoriju o pripadnosti  Hrvata  slavenskoj skupini naroda predstavio je i bio njen  prvi zagovaratelj Franjo Rački. Po ovoj  teoriji Hrvati pripadaju južno slavenskoj skupini naroda i zajedno s ostalim južno slavenskim narodima Hrvati su se doselili na današnje prostore. Ova teorija je zastupana tijekom Ilirskog pokreta, a posebice tijekom kraljevine Jugoslavije i SFRJ kada su istraživanja o drugom podrijetlu bila zabranjivana radi prikazivanja jedinstva naroda bivše Jugoslavije te je možemo smatrati  jugoslavenskom i panslavističkom idejom. 

 

Teorije o podrijetlu

 

Gotska teorija odnosno teorija o gotskom podrijetlu Hrvata zasniva se na spisu  Historia Salonitana Tome Arhiđakona iz 13. stoljeća po kojoj su Hrvati nastali od slaveniziranih Gota.                                                                         Iransko-kavkaska teorija  o podrijetlu Hrvata javlja se koncem 18. stoljeća, a njeno istraživanje je zabranjivano i pored velikog broja dokaza radi zastupanja teorije o slavenskom podrijetlu – tek se zadnjih 30-tak godina ozbiljnije pristupilo istraživanju ove teorije. Ova teorija potvrđuje da su se Hrvati doselili s područja Irana, a utemeljena je na nekoliko arheoloških dokaza na kojima se spominje ime  Harahvaiti kao i na nalazu dvaju natpisa na području ušća  rijeke Dona u Azovsko more Tanajskim pločama iz 3. stoljeća. Tanajske ploče otkrio je ruski arheolog  Pavel Mihailovič Leontjev1853. godine u gradu Azov (tada Tanais), a na kojima se nalazi natpis  Χορούαθ[ος], Χοροάθος, Χορόαθος (Horoúa-thos, Horoáthosi Horóathos) koji se može povezati s hrvatskim imenom. Ove ploče danas se čuvaju u muzeju Ermitažu Sankt Petersburgu. Također postoji  sličnost imena Hrvat s imenom perzijske pokrajine Harahvatije (područje današnjeg Afganistana oko grada Herata), a i danas postoji u blizini grada Kandahara mjesto Haravacija. U prilog ovoj teoriji je i to da se i danas na danim područjima u Afganistanu mogu vidjeti isti pleterni ukrasi kakve nalazimo u Istri, Dalmaciji i otoku Krku  kao i ženske pregače koje su identične u s područja primorske Hrvatske i Afganistana. Ono što sa sigurnošću možemo pratiti je put Hrvata iz Irana  preko Afganistana, obala Crnog mora do područja Krakova (današnje Poljske) gdje su krajem 4-tog stoljeća osnovali  Bijelu Hrvatsku i gdje od mnogobrojnijeg slavenskog stanovništva  prihvaćaju jezik ali zadržavaju ime.

 

Dolazak Hrvata na područje Dalmacije i Panonije

 

Bizantsku vlast na području Panonije i Dalmacije koncem 6. stoljeća  ugrozila je  provala Avara i slavenskih plemena  koji su kroz Srijem i Bosnu pustošili ove oblasti ali upravo ova provala je ključna za dolazak Hrvata na prostor Panonije i Dalmacije. Poraz Avara kod Carigrada 626. godine dao je mogućnost bizantskom caru Heraklju da oslobodi pokrajine Dalmaciju i Panoniju od vlasti Avara i Slavena koji su u to doba bili potčinjeni Avarima. Na poziv bizantskog cara Heraklija sedam hrvatskih plemena krenulo je s područja Bijele Hrvatske, između 627. – 640. godine, prema Panoniji i Dalmaciji u borbu protiv Avara. Najznačajniji zapis o dolasku Hrvata dao je bizantski car i kroničar Konstantin Porfirogenet (945. – 959. godina), u svom djelu koje se smatra najznačajnijim zapisom povijesti toga doba za ovaj dio Europe De administrando imperio (O upravljanju carstvom), gdje je zapisano sljedeće: »Hrvati su u to vrijeme živjeli iza Bagibareje, tamo gdje su sada Bjelohrvati (Belohrobatoi). Od njih se odijelio jedan rod od petero braće – Kloukas, Lobelos, Koseniz, Mouhlo i Hrobatosi dvije sestre – Touga i Bouga, i došli su sa svojim narodom u Dalmaciju i našli su Avare kao gospodare zemlje. Kako su jedni s drugima ratovali nekoliko godina, Hrvati su nadvladali i pobili neke od Avara, a ostale su prisilili na podložnost. I tako je od tog vremena ova zemlja zaposjednuta pod Hrvatima, a u Hrvatskoj (Hrobatia) još postoje potomci Avara, i njih se prepoznaje kao Avare (De administrando imperio, gl. XXX). 

 

Hrvatske zemlje

 

Dolaskom Hrvata na područje Dalmacije i  Panonije počinje i ustrojstvo područja kojima su vladali Hrvati a koje danas grubo možemo podijeliti na nekoliko cjelina. Bijelu Hrvatsku koja se prostirala od rijeke Raše u Istri do rijeke Cetine i Duvanjskog polja, Crvenu Hrvatsku od rijeke Cetine do rijeke Bojane i Panoniju od rijeke Drave do ušća rijeke Save u Dunav. Ovim započinje i doba hrvatskih vladara odnosno temelji hrvatske državnosti na ovdašnjim područjima.