Arhiv tekstova

Mlada veslačica Ana Miković, u paru s Milicom Sambolijom, okitila se šampionskim naslovom na državnom prvenstvu u Beogradu u konkurenciji dubl skul pionirki. Živeći uz najveće vojvođansko jezero, izabrala je ovaj olimpijski sport i njezin talent je već samo nakon par godina aktivnog bavljenja veslanjem, okrunjen najvišim podijem. U njezinom prvom razgovoru za novine, Ana nam je ispričala svoju dosadašnju sportsku priču, a prema iskazanom potencijalu i rezultatima koji su tek pred njom, bit će ih još zasigurno mnogo u budućnosti.

»Naslov pionirskih prvakinja države Milica i ja smo osvojile na državnom šampionatu u Beogradu, vozeći našu disciplinu dubl skul na stazi dugoj jedan kilometar, koju smo prošli u vremenu 4:11;83. Utrka je bila veoma brza, ali smo uspjele održati naš ritam i kao prve proći kroz ciljnu ravninu«, otkriva nam Ana dojmove sa šampionske utrke u Beogradu.

 

VESLANJE

 

Pitanje koje se na startu ovog razgovora neumitno nameće, odnosi se na razloge koji su utjecali na izbor sporta koji nije nimalo nježan i svojstven djevojkama. Zašto baš veslanje?

»Isprva sam se veslanjem počela baviti zbog zdravstvenih razloga i boljeg razvijanja kralježnice, no vremenom mi se ovaj sport svidio i počela sam ga ozbiljnije trenirati. I evo već treću godinu sam vezana uz Palić i čamac, a prvi značajniji rezultati su počeli nagrađivati uloženi trud«, ističe Ana.

 

TRENINZI

 

»Uvijek kada to vremenski uvjeti dozvoljavaju idemo na vodu, tijekom ljetnih ferija smo trenirale dva puta dnevno, a sada kada je počela škola ovisno o smjenama, izuzev ponedjeljka, u čamcu smo svakoga dana na jednom treningu. A kada nije lijepo vrijeme onda veslamo na ergometru, trčimo i idemo u teretanu obavljajući sve prateće segmente redovitog tzv. suhog treninga, a sve to pod stručnim nadzorom trenera Aleksandra Lovara i Denisa Kozme, te Tomislava Zvekanova«.

 

TAKTIČKA POSTAVKA UTRKE

 

Na naše pitanje kako se taktički postavljaju u odnosu na ostale protivnice u utrci, Ana i Milica u glas odgovaraju:

»Na početku utrke uradimo jak start, onda malo slabije vučemo, a ako nam se protivnik približi uradimo nekoliko jakih zaveslaja u namjeri osujećivanja njihovog napada i na koncu posljednjih 300 – 250 m forsiramo jaki finiš«, a Ana dodaje:  »S obzirom da sam ja prva u čamcu, onda ja i izdajem određene komande u pogledu doziranja brzine i jačine zaveslaja, ali sve je to u jednoj našoj zajedničkoj kombinaciji koja se pokazala uspješnom u pobjedničkoj utrci na državnom prvenstvu u Beogradu«.

 

MIHOLJSKA REGATA

 

Prošloga vikenda Ana je skupa s klupskim kolegicama vozila četverac skul na Miholjskoj regati u Osijeku i imala prilike oprobati svoje snage u međunarodnoj konkurenciji. 

»Vozile smo četverac i uspjele smo se plasirati na drugo mjesto, što je sasvim dobar rezultat jer je u pitanju natjecanje na rijeci koju ne poznajemo toliko dobro. Također, Drava je vrlo brza rijeka i jako nosi, pa je zbilja ogromna razlika u odnosu na jezersku površinu na kojoj svakodnevno treniramo«.

 

AMBICIJE

 

Na koncu ovog novinskog debija, morali smo upitati Anu kako vidi svoju veslačku budućnost?

»Voljela bih još jedno vrijeme veslati dubl skul skupa s Milicom, a pred nama su sljedeća natjecanja, prije svih Balkansko prvenstvo na koje smo se izravno plasirale kao prvakinje države i gdje ćemo morati pokazati i dokazati kako naš rezultat nije bio slučajan. Ali, to će biti tek sljedeće godine, a do kraja ove sezone ostaju nam još dva natjecanja, prvo je već ovoga vikenda u Szolnoku (Mađarska), a osamnaestog studenoga veslat ćemo daljinsku regatu u Novom Sadu. Vreme je pred nama, tek nam je četrnaest godina«, pogledala je Ana kolegicu iz dubl skula Milicu i nasmijala se.