Arhiv tekstova

Ljubitelji popularnog štiva toliko potrebne i željene ljubavne tematike dobro su upoznati s brojnim romanima koji su izašli iz pera Kate Mijić, istina mnogo poznatije pod svoja dva službena pseudonima Kate Michel ili Katarina Mich. Više od 600 ispisanih životnih priča ove konobarice kultnog splitskog kafića Žbirac na Bačvicama, objavljeno je na stranicama brojnih hrvatskih tiskovina, a uz 200 napisanih romana ova samozatajna žena velikog srca i literarnog talenta ima i deset tvrdoukoričenih djela tiskanih za nakladničke kuće Dušević&Kršovnik iz Rijeke (6) i zagrebački Profil (4). Za stolom kafića u kojemu svakodnevno radi porazgovarali smo na temu pisanja i ljubavi o kojoj toliko voli pisati.

»Volim reći kako je cijelo moje djetinjstvo u meni ‘vrištao’ taj talent i želja za pisanjem. Isprva sam imala opsesiju čitanjem, a potom sam je vremenom zamijenila drugom opsesijom, onom za pisanjem i praktično počela ispunjavati svoju mladalačku želju. Od prvog napisanog djela do danas svijet je ugledalo 600 životnih priča i 200 romana, a svakim novim danom rađaju se moji novi spisateljski uradci. Jer pisanje je jednostavno neizostavni dio mene«, nasmijala se Kata Mijić, alias Kate Michel ili Katarina Mich.

 

 

PSEUDONIM

 

Na naš upit zbog čega koristi dva pseudonima pod kojima objavljuje svoje priče i romane, Kata spremno pojašnjava kako je u pitanju čisto praktična stvar.

»Nažalost, činjenica je kako naš ‘svit’ uvijek više cijeni nešto što je strano nego naše domaće, pa kada bi uzeli u ruke dvije potpuno iste knjigu, ali s potpisima Kata Mijić ili Kate Michel, uvijek bi se prije odlučili za Kate a ne Katu. Zato i koristim pseudonim, iako velika većina ljudi koja me čita dobro zna tko stoji iza njega«, iskrena je bila Mijićeva, nastavljajući priču: »Iskreno govoreći, nikada me nije bilo strah kako će reagirati javnost na moja djela, jer se uvijek trudim dati sve od sebe i napisati najkvalitetnije i najbolje što znam. Nekome će se to svidjeti, nekome neće, ali stvar je u osobnom ukusu i literarnom afinitetu. Opet, postoji tu i određena doza inata, tj. dišpeta, kojega imam još uvijek i vjerujem kako ću ga uvijek imati dokle god budem pisala.

A to me, također, i gura naprijed u stvaranju novih djela, osobito kada do mene dopru neki zluradi komentari obojeni omalovažavanjem tematike moga spisateljstva.

 

LJUBAVNI ROMAN

 

Za naše čitatelje Kata Mijić, hrvatska kraljica ljubavnih romana, ekskluzivno otkriva neke činjenice u vezi svojih veoma čitanih literarnih uradaka.

»Ukoliko pogledamo naše tržište i svijet oko nas odmah uviđamo kako nema baš previše uspješnih ljudi i tvrtki koje bi mogle biti zanimljive čitateljstvu, pa zbog toga pribjegavam shemi po kojoj se definitivno moraju pisati ljubavni romani. A to je korištenje stranih imena koja, opet već sama po sebi, daju u startu određenu atraktivnost i doprinose boljem prijamu publike kojoj su moji romani namijenjeni. Danas sve više pravim prijelaz na naša domaća, hrvatska imena, nastojeći ih sve više forsirati i utirati im budući put kod čitateljstva. Pa zašto bi naše bilo gore od stranog?«, pita se Kata Mijić.

Je li pisanje o lijepom uvijek stigmatizirano kritičkim odnosom manje vrijednosti u odnosu na uvriježenu veličinu vrednovanja tragičnog?

»Jest. Ali do lijepoga treba doći. Baš kao i u stvarnom životu, proći kroz prepreke i ono ružno, i na koncu stići do lijepoga. Napisala sam ja u svom opisu i mnogo toga tragičnoga, ali lijepo ljubavno štivo svojom laganošću plijeni čitateljstvo koje štuje ovu vrstu literarnosti. Zato i volim pisati o ljubavi. To je strast moga života, za mene je uspjeh kada mogu izazvati pozitivnu reakciju kod onih za koje pišem. A kritika, neka samo kritizira...«

 

RAD U KAFIĆU I PISANJE

 

Glavna junakinja naše novinske priče već godinama radi u popularnom splitskom kafiću Žbirac koji se nalazi na kultnoj gradskoj plaži Bačvice. Kako Kata uspijeva uskladiti svakodnevne poslovne obveze s privatnim spisateljskim angažmanom?

»Moja spisateljska prednost se ogleda u činjenici kako pišem bez zastajkivanja, riječi mi jednostavno lete, a prsti to prate po tastaturi i mogu odjednom napisati strašno veliku količinu teksta. Recimo, dvije godine sam uz ovaj posao pisala mjesečno po knjigu i tri priče, pa bih onda drugi mjesec napisala pet romana i tri priče, to je bio zbilja jak tempo, ali uspijevam ga pratiti.«

Dobro Kate, kada uspijevate sve to napisati?  

»Pišem prije posla, iza posla, navečer. Kada stignem. Sjedenem za računalo, ispred mene je prazan dokument i jednostavno krenem tipkati i onda to istječe iz mene. Pisala bih ja još više, ali tržište je malo i nema se ni gdje sve to objaviti.« 

 

SPLIT KAO INSPIRACIJA

 

Najveći grad Dalmacije oduvijek je bio inspirativan za raznovrsne kreativne osobe koji su pod njegovim okriljem predočili svoj talent i umijeće. Kako Split djeluje na Katu?

»Moguće je, ali da budem iskrena ja osobno nikada nisam imala problema s inspiracijom. To je jednostavno nešto u meni, i za sve ove godine možda sam tri puta sjela za računarlo i nisam znala što bih počela pisati. Opet to je neki prirodni talent, a kako sam rođena u Splitu zasigurno mora i nešto biti u tome.    

 

ČITATELJSTVO

 

Opće poznata je činjenica kako na ovim našim prostorima nekadašnje zajedničke države žene apsolutno dominiraju kao čitatalačka publika. Je li ima određenih povratnih informacija u vezi muške populacije koja bi mogla biti čitatelj njezinih romana?

»U najvećoj mjeri moja je publika ženska, ali zasigurno ima i muških koji, istina skriveno, pročitaju neku moju knjigu, roman ili priču. Mada bi im zasigurno bilo bolje, jer bi tada mogli boje upoznati žene i imali bi više uspjeha kod njih. S druge strane, nažalost, knjige su sve više zapostavljene i kod žena jer zbog brojnih radnih i privatnih obveza ne uspijevaju odvojiti koju uru vremena za čitati.

Nekada se radilo od 6 do 14, pa je bilo mnogo više vremena, a danas je to od 9 do 17 i poslije kreću sve one klasične svakodnevne ženske stvari oko djece, kuće, pranja, glačanja i knjige tu gube bitku.

Opet, upravo ovdje na plaži svakoga dana vidim masu stranaca kako čitaju i koliko cijene čitanje, za razliku od našeg svijeta koji još uvijek nema kulturu čitanja.

 

PREPORUKA BUDUĆIM AUTORIMA

 

Na koncu ovog lijepog razgovora s autoricom koja u svojim brojnim djelima kroz ljubavnu konotaciju njeguje ljepotu življenja, zamolili smo je za riječi preporuke budućim autorima koji se još uvijek ne odvažuju svoja djela predočiti javnosti.

»Treba se odvažiti i ne posustajati. Mene su ‘milijun puta’ odbijali negativnim konotacijama kako sam konobarica, nepismena i tako to, ali mene je to još više tjeralo da istima dokažem koliko stvarno vrijedim. To jednostavno ide uz pisanje, jer uvijek će biti kritičara, ali neka oni rade svoj posao. Pisac mora ići za svojim srcem i osjećajem, a publika to uvijek zna prepoznati. Treba biti uporan. Moj primjer to dobro ilustrira jer nakon 15-16 godina pisanja i objavljivanja, stižu lijepi rezultati i ponosna sam na njih«, preporučila je kraljica hrvatskih ljubavnih romana Kata Mijić.