Arhiv tekstova

U srednjem su se vijeku tijekom XV. i XVI. stoljeća pojavila razmišljanja o gradovima, čiji rezultati dosežu do današnjih dana. Naime, ovaj period, koji zovemo i renesansom, iznjedrio je »projekte idealnog i utopijskog grada« kao rješenja za društvene, ali i za obrambene probleme, koji su se pojavili u tom periodu. Početkom XVI. stoljeća u Hrvatsko-Ugarskoj Kraljevini, ali i u Njemačkoj, javili su se pokreti koje jednim izrazom zovemo »seljački ratovi«. Ti su ratovi nagovještavali da se najveća skupina društva ne slaže s klasičnom podjelom na povlaštene i potčinjene. Podsjetimo se, glavni je slogan »Francuske građanske revolucije« bio: »Sloboda, jednakost, bratstvo.« Ova je ideja rođena upravo u tom »mračnom srednjem vijeku«. 

 

Idealni grad renesanse

 

Otkad je čovjek počeo graditi gradove, od tog vremena poznajemo i planiranje grada. Grci su vrlo detaljno planirali svoje kolonije (npr. Issa-Vis), Rimljani svoje vojne logore, koji će kasnije postati osnove srednjovjekovnih gradova (npr. Siscija - Sisak). Razmišljanja o idelnom gradu znače i promišljanje o idealnom društvu. Idealni grad postoji u tekstovima i na crtežima, ali ne i u prostoru. Grad možemo izgraditi, »idealni grad« samo zamisliti. Idealni grad renesanse je istovremeno i graditeljsko, društveno-političko i estetsko djelo. Prvo ovakvo djelo je napisao Antonio Averlino Filaret (Ljubitelj Moralnosti). Njegovo Trattato di architettura nastalo je između 1460.-64. godine. Nije se pojavilo u tiskanoj formi, ali znamo da je bio poznato u našim krajevima, jer je za potrebe kralja Matijasa Korvina izrađena jedna verzija na latinskom jeziku (traktat je bio napisan »pučkim, tj. talijanskim jezikom«). On svoj grad naziva »Sforzinda«, jer po tadašnjem običaju svoj rad posvećuje princu Milana Galeazzo Maria Sforzi. Grad je kružne - zvjezdaste osnove, okružen dvostrukim debelim zidom. U njega se ulazi kroz osam kapija odakle široki radijalni bulevari vode u središte grada, uz bulevare kod kapija nalaze se trgovi – tržnice, a u kružnom centru grada pokraj crkve se nalazi i palača vladara (osnivača) grada. Radijalne bulevare na sredini presijeca jedan kružni bulevar, uz koji se nalaze istaknuti, važni objekti. Ova prstenasto-radijalna shema i danas slovi kao najsuvremenija, i možemo je prepoznati u rekonstruiranim osnovama mnogih europskih gradova (Pariz, Beč, Budimpešta i Segedin). U razmatranjima mjesta gradnje »idealnih gradova« određuje se nizina, jer se na ravnici najlakše može formirati idealna kružna osnova. Ima i drugih teorija (počevši od Aristotelove) da se na nizini nalaze demokratski nastrojeni gradovi/države (takav je i »idealni grad«), dok se tiranije vole smjestiti u planinske predjele. 

 

Idealni gradovi kao gradovi tvrđave

 

Napredak vojne tehnologije, prije svega topništva, primorao je drugačije promišljanje gradnje utvrda i utvrđivanja pojedinih gradova. U početku se težilo da zidovi budu što viši i deblji, ali topovi s đuladima od željeza (uvedeni početkom XVI. stoljeća) lako su rušili dijelove ovakvih zidova, i time su omogućili opsjedatelju masovni juriš na branitelje. Opis turskih opsada utvrđenih gradova južne Ugarske je identičan, »nesuvremene utvrde« su relativno brzo zauzete na opisan način. Istini za volju, i u Italiji, gde je »topnička tehnologija« bila najrazvijenija, u to doba »suvremeni tip« utvrda, s bastionima s kojih se djeluje unakrsnom topničkom vatrom na napadače, postojala je samo u nekim »raspravama«. O ovim se problemima ozbiljnije počelo baviti kada je opsada Vatikana od strane Turaka postala realna opasnost. Naime, 1534. godine su se Turci iskrcali u južnoj Italiji i prodrli do čak ispod Rima. Tadašnji papa Pavle III. sazvao je sve najpoznatije graditelje, vojskovođe, viđenije plemiće na savjetovanje, na Dietu. Napravljen je grandiozni plan gradnje obrambenih zidova Rima, i tada su prvi put izgrađeni trokutni bastioni, sposobni za dejstvovanje topništva. 

 

Karlovac: »idealni grad – tvrđava«

 

Sredinom XVI. stoljeća Turci su prešli preko rijeke Une, prijeteći da Hrvatsku presijeku na dva dijela, što je predstavljalo opasnost i za Beč. Bečki je dvor zato 1579. godine donio odluku o gradnji grada utvrde, vodeći se najsuvremenijim principima ovakve gradnje. Prvi projekt je sačuvan u Ratnom arhivu u Beču. Iz njega se vidi kako je nova utvrda u blizini ušća Korane u Kupu projektirana kao renesansna građevina idealnog grada utvrde, u kojem će vojska živjeti zajedno s civilnim stanovništvom. U osnovi izgleda kao šesterokraka zvijezda, koja na svojim vršcima ima šest bastiona. Ispred su široki jarci koji bi se potapali vodom iz Kupe. U odnosu na »idealni grad« ulice se sijeku pod pravim kutom, a u središtu naselja projektiran je veći trg na čijem će obodu biti crkva (današnji franjevački samostan i crkva sv. Trojstva). Ovaj projekt je izradio talijanski arhitekt Martin Gambon. Grad je dobio naziv prema nadvojvodi Karlu, Karlštadt. Nakon povratka Petrovaradina od Turaka krajem XVII. stoljeća i Petrovaradinska tvrđava je izgrađena po ovim principima.