Arhiv tekstova

U prošlom nastavku počeli smo se baviti temom koju nam je »ostavio u naslijeđe« taj »mračni srednji vijek«, tvrdeći kako korijene »velike francuske građanske revolucije« ipak trebamo tražiti tri stoljeća ranije, a to je konac XV. i početak XVI. stoljeća (u to vrijeme »naši narodi« su uveliko ratovali s Turcima). Jedan od pojmova čiji se nastanak isto vezuje uz ovu »revoluciju« je pojam države. U ovom radu riječ »država« koristili smo vrlo rijetko, ako i jesmo onda uvijek u navodnicima, iz razloga što »država« onakva kako se danas definira i rabi, u srednjem vijeku jednostavno nije postojala, niti je bilo adekvatne riječi za nju. Zato je potpuno deplasirano govoriti da je Crni Čovjek »bio srpski car, koji je stvorio kratkotrajnu neovisnu državu na području Vojvodine«.

 

Srednjovjekovne »dr-žavne forme«

 

Srednjovjekovna »država« se zove kraljevina ili carevina, na čijem čelu je kralj (rex) ili car (imperator). Vladar je na čelu kraljevine (regia), to je teritorij nad kojim on vlada, regnuje (regnum). Zato se zove i npr. rex Croatorum (kralj Hrvata). Ako je netko vojno usvojio ili stekao trajni utjecaj na jednom teritoriju, on je svojim titulama »dopisao« vlast i nad tim teritorijem. Npr. u povelji danoj Subotici piše: »Mi Marija Terezija po milosti Božjoj kraljica Ugarske, Češke, Dalmacije, Hrvatske, Slavonije, Rame, Srbije... itd« Adekvatna srednjovjekovna mađarska riječ za kraljevinu je úru-szág>ország izvedeno od riječi úr>gospodar. Ovom pojmu najviše odgovara pojam i riječ zemlja. Današnja Republika Hrvatska se sastojala od triju zemalja: Hrvatske, Dalmacije i Slavonije. Npr. carstvo Stefana Dušana bilo je sastavljeno iz »srpskih« i »grčkih« zemalja. Srpska srednjovjekovna zemlja bila je Raška, latinski Rascia, čiji se stanovnici zovu lat. Rasciani, od čega potječe mađarski naziv Rácok. Ovo ne znači da nije bilo i drugih »državnih« organizacija. Mnogi autori već XIII. stoljeće smatraju prekretnicom u razvoju Europe i ovo stoljeće označuju krajem klasičnog feudalizma i početkom rađanja moderne Europe. Krajem stoljeća u Europi se formiraju i prve »državne« unije. Godine 1291. tri švicarska »pre-kantona« Uri, Schwiz i Unterwalden se ujedinjuju u »Eidgenossenschaft«, kao i gradovi na sjeveru Europe, koji formiraju uniju tzv. Hansa gradova koji će već u XIV. stoljeću kontrolirati trgovinu sjeverno od Alpa. To su prvi primjeri da se i bez kralja određenim teritorijima može upravljati uspješno na »demokratski« način. Sjeme iz kojeg je nikla moderna Europa posađeno je u ovom stoljeću.

 

Parlamentarizam, ograničenje kraljeve vlasti

 

U XIII. stoljeću plemstvo (koje je činilo »naciju«) prvi put pokušava ograničiti kraljevsku vlast preko institucije parlamenta. U Engleskoj se 1215. godine objavljuje Magna charta libertatum, koja će predstavljati osnovu parlamentarizma u Engleskoj Kraljevini (za vrijeme vladavine Ivana Bezemljaša). Sedam godina kasnije, 1222. godine i u Ugarskoj se pojavljuje sličan dokument, tzv. Zlatna bulla, kojom sitno – vojno plemstvo  osigurava određena svoja prava. Jedna od važnih stečevina je pravo na otpor (Jus resistendi) po kojem u slučaju kršenja prava od strane kralja, plemstvo ima pravo na oružani otpor. Niccolo Machiavelli početkom XVI. stoljeća, 1515. godine, prvi put govori o suvremenom shvaćanju pojma »države« (la stato). On razlikuje respubliku (republiku) od monarchije (kraljevine). Srednjovjekovna kraljevina bi se mogla nazivati i »monarhistička republika«, jer iako je netko bio »kralj po Božjoj milosti«, ipak ga je birao skup visokog plemstva, odnosno parlament, zemaljski sabor itd. koji je »donosio i zakone«, a kralj je samo iste potvrđivao.

 

Machiavellijeva razmatranja o »vlasti«

 

Machiavelli 1513. godine razmatra i problem kako »zadržati« osvojene teritorije i kaže: »One kraljevine, koje su živjele pod svojim zakonom, u slobodi, ako ih osvojiš, jedan od načina je da ih pustiš da žive po svojim zakonima, ali primorati ih na plaćanje poreza... treba stvoriti vlast jedne manjine, koja je prijateljski nastrojena i tako osigurati vlast (i koja će ubirati poreze - nap. aut.)... ali najsigurniji način da zadržiš vlast je rušenje i ako postaneš gospodar grada koji je živio u slobodnom duhu, a ti ga ne uništiš, on će tebe uništiti«. Suvremenim riječima, »potpuna asimilacija stanovnika (ili uništenje) i brisanje materijalnih tragova prošlosti«.