I ranije, a posebice u periodu između dva svjetska rata i pod utjecajem Hrvatske seljačke stranke, u Srijemu se osjećao snažan duh hrvatstva. Diljem Srijema osnivaju se razna udruženja animatora kulturnog, sportskog, prosvjetnog i drugih vidova života s hrvatskim predznakom. Tako se u Hrtkovcima 1910. godine osniva Hrvatska čitaonica koja je imala i svoju kazališnu grupu, 1925. godine osniva se Hrvatski radiša, a 1926. godine Hrvatsko sportno društvo Šubić (s istoimenim nogometnim klubom).

 

HRVATStVO U SRIJEMU

 

Poslije ubistva Stjepana Radića u Skupštini Kraljevine Jugoslavije 1928. godine hrvatstvo u Srijemu dobiva novi zamah. U to vrijeme u Hrtkovcima se 1930. godine osniva Hrvatsko prosvjetno društvo Tomislav s muškim pjevačkim zborom, 1935. godine Crveni križ, a 1938. godine Ženski crkveni pjevački zbor.

Izuzetno zanimljiv podatak za taj period je da je tada planirana i gradnja Hrvatskog doma u Hrtkovcima. Naime, kazališna grupa u Hrtkovcima u okviru Hrvatske čitaonice je, s jednim od njenih osnivača, a zatim voditeljem i redateljem, inače farmaceutom i vlasnikom ljekarne u Hrtkovcima, Stjepanom Dornom, ostvarila zapažene rezultate. Vrlo uspješno su izvedene predstave Graničari (J. Freudenreich), Franjo barun Trenk (J. E. Tomić), Muka Isusova (po predlošku S. Pavunića i Đ. Sertića) i mnoge druge, a kako su se aktivnosti i drugih odjela u okviru Hrvatske čitaonice znatno povećale, nastala je u Hrtkovcima potreba za adekvatnim prostorom za njihov rad.

 

MATICA HRVATSKIH KAZALIŠNIH DOBROVO-LJACA 

 

U Hrvatskoj je u to vrijeme djelovala Matica hrvatskih kazališnih dobrovoljaca (MHKD) kao propagator narodne umjetnosti svih oblika (pjesme, plesovi, glazba, narodne nošnje i dr.), s ciljem za što autentičnijim scenskim prikazom hrvatskih drama iz narodnog života, a čiji osnivač je bio poznati hrvatski arhitekta Aleksandar Freudenreich. 

S preko pet stotina izvedenih objekata arhitekta Aleksandar Freudenreich (rođen u Zagrebu 1892. godine u poznatoj obitelji: djed Josip mu je jedan od osnivača Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, otac Dragutin je poznati kazališni glumac, brat Vojislav je farmaceut, a brat Milan također arhitekt), spada u najproduktivnije hrvatske arhitekte moderne dvadesetog stoljeća. Uz grandiozne projekte, kao što su uređenje svetišta Marije Bistrice ili objekt Matice hrvatskih obrtnika u Zagrebu te niza društvenih objekata (škole, bolnice, kazališne zgrade i dr.), stambenih i poslovnih zgrada, kao i privatnih objekata i vila, arhitekt Freudenraich je na ovim prostorima uveo jedan novi tip društvenih objekata nazvanih Hrvatski dom. Za vrijeme NDH ime ovih objekata se mijenja u Prosvjetno ognjište, a za vrijeme nove Jugoslavije u Dom kulture.  Do 1941. godine izgrađeno je desetak takvih objekata i za vrijeme rata još toliko, ali mnogi projekti nisu realizirani. Jedan takav projekt je Hrvatski dom u Hrtkovcima.

Naime, redatelj uspješne kazališne grupe u Hrtkovcima, Stjepan Dorn stupio je u izravan kontakt s arhitektom i zaljubljenikom u kazalište, Aleksandrom Freudenreichom i ovaj je sa zadovoljstvom 1942. godine izradio projekt Hrvatskog doma (Prosvjetnog ognjišta) u Hrtkovcima. Određena je i lokacija u Školskoj ulici, odmah iza crkve, i osigurana su inicijalna sredstva, ali u najvećem jeku priprema za gradnju uslijedila su loša vremena za objekte ovakvog imena i namjene, iako su mnogi kasnije poslje rata izvedeni kao Domovi kulture, a arhitekt Aleksandar Freudenreich angažiran po završetku rata na uređenju Briona.

U Hrtkovcima je konfiscirani objekt kina obitelji Harak imenovan za Dom kulture, a Hrtkovci, kao neopravdano okarakterizirani kao jedno od najustaškijih sela u Srijemu, nikada nisu dobili nikakvu materijalnu pomoć od zajednice a samo od samodoprinosa se nije mogao izgraditi novi dom kulture.

Entuzijasti iz Hrvatske čitaonice u Hrtkovcima, u čemu su prednjačili oni iz kazališne grupe, od dijelom sakupljenih sredstava za Hrvatski dom izgradili su  prvi arteški bunar u Hrkovcima. To su oni isti iz već ispričane priče u Hrvatskoj riječi (br. 462) o živoj vodi: Stjepan Dorn, Paško Cakić, Nikola Vuksanić, Franjo Vagner, Eugenija Radivojević, Đuro Pavišić, Nikola Grišić, Vladimir Hranilović, Tomo Mandušić i drugi.

Novi Dom kulture Sveti Sava su na mjestu Harakovog kina sagradili novi doseljenici u Hrtkovce čim su došli tih burnih devedesetih godina prošloga stoleća i Hrtkovce, u svijetu poznate kao sinonim za izgon Hrvata iz Vojvodine. Umjesto Prosvjetnog ognjišta 1942. godine Hrtkovci su dobili (nakon samo pedesetak godina) Svetog Savu. Tako je ovo u biti priča o nesuđenoj fotografiji i mnogo, mnogo više od toga!