Arhiv tekstova
Drašković ipak ne ide u Zagreb
Odnose Beograda i Zagreba koji su u uzlaznoj putanji temeljenoj na bezviznom režimu, nedavno potpisanom sporazumu o readmisiji, brojnim sudskim procesima o ratnim zločinima, te najavljenom početku ekshumacija 67 NN osoba s beogradskog groblja Lešće i gradskog groblja u Obrenovcu predviđenog za 17. svibnja, uzdrmao je nedavni intervju ministra vanjskih poslova SCG Vuka Draškovića u tjedniku »Globus«, a potom i izjava predsjednika Republike Hrvatske Stjepana Mesića.
Mediji u Srbiji su uveliko najavljivali službeni posjet izaslanstva SCG na čelu s predsjednikom Svetozarom Marovićem Zagrebu 24. svibnja, uključujući svakako u popis uzvanika i ministra vanjskih poslova Vuka Draškovića. Neposredno nakon njegova intervjua u hrvatskom tjedniku »Globus« pod nazivom »Glasnik mira s Ravne gore« uslijedila je izjava predsjednika Mesića u kojoj je rekao da je u službeni posjet pozvao samo predsjednika Srbije i Crne Gore Svetozara Marovića a da mu nije poznato da je netko pozvao Vuka Draškovića.
Kako prenosi Hrvatska televizija, Mesić je rekao da je u posjet pozvao predsjednika Svetozara Marovića, i da ne zna koga će on povesti sa sobom. Na inzistiranje novinara da odgovori je li Drašković dobrodošao u Hrvatsku, Stjepan Mesić je odgovorio: »Dobrodošao je Svetozar Marović«.
Prema komentarima srbijanskih medija, povod za takav stav Zagreba bi mogla biti izjava Draškovića kako je u Hrvatskoj devedesetih godina vođen građanski rat, te njegovo traženje od Hrvatske da povuče tužbu koju je protiv SRJ podnijela Međunarodnom sudu pravde.
VUKOV INTERVJU »GLOBUSU«: U cilju upoznavanja sa stavovima ministra Vuka Draškovića, donosimo dio intervjua koji je s njim vodila novinarka »Globusa« Slavica Lukić.
GLOBUS: Kako u kontekstu što hitnije normalizacije odnosa među dvjema državama gledate na tužbu Hrvatske protiv Srbije i Crne Gore pred Međunarodnim sudom pravde u Strasbourgu za agresiju, odnosno na zahtjev da joj Srbija i Crna Gora plati ratnu odštetu?
Vuk Drašković: Hrvatska tužba jedna je strana priče. BiH je također tužila SCG. Mi smo istom sudu tužili članice NATO-a zbog bombardiranja. SCG i Hrvatska ističu da nam je nacionalni i državni interes da što prije uđemo u NATO i druge transatlantske integracije. No, ne znam kako je moguće graditi partnerstvo na osnovama tužbe. Ne znam kako je moguće i Srbiji i Bosni i Hrvatskoj objašnjavati pred Bruxellesom da nam je stalo i do pomirenja i do najsvestranijih odnosa, a te odnose opterećivati tužbama. Sam proces sigurno bi bio veoma bolan, dugo bi trajao i još duže bi opterećivao naše međusobne odnose, a bojim se da istina uvijek ima dvije strane i uvjeren sam da bi nakon maratonskog vođenja procesa apsolutno svaki sud morao doći do zaključka da je u pitanju jedna užasna nesreća, građanski rat u kojem su ljudi iz tada iste države, ljudi istog jezika, etničkog porijekla, bili zavađeni i da su u jednom režiranom ratu političkih vrhuški i ekstremnih krugova na sve tri strane gurnuti u najveću nesreću, i svi su prema svima činili najveća zla. Zbog toga sam u prvim izjavama nakon dolaska na dužnost ministra vanjskih poslova iznio stav da bi u interesu budućnosti bilo da svi povuku tužbe protiv svih.
GL: Ako u Zagreb dolazite sa stavom da je ono što se dogodilo bio građanski rat, bojim se da ćete imati problema oko rješavanja niza otvorenih pitanja između dviju država. Hrvatska ima jasan stav da je na nju izvršena agresija. Kako ćete dokazati da je posrijedi građanski rat?
VD: Istina o ratu na prostoru bivše Jugoslavije sastavljena je od niza kockica koje čine mozaik od 1990. do 2000. Ako bi se stvar rješavala u međunarodnim sudnicama, to bi nas odvelo još dalje u prošlost, u 1941. ili ‘43. pa možda i dalje. Najbolja odluka za sve bila bi da se ta prošlost prepusti povjesničarima, znanstvenicima, psiholozima, pa i psihopatolozima, a da se mi okrenemo budućnosti i postignemo sporazum, da kao političari priznamo da ništa što boli nećemo pokazati u našim odnosima, nego ćemo to prepustiti objektivnom tretmanu znanosti, neka o tome sude neki budući naraštaji Hrvata i Srba koji će sigurno biti pametniji od ovih današnjih. Dakle, doći ću u Zagreb i reći svuda i svagdje, duboko uvjeren u to, da je to bio građanski rat. Hoćete jedan argument koji čvrsto govori da je to bio građanski rat?
GL: I ja Vama mogu pronaći niz argumenata da nije bio građanski.
VD: Evo recite.
GL: Nije li Vam čudno da dragovoljačke jedinice iz Hrvatske 1991. nisu išle ratovati u Vranje ili Smederevo i činiti tamo ratne zločine, ali da dragovoljačke jedinice iz Srbije jesu išle ratovati u okolicu Gospića ili Knina, ili u istočnu Slavoniju.
VD: Išle su tamo gdje su Srbi činili većinu, iako ja to ne opravdavam. Moje su pozicije tada bile veoma jasne, a to je da se sve mora riješiti dogovorom. Prihvatio sam tada, bez razmišljanja, sve prijedloge o asimetričnoj federaciji, potom o konfederaciji, potom o savezu suverenih država. Da je bilo koji od ovih prijedloga zaista zaživio, da su to htjeli prihvatiti Tuđman i Milošević, ni jedan metak ne bi bio ispaljen i mi danas ne bismo vodili ovakve razgovore. Rješenja je bilo, narod je htio ta rješe-
nja, i hrvatski i srpski i bosanski, ali ga nisu htjele političke vrhuške.
RADIKALE NE UZIMATI OZBILJNO: Između ostalog, u intervjuu »Globusu« Drašković o Nikolićevoj granici kod Karlobaga kaže: »Budite sigurni da Toma Nikolić ni sam ne vjeruje u to što govori, već se obraća jednom velikom broju ljudi koji i dalje žive u Miloševićevu vremenu zbog toga što poslije 2000. godine nije došlo do suočavanja s punom istinom o zlu iz Miloševićeva doba, pa se i dalje jednom dijelu biračkoga tijela u Srbiji mogu slati poruke kakve on šalje… U Hrvatskoj takve poruke ne trebaju biti shvaćeno ozbiljno, ali mi ih ovdje trebamo shvatiti ozbiljno. Od ovakvih poruka Hrvatskoj neće faliti ni dlaka s glave, samo se u očima međunarodne zajednice i svih ponovno sramoti i ponižava Srbija i nanosi joj se velika šteta«, kaže o »radikalnoj« granici velike Srbije Vuk Drašković.
U intervjuu Drašković potvrđuje da je s Vojislavom Šešeljem povezan kumstvom te da su bili prijatelji i surađivali. Na upit jesu li prekinuli osobne kontakte poslije partijskog razilaženja iz SPO-a Vuk je rekao: »Ne, nismo prekinuli osobne kontakte. Kad bismo se sreli, pozdravili bismo se bez obzira na to što je Voja zaista vodio jednu nedopustivo prljavu kampanju svih onih godina rata i zla, prije svega protiv mene, iz političkih razloga kako je on govorio, jer sam mu bio glavni politički neprijatelj«.
GRANICE SAMO NA MAPAMA: Na novinarski upit s kakvim političkim zahtjevima i ponudama dolazi u Zagreb, Vuk Drašković je rekao: »Najkraće, donijet ćemo poruku i želju Srbije i Crne Gore da granice između naših država budu na mapama, ali da se ne osjete na terenu. Doći ćemo sa željom da uspostavimo odnose koji će nam omogućiti da kao nekada slobodno putujemo, slobodno trgujemo, družimo se, prelazimo granice da i ne primijetimo ni njih, ni carinike, na isti način na koji smo to činili dok smo živjeli u istoj državi… Položaj manjine uvijek je ogledalo većine i ako u Hrvatskoj postoji i jedan jedini Srbin koji strada i pati, ili je progonjen, ili živi u strahu zato što je Srbin, onda je to najveća moguća sjenka na licu hrvatskog naroda. I obrnuto, ako je ovdje u Srbiji itko zbog toga što je Hrvat u bilo kojem pogledu diskriminiran, onda je to najgora optužnica protiv srpskog naroda«.
DRAŠKOVIĆ OSTAJE U BEOGRADU: Predsjednik SCG pokušao je ublažiti novonastali diplomatski incident. »Predsjednik Mesić je pozvao predsjednika Državne Zajednice Srbije i Crne Gore. Praksa u takvim slučajevima nije da predsjednik druge države poziva i sve ostale članove izaslanstva. Kada budem odredio izaslanstvo, vi ćete biti o tome obaviješteni. Znači još uvijek ne znamo tko će sve biti u izaslanstvu SCG za odlazak u Hrvatsku. U svakom slučaju, o tome će odlučivati organi Srbije i Crne Gore«, rekao je Svetozar Marović.
Ministarstvo vanjskih poslova SCG ne želi komentirati izjavu hrvatskog predsjednika. Pomoćnik ministra Draškovića Ognjen Pribićević kratko je rekao da je postojala ideja da ministar vanjskih poslova otputuje sa Svetozarom Marovićem u Hrvatsku, ali je kasnije dogovoreno da Drašković 28. svibnja u Beogradu bude domaćin šefu hrvatske diplomacije Miomiru Žužulu. I službeni Zagreb ostao je bez komentara.
Koliko Draškovićevo ostajanje u Beogradu i dobrodošlica samo za Marovića mogu utjecati na krhke dobrosusjedske odnose SCG i Hrvatske pokazat će se najvjerojatnije neposredno poslije tih najavljenih svibanjskih susreta. U svakom slučaju, dok premijer Ivo Sanader izjavljuje kako će poštovati volju birača Srbije i ako za svog predsjednika izaberu Tomislava Nikolića, još aktualni predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić ne otvara vrata ni imenovanom ministru vanjskih poslova kojega podržava parlamentarna većina (ona nasuprot radikalima).
