Arhiv tekstova

Trihineloza je infekcija trihinelom, od koje mogu oboljeti sve vrste sisavaca. Ova infekcija nije izazvana virusom ili bakterijom, nego crvolikim namjetnikom koji putem konzumiranja zaraženih životinja može dospjeti u čovječji organizam. Opasnost za čovjeka predstavljaju životinje koje su po svojoj prirodi mesojedi ili svaštojedi, a dominantne su u prehrani ljudi. 

Trichinella spiralis je utvrđena u skeletnoj muskulaturi vrlo velikog broja sisavaca. Međutim, nemaju svi sisavci podjednak značaj u nastanku i širenju trihineloze kod ljudi. U svakom podneblju određene životinjske vrste, u ovisnosti od navika i kulture prehrane ljudi imaju veći ili manji značaj. Kod nas su od posebnog značaja domaće svinje, a u znatno manjoj mjeri i divlje svinje. Od ostalih životinja trihinela je utvrđena kod štakora, miševa, vukova, lisica, medvjeda, jazavaca, nutrija, konja, kao i nekih drugih životinja. Trihineloza se u prirodi održava u rezervoarima koje čine divlje životinje i glodavci (silvatični ciklus), odnosno domaće životinje i glodavci (sinatropni ciklus). Ova dva ciklusa nisu u potpunosti razdvojeni, već se često preklapaju. Mišoliki glodavci su dominantni prenositelji, bez obzira na ciklus.

 

Zaraza i preventiva

 

Čovjek se zarazi konzumiranjem zaraženog mesa, najčešće domaćih svinja. U cilju preventiranja ove bolesti kod ljudi, u svim zemljama se poduzimaju određene mjere koje imaju za cilj sprječavanje zaraze životinja, odnosno prenošenje infektivnih larvi s već oboljelih životinja na ljude (premortalne mjere) i mjere koje se primjenjuju poslije klanja životinja (postmortalne mjere). Najbolja zaštita ljudi i životinja leži u preventivi. Najčešći prijenosnici trihinele na domaće svinje su štakori i miševi, koji su u velikoj mjeri zaraženi trihinelom. Prisustvo štakora u objektima gdje se nalaze svinje za uzgoj može prouzročiti da svinja kao svaštojed pojede zaraženu životinju, čime u svoj organizam unosi trihinelu. Izlaganju zaraze trihinelom posebice su izložene svinje koje jedan dio ili sve vrijeme tova provode u šumi ili pašnjacima. 

Najznačajnija preventivna mjera u suzbijanju trihineloze jest redovita deratizacija protiv štakora i miševa, kao i održavanje objekata za uzgoj svinja na što višem higijenskom nivou. S druge strane, postmortalne mjere podrazumijevaju pregled mesa, podvrgavanje zaraženog mesa različitim postupcima kojima se infektivne larve uništavaju i neškodljivo uklanjanje takvog mesa, što predstavlja čist ekonomski gubitak.

 

Pregled mesa

 

Odmah nakon početka »svinjokolje« i prije doručka koji se sprema od svježeg mesa, potrebno je svaku zaklanu svinju posebice pregledati u veterinarskoj ambulanti. Iako su tovljeni u istim uvjetima i u istom prostoru, na pregled mesa potrebno je odnijeti uzorke svih zaklanih životinja. Uzorci za trihinoskopski pregled uzimaju se s trupova zaklanih svinja odmah po vađenju unutarnjih organa i rasijecanju trupa u dvije polovice. Uzorci se po pravilu uzimaju s korijena prečage, kojim se ona hvata za kralježnicu (crura diaphragmatis). To je dijafragma koja razdvaja trbušne od grudnih organa, koja se završava mišićem kojim se ona hvata za kralježnicu. Uzorak se uzima s mjesta gdje mišićni dio prelazi u tetivni. Uzorak se tako uzima da zahvati oba stupa u veličini oraha. Ukoliko su trupovi rasječeni, uzorci se uzimaju s obje polovice tako da svaki bude veličine lješnjaka. 

Pregled mesa svinja se obavlja na osnovi pravilnika. Ovim je propisima regulirano uzimanje uzoraka, način pregleda, procjena upotrebljivosti mesa za ljudsku prehranu, kao i postupak s mesom trihineloznih svinja. Za pregled mesa svinja na trihinelozu koristi se metoda kompresije ili metoda umjetne digestije zbirnih uzoraka mesa.

Pregled mogu obavljati isključivo veterinarske institucije ovlaštene za utvrđivanje prisustva larvi trihinele u mesu svinja zaklanih u domaćinstvu za potrebe domaćinstva. O izvršenim pregledima na trhihinelozu vodi se ažurna evidencija na posebnom obrascu.

Antun Španović