Arhiv tekstova

Doček Nove godine u Barceloni

U organizaciji crkve svake godine mladi imaju prigodu sudjelovati u hodočašćima u Taizé u Francuskoj i dočekati Novu godinu u nekom velegradu Europe, družeći se s omladinom iz mnogobrojnih zemalja. Sudjelovala sam više puta u hodočašćima u Taizé, ali ovo putovanje sam najviše iščekivala. Pri polasku svi smo bili veoma raspoloženi, iako je pred nama bio dug put. Vrijeme je brže prolazilo od kad smo primijetili španjolske registarske tablice na autima, koji su prolazili kraj autobusa.
 Po ulasku u glavni grad Katalonije naša voditeljica puta Zorica Muči upozorila nas je na veliku mogućnost pljačke na javnim mjestima, te nas je savjetovala da u toj situaciji ne reagiramo, jer se tamošnji lopovi ne ustežu upotrebiti već pripremljen nož. Pomisao na terorizam, koji se još te 2000. godine osjećao na ulicama Španjolske, i na ubod noža pri pljački nije ni malo prijao, ali gledajući kroz prozore autobusa ovaj čudesan grad, više nego bilo što očekivali smo izaći van.
DOBRODOŠLICA: Welcome smo nazivali mjesta gdje su nas organizatori očekivali s hranom, programom hodočašća, mapom grada, adresom obitelji gdje ćemo biti smješteni i dobrim raspoloženjem. Već pri prvim susretima sa žiteljima Španjolske, mogli smo zaključiti da se nalazimo među najprijatnijim ljudima Europe. Naši domaćini Antonio i Feliciana Pérez, podrijetlom iz Perua, veoma su nas lijepo primili. Sporan je bio samo način sporazumijevanja, jer su oni govorili samo španjolski. Na sreću, na našim prostorima smo pratili dosta latinskih sapunica na španjolskom, te je razgovor bio više nego zanimljiv.
    Imali smo dobar program od stane organizatora i poduži spisak mjesta koje smo željeli obići, i bilo je vrijeme krenuti. Prvo odredište u toplom danu (28. prosinca) bilo je – vidjeti more. Došli smo do trga gdje se nalazi poznati spomenik Mirador de Colón, visoki kip Kolumba, koji je pokazivao – tamo je Amerika. Stopama »Gaudijevih talasa« došli smo do L’ Aquárium kompleksa, koji je poznat po akvariju u kojem se gaje male ajkule. U ogromnom prostranstvu vode iznad naših glava plivale su »ajkulice« veličine metar i pol, a posjetitelji su ih imali prigodu glegdati s pokretne trake koja je vodila u krug. Poslije duže šetnje po ulicama bilo je vrijeme za večeru, što se moglo primjetiti po prepunim linijama metroa, koje su vodile na Palau Nacional de Montjuďc. Ispred o-vog muzeja nalazi se ogroman trg s dvije staze od 18 fontana, koje vode do glavnog kompleksa fontana Magic Fontain. Ova fontana poznata je, što smo se igrom slučaja i uvjerili, po prelijepom izvođenju skladbi Mocarta, Bethovena i drugih, gdje se, upravljajući jačinom vode u fontani u skladu s muzikom, uspijeva dočarati ples vode u svim duginim bojama – naravno, pomoću reflektora.
DJELA GAUDIJEVE ARHITEKTURE: Od trga Catalunya počinje Ulica La Ribera. Ona važi za ulicu, koja je u periodu između XIII. i XV. stoljeća bila glavna ulica Barselone s najljepšim palačama (Palau de la Virreina, Palau Güell itd.), s najviše Gaudijevih građevina na jednom mjestu i s najvećim brojem muzeja. Najjači dojam ostavila je Gaudijeva građevina La Pedrera, a osobita je po nepravilnom vanjskom i unutarnjem obliku: kao valovi mora. U popodnevnim satima posjetili smo La Catedral – katedralu u gotskom stilu, koja je do sredine XIX. stoljeća bila okružena nekadašnjim zidinama grada. Vrijeme je brzo prolazilo, te smo treći dan krenuli u potragu za Crkvom Sagrada Família. Cijela vanjština crkve izrađena je od kamenih statua, koje slikovito odražavaju događaje iz biblije. Tornjevi crkve ponajviše podsjećaju na tehniku »heklanja«, jer se skoro sasvim provide gledajući kroz njih.
DOČEK NOVE GODINE: Sama večer dočeka organizirala se u svakoj župi i na nekoliko glavnih trgova. Pred sam doček na Trgu Espanya bilo je desetine tisuća – uglavnom mladih. S glavne bine, koja je bila na tri kata, puštala se opće poznata glazba na engleskom, a moglo se vidjeti mnogo pjenušca spremnog za ponoć. Na jednoj zgradi kod trga bio je smješten sat, koji je odbrojavao vrijeme, i točno u ponoć počeo je petnaesto minutni vatromet, koji se »vijorio« iznad naših glava. Na poziv naših prijatelja uputili smo se metroom do sljedećeg trga, kako bismo čestitali Novu godinu s riječima – Bueno Nuewo Anyó!
 Po povratku na Trg Espanya, na kojem smo dočekali Novu godinu, nakon pola sata zatekli smo prazan trg i policiju. Ubrzo smo saznali da je u masi dobrog raspoloženja došlo do pucnjave, u kojoj je jedna osoba nastradala. Sam doček je bio zaista fantastičan, ali poslije ovog saznanja, kako je to mogao biti i netko od nas, nije nam bilo više do slavlja. Posljednjeg dana popeli smo se na planinu Barselone, te smo posjetili Olimpijski park, u kojem su se 1992. godine održale Olimpijske igre. S mjesta Vista panorámica del Tibidabo – mjesta s najljepšom panoramom, opraštali smo se od Barcelone, obećavajući povratak.