Arhiv tekstova
Prosvjed protiv progona Vladimira Božnjaka
Mi, dolje potpisani Hrvati iz Slankamena, s nevjericom i ogromnim zaprepaštenjem pratimo što se sve događa u svezi s gospodinom Vladimirom Bošnjakom, našim sunarodnjakom i sumještaninom. Izražavamo svoj najoštriji prosvjed predstavnicima srijemskih kulturnih udruga zbog sudjelovanja u klevetanju, diskreditiranju i javnoj osudi gospodina Bošnjaka na sastancima s čelnicima slankamenskog »Stjepana Radića« od lipnja, pa zaključno s ovim posljednjim održanim u Slankamenu 22. listopada 2005. godine, za čije sadržaje saznajemo od pojedinih sudionika istih.
Budući da ne želimo ponavljati sve što je na tim sastancima netočno i iz zle namjere izrečeno od strane čelnika »Stjepana Radića«, navest ćemo vam samo nekoliko detalja iz životopisa Vladimira Bošnjaka, kojega svi zovemo Vlatko ili po nadimku »Nazor«.
AKTIVAN TRI I POL DESETLJEĆA: Vlatko je član »Stjepana Radića« od najranije mladosti, od 1971. godine. Aktivno se uključuje u rad glazbenog odjela početkom 1976. godine i daje značajni doprinos u radu Društva sve do 1990. godine. Od 1983. godine Upravni odbor imenuje Vlatka na mjesto ravnatelja glazbenog odjela i pročelnika tamburaškog orkestra. Od 1984. do 1989. godine, Vlatko je predvodio školu tambure za mladež, koja je iznjedrila nekoliko vrsnih tamburaša, te sa oba ova orkestra postizao značajne uspjehe u Vojvodini i Hrvatskoj. O tom periodu njegovog djelovanja u Društvu govori i Ivan Bonus, poznati slankamesnki pjesnik koji danas živi u Zagrebu, višegodišnji Vlatkov suradnik, u svom dopisu što ga je poslao u Slankamen. Tako bogati angažman trenutačno nema niti jedan član sadašnjeg UO »Stjepana Radića«, napose njegovi čelnici koji u svom »priopćenju« navode da je Vlatko »… u više navrata radio na štetu Društva.« Mnogo bi vremena trebalo da se pregledaju sve fotografije i video-kazete sa raznih manifestacija koje su ponajviše Vlatkovo djelo.
Hrvatski dom u Slankamenu, u kojemu djeluje »Stjepan Radić«, devastiran je 1991. i 1992. godine i, kao što je poznato, u Srijemu općenito nastaje veliki prekid svih događanja. Nakon »Oluje«, što nas je sviju mogla otpuhati iz Srijema, Vlatko se, već za Božić 1995. godine, skupa s dvojicom svojih kolega, prihvatio sviranja mise Polnoćke. Pod misom su ekstremisti bacali cigle na vrata crkve, ali se misa nije prekidala i pjevanje je bilo u slavu Božića, ali i u slavu sretno preživjelih Slankamenaca prognanih u Hrvatsku, te opstanka nas preostalih Hrvata u Slankamenu.
Vlatko je preuzeo ravnanje nad crkvenim zborom. Uživali smo u njegovu sviranju i pjevanju, u što su se mogli uvjeriti i mnogi posjetitelji Slankamena. Da je taj njegov angažman zahtjevao i veliku žrtvu govori i podatak da je bez prestanka svirao od 1995. do 2004. godine, dakle devet godina. Oni koji redovito idu u crkvu znaju kolika je to žrtva, a za one neredovite spomenimo da je to više od 700 misa (!). I onda to čelnici »Stjepana Radića« nazovu antihrvatskim djelovanjem!!
ZASLUŽAN ZA HRVATSKI DOM: Nije to bilo sve! Svirao nam je Vlatko i na Tekijama (kad je predvodio veliki srijemski zbor u čast prvog dolaska msgr. Josipa Bozanića u Srijem), za blagdane sv. Cecilije, i za župnikove imendane, za dočeke novih godina, za doček biskupa, za prvi organizirani dolazak odseljenih Slankamenaca za Svi Svete…, što sve ne. Jednom riječi: sve, ali baš SVE kulturne manifestacije koje su bile od značaja za slankamenske Hrvate nisu prošle bez njegove vodeće uloge. Upitajte čelnike »Stjepana Radića« po čemu su se oni istakli u Društvu od 1971. do 2004. godine! Upitajte na prvom sastanku!!
Ideja za povrat Hrvatskog doma potekla je od njega, to mu svi priznajemo, kao što priznajemo i da smo ga od toga odvraćali, jer je politička situacija još bila neizvjesna. Vlatko je, odmah nakon pada Miloševića, animirao ljude da bi trebalo legalno, sudskim putem, povratiti Hrvatski dom. Organizirao je obnoviteljsku skupštinu, u župnoj učioni, u vrijeme dok su u Hrvatskom domu »stanovali« radikali, na koju je pozvao predstavnike mjesnih vlasti i Veleposlanstva RH, i na kojoj smo uživali slušajući njegov referat o prošlosti i budućnosti »Stjepana Radića«. To je bilo 2001. godine, kada je pokrenut sudski postupak.
Na skupštini 2002. godine, ponovno je izabran za tajnika. Svi znamo i možemo posvjedočiti pred bilo kim da je Vlatko najviše radio tijekom te godine, ne obavljajući samo tajničke zadaće, nego i mnoge druge. Među najznačajnijim navest ćemo da je napisao Statut »Stjepana Radića« po prvi puta na hrvatskom jeziku, te da je idejni tvorac grba i zastave Društva, kojega Društvo nikada u svojoj povijesti nije imalo.
Nakon pokušaja da se pozitivna presuda sa I. stupnja zadrži u nekoj ladici u sudu u Mitrovici, Vlatko je pronašao način da se naš predmet »izvadi iz ladice«, tako da je, polovicom 2002. godine Hrvatski dom ponovno vraćen Hrvatima. Vlatko je osobno nazočio primopredaji, sastavio zapisnik skupa sa našom odvjetnicom i na taj način omogućio svim slankamenskim Hrvatima da ponovno imaju svoj Dom.
VELIČANSTVENA PROSLAVA 100. OBLJETNICE: Trebalo je, u veoma kratkom roku, organizirati proslavu 100. obljetnice »Stjepana Radića«. UO je dužnost predsjednika Organizacijskog odbora povjerio Vlatku, zbog toga što smo se nebrojeno puta osvjedočili u njegove organizatorske sposobnosti, pa i kad su najveće manifestacije u pitanju. I nismo ni tog puta pogriješili! Proslava je bila veličanstvena, ponajviše Vlatkovom zaslugom, a to nije bila samo naša ocjena.
Nakon te proslave, Vlatko je imao jednu neugodnu kiruršku operaciju, a i došlo je do nesuglasica u UO, tako da je podnio ostavku na mjesto tajnika, ali je ostao članom UO.
Najveće razočarenje za sve nas bio je trenutak kada je UO »Stjepana Radića« povjerio jednoj osobi izvan Slankamena vođenje škole tambure i pokraj toga što je Vlatko dokazani i iskusni glazbenik i sa članstvom od preko 30 godina! To je bila kap koja je prelila čašu i većina nas smo bili svjedoci njegove velike žalosti, ali i bijesa zbog načina na koji su se čelnici »Stjepana Radića« ponijeli prema čovjeku koji je čitavu mladost darovao Društvu!
JEDINI SRIJEMAC KOJI NIJE BOJKOTIRAO HNV: I pokraj toga, pratili smo njegov rad u Hrvatskom nacionalnom vijeću i danas mislimo da su projekti koje Vlatko zagovara i pokreće izvrsni i na korist Hrvata u Srijemu. Nakon njegova izbora na mjesto dopredsjednika (na što smo bili ponosni, jer je napokon jedan Slankamenac dobio visoku funkciju u nekom našem zastupničkom tijelu), počela je kampanja čiji su predvoditelji upravo čelnici »Stjepana Radića«. Čelnici srijemskih udruga sastaju se nekoliko puta u proteklih šest mjeseci, slušaju klevete od strane dužnosnika »Stjepana Radića«, a nijednom ne pozivaju Vlatka. Vrlo demokratski i kršćanski! I onda, na temelju iznijetih »priopćenja«, predlaže se Vlatku da prizna kako je to što su »neki ljudi« rekli loše o njemu – istina! Ima li jednoga čovjeka na ovome svijetu koji bi na takvo što pristao?
Kako su mogli i smjeli predstavnici srijemskih udruga donositi zaključke bez ikakvih dokaza, bez argumenata i bez mogućnosti da »optužena osoba« na njih odgovori? Na koncu, imate li dokaz da je Vlatko radio na štetu udruga? Neka svatko tko je čitao »Hrvatsku riječ« i Vlatkove tekstove pronađe jedan, ali samo JEDAN, u kojemu se ne govori afirmativno o Srijemu i srijemskim Hrvatima i o tome kako da nam se pomogne da nam bude što bolje. Htjeli smo prikupiti i fotokopirati sve njegove tekstove iz »Hrvatske riječi«, ali ako su srijemski čelnici do sada vjerovali riječima Rukavine i Gregurića, neka iznesu materijalne dokaze, ili nek naprave sastanak na koji ćemo doći i mi, potpisnici prosvjeda, koji znamo tko je i što je Vlatko učinio i čini za naš narod!
Ne dopuštamo da se provlači kroz blato jedan od najuglednijih Hrvata u Srijemu kojemu treba odati veliko priznanje i zahvalu za dosadašnje zauzimanje za slankamenske i srijemske Hrvate!!
Na koncu, prvi dopredsjednik HNV-a Mato Groznica došao je na to mjesto na Vlatkov prijedlog. Kada je g. Groznica podnosio neopozivu ostavku, nikoga nije konzultirao, pa ni Vlatka, koji mu je kolega i suradnik. Vijeće su, zatim, svi Srijemci bojkotirali, uključujući g. Groznicu i g. Đakovića, očekujući njegov krah. Jedini Srijemac koji nije bojkotirao rad Vijeća bio je baš Vlatko i zbog toga smo vrlo ponosni na njega, jer se odgovorno i savjesno odnosio i odnosi prema najvišoj instituciji našeg naroda u SiCG, te držimo da je dopredsjedničko mjesto pošteno zaslužio i da ga obnaša odgovorno. U »Hrvatskoj riječi« čitamo njegov tekst u kojemu kaže da mu za šest mjeseci nitko iz Srijema nije poslao nikakav zahtjev, niti poziv za bilo kakav sastanak o koji se on oglušio. Pa, zaboga, zašto se onda traži njegova glava!? Zbog nečije bolesne ambicije, ili zbog nekih frustriranih osoba? Ima li itko dokaza da čovjek o kojemu mi Slankamenci mislimo sve najljepše zaslužuje da ga se javno osuđuje i pljuje, čak i od osoba koje ga skoro i ne poznaju!?
Tko je kršćanin i Hrvat, neka se sjeti Svetog pisma:
»Ne sudite, jer će vam se suditi!«
»Ne reci lažnog svjedočanstva na bližnjega svoga!«
U Novom Slankamenu, 30. listopada 2005.
