Arhiv tekstova
Ravnodušnost političke elite
Na trgu sveučilišnog kampusa u Novom Sadu 9. studenoga, točno u podne, članovi Omladinske skupine novosadskog ureda Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji organizirali su akciju tijekom koje su dijelili letke, lijepili plakate na oglasne ploče i razgovarali sa studentima o razlozima i značaju obilježavanja 9. studenoga – Međunarodnog dana borbe protiv fašizma i antisemitizma, također poznatog i kao »Kristalna noć«.
Posljednjih tjedana svjedoci smo povećanog broja ispada motiviranih nacionalističkim pobudama, te akcija koje su poduzeli političari kako bi skrenuli pozornost javnosti na osobni stav, da niti stoje iza incidenata, niti ih podržavaju već se, kako su istaknuli, čvrsto protive nacionalističkim incidentima i aktivnostima. Sukladno tome Međunarodni je dan borbe protiv fašizma i antisemitizma, moglo bi se reći, došao u pravi trenutak.
NEZAINTERESIRANOST: I pokraj toga što su aktivisti Helsinškog odbora na nekoliko mjesta u kampusu dijelili informativne letke, mnogi studenti, držeći letke u rukama, nisu znali po čemu i zašto je značajan 9. studenoga. Reagiranja sveučilištaraca su, na pitanje novinara »Hrvatske riječi« – znaju li zašto i što se obilježava 9. studenoga – na osnovi subjektivne procjene novinara HR, gruba, neprijateljska i pokazuju nezainteresiranost za odgovor i sudjelovanje u procesu borbe protiv fašizma i ostalih oblika diskriminacije. Odgovori nekih od sudionika ankete su sljedeći: Aleksandar, student, 19 godina, kaže: »Ne, ne znam što označava 9. studenoga, niti me zanima da saznam«, dok je Marina, studentica, 20 godina, bila obaviještena i kaže: »Da, znala sam da je 9. studenoga dan borbe protiv fašizma, a i sada sam dobila letak, ipak, nemam vremena baviti se time.« Za razliku od nje i njenih drugarica Sanja, 22 godine, studentica, odbija i da čuje o značenju 9. studenoga i kaže: »Ne znam što označava 9. studeni, niti me je briga! Ustvari, dosadni ste s tim pitanjima i pustite me na miru!«
UOPĆENE OSUDE: Ne samo slučajni prolaznici, nego i neki od više upućenih u akciju, pokazali su neodlučnost u vezi angažiranja tijekom 9. studenoga. Tako Novak Pezelj, na pitanje zašto se uključio u akciju i što misli o samoj akciji, kaže: »Nemam neko osobno, zlo mišljenje o fašizmu. Ne znam o njemu mnogo, osim da nosi u sebi potencijalno uništavanje čovječanstva i istrebljenje nekog naroda. Nisam baš obrazovan u svezi tog pitanja. U akciji sudjelujem samo svojom nazočnošću, i to na kratko jer nemam vremena, imam obvezno predavanje na fakultetu. A kada bih i imao vremena ne bih sudjelovao, jer, kao što sam rekao, nemam neko predznanje i stoga nemam niti određen cilj«. András Juhász na isto pitanje kaže: »Nisam se uključio u akciju. Ovdje sam jer su me obavijestili iz Helsinškog odbora da organiziraju akciju povodom 9. studenoga, pa sam došao vidjeti što se događa«, kaže Juhász, polaznik »Škole za demokraciju« i na pitanje – bi li došao vidjeti što se zbiva da ga je Helsinški odbor obavijestio i pozvao da bude nazočan tijekom akcije pisanja grafita s nacionalističkim sadržajem, odgovara pomalo zbunjen: »Ne, ne bih tada došao. Naravno, da osuđujem fašizam i bilo koji drugi oblik diskriminacije! Smatram da pitanje nacionalne opredijeljenosti uopće i nema nekog smisla, pa čak i kada trebam popuniti neki formular izjasnim se kao građanin Srbije i Crne Gore!«.
Ipak, Jelena Mirkov ima drugačije mišljenje o akciji i kaže: »Priključujem se svakoj akciji koju organizira Helsinški odbor, s obzirom na tekuće stanje stvari u Srbiji i Vojvodini, u kojem je potrebno podizati razinu svijesti, kako starijih tako i mladih, a naša ciljna skupina je mladež. S obzirom da je mali broj ljudi upoznat sa značenjem i značajem 9. studenoga u svijetu, potrebno je organizirati akcije kojima bi se mladi bolje informirali o rasizmu, antisemitizmu i svakom drugom obliku diskriminacije! Mislim da će akcija dati rezultate. Bilo pozitivna, bilo negativna reagiranja ljudi. Da ne provodimo akciju, ne bismo mogli očekivati bilo kakav napredak. Akcijom ćemo makar pomoći ljudima istih stavova kao što su i naši da ih učvrste, da saznaju da nisu sami i ohrabrit ćemo ih da nastave s borbom. Na taj način će se krug proširiti«, komentira moguće rezultate akcije, naša sugovornica.
TREBA REĆI – DOSTA JE!: Osim skretanja pozornosti na pojave fašizma i antisemitizma akcija je imala za cilj upozoriti mlade na prisustvo raznih oblika diskriminacije.
»Akcija, koju smo organizirali u kampusu novosadskog sveučilišta, je veoma važna. Prvo, zato što je dio šire međunarodne akcije i drugo, novosadska akcija je značajna jer želimo natjerati mlade ljude da zastanu na tren, razmisle i da se prisjete 9. studenoga i »Kristalne noći« i svega što je donio nacistički režim prije 60-ak godina«, kaže Snežana Kresoja, organizatorica u novosadskom uredu Helsinškog odbora za ljudska prava, i dodaje da akcijom žele utjecati na mlade da naprave komparaciju svega i da prepoznaju matricu svakodnevice, koja obiluje antisemitizmom, rasizmom, fašizmom i nacionalističkim ispadima svakojakih vrsta. »Važno nam je da se mladi ljudi pokrenu na akciju i spremnost da kažu – Dosta je! Ne želimo biti dio velikog etno-nacionalističkog projekta! Ne želimo biti dio fašističkih napada i ispisivati nacionalističke parole i želimo snositi odgovornost za sve ono što radimo! Konačno, mladi su generacija koja će snositi odgovornost za sve ono što je generacija njihovih roditelja, bilo kao direktan ili indirektan počinitelj, učinila tijekom ratova 90-tih godina«, pojašnjava Kresoja.
MLADI DESNIČARI: Na raskrižju putova u kampusu mogao se vidjeti i šef novosadskog ureda HO Pavel Domonji s letcima u rukama kako ih dijeli prolaznicima – studentima. Na pitanje novinara HR – kako reagiraju studenti kada im pruži letak, kaže: »Ljudi različito reagiraju. Neki pogledaju, čitaju, a bilo je i slučajeva da netko uzme, pogleda, vidi da se radi o antifašizamu i pokida letak. Činimo što možemo da razinu antifašističke svijesti podignemo na viši stupanj, s obzirom na to da je društvo potpuno kontaminirano desnim ideologijama. Za sada nije bilo ozbiljnijih ispada i nadam se da ih neće ni biti sve dok traje akcija«. Njegovo je mišljenje da je našem društvu prijeko potrebna spremnost na političko razračunavanje s desničarskim ideologijama i formacijama ako se želimo priključiti redu civiliziranijih zemalja i pristojno uređenih društava, kao i da treba osvješćivati mlade ljude. Razlog za to Domonji vidi u stvarnom stanju stvari u svijetu u kojem živimo. »Ako pratite incidente i ostalo što se događalo u Vojvodini proteklih godina, vidjet ćete da se u desničarske formacije regrutiraju baš mladi ljudi, što me zabrinjava. Agencija SCAN je nedavno provela istraživanje na temu – što Novosađani misle o incidentima i na konkretno pitanje – postoje li problemi u ostvarivanju prava nacionalnih manjina, 53 posto Novosađana je reklo kako čvrsto ne vjeruje da su u pitanju incidenti, odnosno da čvrsto ne vjeruje u tezu da ima problema u ostvarivanju prava nacionalnih manjina. Samo 7 posto je smatralo da postoje problemi, a od toga je samo 2 posto bilo čvrsto uvjereno da postoje problemi. Prema tome, to je jedna od refleksija naše opće situacije. Smatram da je taj podatak vrlo zabrinjavajući«.
Nastavljajući, Domonji kaže kako je još više zabrinjavajuće to, što kod političke elite nema spremnosti da se obračuna s nacionalizmom, a sličnog je stava i Kresoja, koja je rekla: »Simptomatično je da su 9. studenoga 1938. godine gorjele sinagoge u Njemačkoj, a ožujka 2004. su gorjele džamije u Beogradu, a odgovor političke elite je bio – ravnodušnost. Gotovo da nema odgovora!«.
KORIJENI DISKRIMINACIJE: Da bi nacizam i fašizam izbili na površinu i postali eksplicitni i prepoznatljivi kao takvi, mora postojati neko proteklo vrijeme u kojem su se te ideologije stvarale, kažu stručnjaci. Korijeni oba diskriminacijska oblika ponašanja su duboki i teško ih je preko noći suzbiti, ako je to uopće i moguće, kažu upućeni. Domonji o tome kaže: »U svakom nacionalizmu čuči i nacizam, a hoće li on doći do izražaja ovisi o spletu okolnosti. Jednostavno, mi smo u Srbiji bili suočeni s fašizirajućim nacionalizmom, zapravo s fašizmom. Imali smo etničko čišćenje koje je neka vrsta fašizma. Fašizam možete pratiti i na osnovi drugih pokazatelja, pa tako i na primjeru, kako se svojevremeno dijelilo političko polje u Srbiji? Dijelilo se na patriote i izdajnike. Na meti nisu bili samo etnički konkurenti već i anacionalni pripadnici vlastite nacije, koji su u tom slučaju zauzeli ulogu Židova. Mi smo bili suočeni s fašizmom, ali, na žalost, u srbijanskoj javnosti nema spremnosti stvarima pogledati u oči i povući neke radikalne poteze koji su potrebni, da bi se društvo ne samo suočilo već i oslobodilo od radikalnog nacionalizma i fašizma«, zaključuje Pavel Domonji. g
