Arhiv tekstova
Mržnja nas razjeda iznutra
Izložba fotografija grafita u Muzeju Vojvodine u Novom Sadu, koju je 10. studenoga organizirala Liga socijaldemokrata Vojvodine, osim organizatora, autora fotografija i novinara privukla je i nemali broj posjetitelja koji podržavaju različite oblike borbe protiv fašističkog, antisemitskog te nacionalističkog ponašanja.
Proteklo razdoblje moglo bi se reći da su obilježili grafiti na zidovima zgrada u različitim gradovima Vojvodine – Novom Sadu, Zrenjaninu, Kikindi, Subotici – ali i cijeloj Srbiji, upereni protiv Mađara, Hrvata, »dođoša«, ovih ili onih, ovakvih ili onakvih uz često naglašavanje »velike srpske nacije« ili isticanje simbola sa sličnim ili istim značenjem. Grafiti, ovi ovdje, kod nas, nerijetko su bez potpisa, a ako se autori i potpisuju onda je to najčešće nešto sa »srpski, srpske, srpsko«!
UZBURKANA JAVNOST: U suvremenom se svijetu grafiti smatraju subkulturom, umjetničkim izrazom, a kod nas su u posljednje vrijeme postali nositelji informacije da netko nije zadovoljan, da mrzi, da je ljutit, da bi ubijao i istjerivao one koji su, po mišljenju autora poruka na zidu, drugačiji od njih samih. Javnost se uzburkala, politička se elita tu i tamo oglašava, oporba koristi priliku ubrati koji poen, novinari imaju pune ruke posla, NGO sektor dobiva opet potvrdu postojanja, a ljudi… Kako li se osjećaju oni kojima su poruke, često veoma zastrašujuće, upućene?
»Grafit je danas jedno od najefikasnijih sredstava komunikacije. Po grafitima kod nas vidimo tko smo. Oni su svjedočanstvo o vremenu i prostoru, svjedočanstvo o danima koje smo zaboravili, dokaz kako smo zaboravili, da je jedna od naših najvećih privilegija nekada bila to što smo bili antifašisti. S jedne strane osjećam radost, jer su grafiti ostali zabilježeni i što ostaju u povijesti, s druge strane osjećam tugu, što ljudi danas ispisuju takve stvari i uz veliku svijest da je pisanje grafita zgražavajuće, očajnička potreba za identitetom, te u konstataciji da se desnica ovdje razvija zbog toga što se desnica regrutira, a ljevica nedovoljno obrazuje. U ovoj sredini se otvaraju velika pitanja identiteta, a uslijed slabe demokratske osnove, morali bismo se više organizirati i ponuditi mladima ono što se otvara kao jedno od najvećih pitanja Srbije, a to je pitanje identiteta, kulturnog, povijesnog…«, rekla je Borka Pavićević otvarajući izložbu.
»Veza između svih tih antisemitskih, fašističkih i nacionalističkih incidenata i ostalih oblika diskriminacije, koji se dešavaju i danas i u prošlosti, je neposredna«, kaže Borka Pavićević. »Veoma je važno da zbog velikog vremenskog reza, te brisanja pamćenja, zaborava, nebilježenja vremena, propadanja povijesti, pokažemo ljudima što se dešava i što nam se događa. Važno je pokazati ono što se dogodilo, jer to objašnjava ovo što se sada događa. Ovdje važi da je, ono što se zove »suočavanje s prošlošću« netko, eto tako, smislio. Ako pogledate grafite, možete vidjeti koliko je povijesni zaborav omogućio ponavljanja toga«, ukazala je Pavićević.
OTVORITI SVA PITANJA: Po riječima lidera LSV-a Nenada Čanka cilj izložbe grafita s nacionalističkim, fašističkim sadržajem je vrlo jednostavan: »Mora se na neposredan način početi s otvaranjem svih pitanja. Svi prolazimo pokraj grafita i skoro ih uopće ne primjećujemo, a istina je sasvim druga. Grafiti o kojima govorimo poziv su na ubojstvo, jer, prvo ubija riječ. Fašizam, nacionalizam, totalitarizam nisu samo velike riječi kojima se plaše naivni. To su objektivne opasnosti, od kojih se umire, i to ne samo pojedinci, već cijeli narodi, ljudi na čitavim teritorijima, pa čak i nestaju čitave države. E, to je ono što se ovdje očigledno ne shvaća ozbiljno. Zato, podići svijest građana Vojvodine, o tome da, kada mržnju kao koncept ubacite među ljude, nastaje rasturanje svega. Mržnja razjeda sve! Tada nema ni Vojvodine, ni onih koji mrze, nema više ničega! Svi ljudi, koji imaju iole svijesti i savjesti, trebaju se udružiti i boriti protiv toga«, poručio je Čanak.
PREISPITIVATI I SEBE I DRUGE: Među pedesetak nazočnih na otvorenju izložbe nije bilo onih koji ne dijele stav s organizatorom. Jelisaveta Vučetić, članica više književnih klubova u SiCG i aktivistica Foruma žena pri LSV-u, smatra kako je veoma pametno što je organizirana izložba fotografija grafita, jer na taj način možemo pokazati čime se sve ljudi bave u Vojvodini. »Vojvodina nikada nije bila tako ekstremno nastrojena, a ova je izložba dokaz da u Vojvodini sada i takvih ljudi ima. Nadam se da će pobijediti zdrav razum i da ćemo Vojvodini sačuvati preko potreban mir i da ćemo zajedno živjeti.
Sličnog je mišljenja i Ivan Donevski: »Bruka i sramota, sve ovo što je napisano na zidovima. Pisci tih grafita ne mogu biti ljudi koji su se rodili u Vojvodini, to nije kultura Vojvođana«, kazao je Donevski. Damir Kondić smatra kako je ideja da se napravi izložba korisna »jer neki ljudi uslijed svakodnevnih problema prolaze pokraj grafita i ne vide ih, a izložbom se oni akcentiraju.«
»Mislim da je dobra ideja. Svi moramo imati odnos prema stvarima koji utječu na naš život. Nije dovoljno da se samo ritualno, 9. studenoga ili 9. svibnja podsjećamo na fašizam, nego je potrebno kontinuirano preispitivati sebe, prije svega sebe, a potom druge, naše prijatelje, naše neistomišljenike«, kazao je Živan Lazić.
g
