Arhiv tekstova
Kulturna baština na filmskoj vrpci
Rajko Ljubič je počeo 1993. godine bilježiti na filmsku vrpcu kulturnu baštinu bunjevačkih Hrvata, kao i rad i djelo istaknutih stvaralaca iz zajednice bačkih Hrvata, kada je snimio dokumentarni film »Balint Vujkov«. Nakon povratka iz Kanade u rodni grad Suboticu 2001. godine, snimio je dvadeset filmova koji promoviraju kulturne vrijednosti hrvatske zajednice.
Ove je godine Rajko Ljubič snimio šest dokumentarnih i kratkih igranih filmova, a započeo je snimanje još četiri kratka filma. Pored toga, ove je godine napravio kompilaciju pripovijedaka Balinta Vujkova koje su snimljene na audio CD, a bio je i likovni urednik slikovnice za djecu »Pripovitke za laku noć«.
NARODNI OBIČAJI I ŽIVOT NA SALAŠU: »Do sada nisam uspio snimiti toliki broj filmova u jednoj godini, a uspio sam početkom godine napraviti i kompilaciju pripovijedaka Balinta Vujkova koje do sada nisu objavljene kao tonski zapisi i one su snimljene na audio CD. Ti zvučni zapisi imaju veliki značaj zbog dijalektalne ikavice koja je tonski zabilježena. Ove sam godine likovno uredio i slikovnicu ‘Pripovitke za laku noć’ koja sadrži narodne pripovijetke za djecu koje je sakupio Balint Vujkov. Ta je slikovnica, kao i prethodna ‘Ždribac zlatne grive’, objavljena u nakladi Hrvatske čitaonice i Hrvatskog akademskog društva, a u pripremi je i treća slikovnica za najmlađe ‘Najljepše bajke Bunjevaca Hrvata’, koja će sadržati izbor od pet bajki iz knjiga Balinta Vujkova, a te bajke su takve kvalitete da stoje rame uz rame s drugim bajkama iz cijeloga svijeta«, kaže Rajko Ljubič ne krijući zadovoljstvo što je ove godine snimio i šest filmova u vlastitoj produkciji.
»Bilo je to teško postići, jer jedan film zahtijeva dobra dva mjeseca rada. Prvi film koji sam završio ove godine bio je dokumentarni film ‘Salaši u Bačkoj – njihov nastanak’ koji za temu ima arheološko istraživanje salaša, a baziran je na rukopisu knjige Alojzija Stantića. Drugi film koji sam snimio zove se ‘Božić na salašu’. Pokraj mene, autori tog filma su Alojzije Stantić i Grgo Piuković. U filmu su prikazani običaji i svakodnevni život na salašu u vremenu od Materica do Nove godine. Uspjeli smo zabilježiti i one običaje koje nestaju ili su nestali, kao što je primjerice običaj Betlemari, a običaji su prikazani kronološki i vjerodostojno. Veliki broj ljudi se angažirao tijekom ovoga snimanja, a kada su neki od njih trebali i glumiti, pokazalo se na moje zadovoljstvo da imamo i glumačke talente, a istaknuo bih obitelj Piuković i Dominiku Piuković glede glume, koja je maestralno improvizirala u raznim scenama. Film nije samo dokumentarni, nego je i etnografski i igrani film. Kombinacijom ta tri žanra, uspjeli smo napraviti informativan i ujedno gledljiv film, koji traje oko sat i pol. Film će imati premijeru ovoga mjeseca«, kaže Rajko Ljubič.
FILMSKI PORTRETI: Sljedeća tri filma koje je snimio Ljubič imaju za temu portrete stvaralaca koji su svojim djelima promovirali vrijednosti hrvatske zajednice. Ljubič je na filmsku vrpcu zabilježio svjedočanstva o radu i djelu profesora Bele Gabrića, slikara Ivana Tikvickog Pudara i kiparice Ane Bešlić.
»Film o profesoru Beli Gabriću snimljen je sa željom da se prikaže na otvorenju njegove spomen-kuće, zaostavštine profesora Gabrića. Tako će se film prikazati koncem studenoga kada će biti svečano otvorenje spomen-kuće. Film obiluje emotivnim sjećanjima više ljudi na dragog profesora, a sadrži i mnoge arhivske snimke samog profesora. Te snimke je godinama snimao Zvonimir Sudarević. Film sadrži i jedno izlaganje mr. Josipa Buljovčića o profesoru Gabriću i to je posljednji snimak pokojnog mr. Buljovčića. Završio sam i film o slikaru Ivanu Tikvickom Pudaru. Slikar Tikvicki je bio skroman i samozatajan čovjek, a njegov slikarski opus gotovo da i ne poznajemo. Njegovo djelo još čeka na valorizaciju. U filmu o slikaru Tikvickom vrlo nadahnuto govore povjesničar umjetnosti Bela Duranci i Naco Zelić, koji se godinama družio s Tikvickim. Završio sam i film o kiparici Ani Bešlić, a pažnju na njeno djelo su mi skrenuli Alojzije Stantić i povjesničarka umjetnosti Olga Kovačev Ninkov. Oni su mi i pomogli napraviti film o njenom radu i djelu. Sada upravo dovršavam film ‘Proslava stogodišnjice Karmela u Somboru’. To je film koji popisuje euharistijska slavlja, duhovne tribine i koncerte vezanih za proslavu osnutka karmelićanskog samostana u Somboru«, kaže Rajko Ljubič o filmovima koje je snimio ove godine, napominjući da je već započeo raditi na novim filmskim projektima: dokumentarnom filmu o samoukoj slikarici Ciliki Dulić Kasibi, kratkom igranom filmu po tekstu Milivoja Prćića »Pivaj Bačka veselo«, dokumentarnom filmu o Tumbas Peri Haji i dokumentarnom filmu o tkanju i vezovima.
Z. Sarić
