Arhiv tekstova

Reagiranje prozvanih u prošlotjednom priopćenju Mjesnog odbora DSHV-a iz Sonte

Ivan Andrašić, dopisnik Hrvatske riječi
Son­ta – su­mrak ili zo­ra – za ko­ga?
Svaka institucija bi trebala krivce za nerad
tražiti u svojim redovima, a ne kao Kalimero
rezonirati da su »svi protiv nas,
svi nas mrze zato što smo mali i nejaki«
SONTA - Sonćane je neugodno iznenadilo priopćenje Mjesne organizacije DSHV-a Sonta, objavljeno u prošlom broju Hrvatske riječi. Otvoreni napad, kako na imenovane pojedince, tako i na KPZH »Šokadija«, nikome u ovo vrijeme nije potreban. Mudrije i poštenije bi bilo da se čelništvo stranke obratilo direktno Predsjedništvu »Šokadije«, te u lokalnim okvirima raspravilo sve sporne momente. Iz priopćenja je vidljivo da autor nije najbolje informiran o zbivanjima koja bi trebala privući njegovu pozornost. Ne bih ponavljao ono što se moglo pročitati na stranicama našeg tjednika, no krajnje je neukusno na ovaj način prozivati osobe i imputirati im riječi ili djela koja nisu izrekli niti uradili. Svaka institucija bi trebala krivce za nerad tražiti u svojim redovima, a ne kao Kalimero rezonirati da su »svi protiv nas, svi nas mrze zato što smo mali i nejaki«.
    Ne vidim kako to prozvani pojedinci sprječavaju omasovljenje DSHV-a u Sonti. Od svega srca bih želio da MO DSHV-a konačno stane na zdrave noge, da se kadrovski i brojnošću članstva bar približi »Šokadiji«, te da svaka institucija u svojem djelokrugu provodi aktivnosti koje bi stvarno bile u interesu hrvatskog korpusa u Sonti. A to, svakako, nisu podmetanja nogu uspješnijima. Ne mislim, kao što to misli autor priopćenja, da je suradnja s oficijelnim organima SO Apatin i korištenje općinskih proračunskih sredstava »rasprodaja strateških nacionalnih interesa za plaćeni autobusni prijevoz, ili sponzorstvo za Grožđe bal«. To što nisam član DSHV-a, ne znači da sam manje Hrvat od autora priopćenja. Naprotiv. Samo, ne želim se getoizirati. Želim surađivati sa svim legalnim institucijama, koje me prihvaćaju kao ravnopravnog partnera.
Dejan Bukovac, predsjednik KPZH »Šokadija«
Kad ne­tko
ne pod­no­si uspjeh
Žalosno je da čelništvo jedne stranke očekuje da
se netko »učlani« * Da smo mi u »Šokadiji«
tako čekali nove članove, teško da bismo se
odlijepili od početnog broja članovaONTA  - Zatečen sam ovakvim priopćenjem MO DSHV-a Sonta. Sve je to jako žalosno. »Šokadija« je kulturno-prosvjetna zajednica i kao takva, ne samo da je opstala, već bilježi konstantan porast brojnosti članstva. Prije dvije i pol godine, prigodom osnutka, imali smo tridesetak članova, a danas preko sto. Mjesna organizacija DSHV-a, koja pokraj »Šokadije« proziva i pojedince, razloge za svoj nerad traži u svima, osim u svojim redovima. Protekle godine u nekoliko navrata nam je predlagano da se kolektivno učlanimo u DSHV. Možda bi tako nagli porast broja članova donio pozitivne poene čelništvu MO Sonta, no, stvar opredjeljenja za stranačke aktivnosti osobna je stvar svakog pojedinca, a ne udruge u cjelini. Žalosno je da čelništvo jedne stranke očekuje da se netko »učlani«. Da smo mi u »Šokadiji« tako čekali nove članove, teško da bismo se odlijepili od početnog broja članova.
    Mi nemamo vremena vršiti pritiske na bilo koga, niti to želimo. Radimo po svojem programu, a suradnjom s organima Općine Apatin ne prodajemo nikakve strateške interese, najmanje za autobusni prijevoz. S ponosom na svojim gostovanjima ističemo da smo Hrvati, ali ne želimo se getoizirati. Želimo surađivati sa svima onima, koji to hoće na ravnopravnim osnovama. Naše tri dramske skupine sudjelovale su na općinskoj smotri dramskog stvaralaštva, prijavili smo sudjelovanje s dramom, na hrvatskom jeziku – ikavski dijalekt – i vjerujte, nismo imali nikakvih problema.
    Radi informiranosti – u Vukovar nije išla delegacija Sonte, već predstavnici »Šokadije« – ja, kao predsjednik i Mića Vidaković, predsjednik našeg Nadzornog odbora. U Vinkovcima nismo bili. U Vodice ne ide delegacija Sonte već KPZH »Šokadija«, koja će za tri dana imati tri nastupa. Ne skrivamo da će s nama putovati načelnik za društvene djelatnosti SO Apatin Vlado Miljević i predsjednik Turističkog saveza SO Apatin Borirs Mašić. To su ljudi s kojima već dulje vrijeme jako uspješno surađujemo, a gospoda iz MO DSHV-a mogla bi se kod našeg biskupa raspitati tko je Boris Mašić. Nije mi jasno kako to i među kojim ljudima treba da ima »onih, koji se ponose što su Hrvati«. Ne vjerujem da je samo pripadnost jednoj stranci mjerilo hrvatstva. Čini mi se da je tu već u pitanju naš sonćanski mentalitet. Od davnina je poznato u lokalnim okvirima da mi, jednostavno, teško podnosimo uspjehe svojih.

Zvonko Tadijan, predsjednik Savjeta MZ Sonta
i direktor Osnovne škole u Sonti
Smi­ješno i jad­no
Neka autor »Priopćenja« razmisli i pokuša
se prisjetiti, tko se koliko angažirao oko uvođenja
hrvatskog jezika s elementima nacionalne kulture
u školu i jesam li tu, kao direktor škole,
imao kakvog utjecaja!?
SONTA - Jako me je neprijatno iznenadilo »priopćenje MO DSHV-a Sonta« u našem tjedniku, u kojem sam prozvan u vrlo negativnom kontekstu – kao čovjek koji »stvara stanovite prepreke u prijemu novih članova u MO DSHV-a«. (Ja ću pokušati točno citirati, za razliku od autora »Priopćenja«). To nije sve, taj isti (ja) »izravno, javno, ponižava MO DSHV-a«, pa dalje slijedi krajnje proizvoljan citat, kojeg spomenutog datuma i na spomenutom skupu nije čuo nitko, osim potpisnika »Priopćenja«. Od kleveta se najbolje brani šutnjom, ali zbog ljudi iz naše zajednice i tjednika u čijem sam Upravnom odboru, moram prokomentirati, jer će netko pomisliti da sam, u najmanju ruku, ubačeni »element«, koji je tu da ruši monolitnost naše, hrvatske, zajednice.
    Prvo, nikada, nikom i nigdje nisam sugerirao da se učlani u bilo koju stranku, a još manje da se ne učlani. Smatram da je to osobna stvar svakog pojedinca, a što ja nikada nisam bio član bilo koje stranke, to je, opet, moj izbor. Daleko od toga da nemam politički stav, o tome se može prosuditi po izjavama i intervjuima sa mnom u ranijim brojevima Hrvatske riječi. Drugo, nikada nisam javno ponizio niti jednu stranku, a najmanje DSHV, na čijem sam osnivačkom skupu u Sonti prije petnaestak godina bio nazočan, čiji sam rad podupirao i čije sam ponovno ujedinjenje od srca pozdravio. Kad sam nudio suradnju Mjesnom odboru DBHV-a, o nekim pitanjima bitnim za sve nas, odbijen sam riječima: »Učlani se, pa ćemo surađivati«. Smiješno je i jadno tvrditi da sam na javnom skupu izjavio da »ta stranka nije dobra«, ili »što je babi milo, to joj se i snilo«. Samo podsjećam Predsjedništvo MO DSHV-a Sonta da se članstvo više ne pribavlja kolektivnim učlanjenjima, već privlačnom ponudom i jasnim i dopadljivim programom rada, u kojima će ljudi vidjeti svoje interese. Osobno smatram da je za svaku stranku važnija kvaliteta članstva, nego kvantiteta. Treće, neka autor »Priopćenja« razmisli i pokuša se prisjetiti, tko se koliko angažirao oko uvođenja hrvatskog jezika s elementima nacionalne kulture u školu i jesam li tu, kao direktor škole, imao kakvog utjecaja!? Četvrto, suradnja s rukovodstvom Općine Apatin je odlična i ne vidim u tome »rasprodaju strateških nacionalnih interesa«. Podsjećam, Izvršni odbor SO Apatin, čiji sam član, bio je suglasan sa službenom uporabom hrvatskog jezika u Sonti i dao je pozitivno mišljenje, a zašto ga Skupština općine nije prihvatila, druga je priča. I suradnja s predstavnicima i organizacijama iz Republike Hrvatske je odlična. Podsjećam: u goste idu samo pozvani, jer nije pristojno ići nezvan. Autor »Priopćenja« upućuje nas i na jednu interesantnu činjenicu – naime, onih što su »ponosni što su Hrvati« ima samo u njegovom okružju, a mi ostali, nismo vrijedni spomena. Na kraju: »Istina se ipak najbolje čita između redova i najvećim dijelom se ne da napisati« (A. B. Alkot). Izgovorena riječ uvijek zavisi od sugovornika i ako on ne shvati što govoriš, uzaludna ti je sva pamet svijeta…