Arhiv tekstova
Zajednički put, slični problemi
Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji, ured u Novom Sadu, protekloga je tjedna, od 31. listopada do 4. studenoga, organizirao drugu ovogodišnju »Školu za demokraciju«, koju je pohađalo oko četrdesetak srednjoškolaca i studenata.
Podsjećanja radi, »Škola za demokraciju« je dio trogodišnjeg projekta »Jačanje demokracije i efikasne uprave u multietničkim sredinama«. Osnovni cilj i svrha je, na prvom mjestu s mladima, razgovarati o ljudskim pravima, multikulturalizmu, demokraciji, kulturalnoj komunikaciji, ekumenizmu, suočavanju s prošlošću, procesu priključivanja EU, te im približiti priču o demokraciji u najširem smislu te riječi s ciljem ojačavanja demokratskih kapaciteta u zemlji.
ISKUSTVA HRVATSKE I EU: Svoje izlaganje prošloga je tjedna veleposlanik Republike Hrvatske u Beogradu Tonči Staničić započeo općim pregledom odnosa između EU i zemalja koje su na putu ka pridruživanju EU. SiCG se trenutačno nalazi na početku pregovora o pridruživanju i stabilizaciji, dok je Hrvatska otišla korak dalje, završila je te pregovore i ima status kandidata. Po njegovim riječima Hrvatska nije imala mnogo koristi od onoga što su im rekli Austrijanci i Talijani, ali su im iskustva Slovenije te još više Bugarske, bila od velike koristi.
»Na ovom putu ka EU ne samo da je dozvoljeno, već je i veoma korisno prepisivati ono što su drugi uradili. Budući da Hrvatska već ima status kandidata i da je jedan korak ispred SiCG, naša iskustva vam mogu biti od velike pomoći. Nema velikih razlika po pitanju koraka koje bilo koja država na putu ka EU treba poduzeti, jer Europa uvijek priča o istim stvarima i postupak je isti za sve. Jedina je razlika u brzini napredovanja ka EU«, rekao je veleposlanik Staničić.
JOŠ ŽIVIMO SA ZABLUDAMA: Osim toga veleposlanik Staničić je naglasio kako ni jedna država ne mora, ako neće, postati članica EU, ali da, ukoliko hoće mora prihvatiti sva pravila koja vladaju u EU. Po njegovu mišljenju, i u Hrvatskoj i u SiCG bilo je i još uvijek ima, mnogo zabluda. »Jedna je vrlo karakteristična, a to je kako ‘nećemo mi ovo ili ono’, pa ‘nećemo pristati na ovo ili ono’, itd… Nitko nas ne prisiljava da postanemo članice tog kluba«, pojasnio je Staničić.
On je dodao kako je Hrvatskoj bilo, i tek će biti teško transformirati pravosudni sustav.
Istaknuo je kako u pravosuđu postoji i problem korupcije, koji nije »boljka« samo SiCG. Sličnu sudbinu dijeli pravosudni sustav Hrvatske.
»Korupcija u sudstvu postoji svugdje, pa tako i u Hrvatskoj i Srbiji. Logično je da se može iskorijeniti ako se sucima izuzetno povećaju plaće, pa tako neće biti zainteresirani za mito. Naravno, korupcija nije iskorijenjena ni u visoko razvijenim zemljama samo što ono što je u Hrvatskoj ili Srbiji tisuću eura, u Americi je milijun dolara«, rekao je veleposlanik Staničić, te zaključio kako će se korupcija vremenom iskorijeniti, a da je veći problem utjecaj politike u pravosuđu.
KRIMINAL, POLJOPRIVREDA: Osim pravosudnog sustava, Staničić problem zemalja kandidata vidi i u organiziranom kriminalu, navodeći primjer Bugarske koja, po njegovim riječima, zbog organiziranog kriminala neće ući u EU prvog siječnja 2007. godine, kao što je bilo najavljeno, već, možda 2009. godine. Kao treći problem s kojim se sreću obje države, i SiCG i Hrvatska, on izdvaja loše stanje u poljoprivredi.
»Ako je poljoprivreda bila problem u državama koje su znatno razvijenije od naših, onda ga ni mi nećemo zaobići. Ako je i dan danas poljoprivreda problem u Francuskoj koja je utemeljitelj Europske unije, pa kako onda neće biti u Hrvatskoj i Srbiji. Poljoprivredna baza, uzgoj pšenice i kukuruza je i dalje nešto na što se naše države još uvijek oslanjaju. S druge strane, poljoprivredna proizvodnja je zaostala ne samo tehnički, već i u smislu cijele filozofije poljoprivrede, tj. onoga što se i zašto proizvodi… Hrvatska Vlada muči muku sa subvencijama poljoprivrednika, kako bi im platila ili doplatila proizvodnju pšenice, što za posljedicu ima da hrvatski poljoprivrednici dobivaju za nju za jednu trećinu višu cijenu od cijene pšenice na svjetskom tržištu. Svima bi bilo značajno jeftinije kada bi kupili pšenicu na slobodnom, svjetskom tržištu. Vjerujem da je i u SiCG slična situacija. Nemam namjeru reći kako treba manje platiti poljoprivredniku za pšenicu, već hoću istaknuti kako treba organizirati cijelu poljoprivrednu filozofiju na duži niz godina, tako da se proizvodnja usuglašava s onim što je profitabilno«. Staničić je iskazao uvjerenje kako ni Srbija ni Hrvatska neće prilagoditi poljoprivrednu filozofiju standardima EU sve dok ne uđu u EU.
PRILAGODBA ADMINISTRACIJE: Pitanje prilagođavanja državne administracije ne bi trebao biti veliki problem, iskazao je na ovome skupu svoje uvjerenje veleposlanik RH u Beogradu Tonči Staničić.
»Hrvatska se danas nalazi u jednoj prilično komfornoj poziciji jer su cijeli niz stvari sve hrvatske vlade, od lijevih do desnih, tijekom 90-tih, fakat napravile, tj. neke od zadaća su unaprijed riješile tako da sada, kada formalno budemo neka poglavlja pregovora otvorili, već sutradan ćemo ih moći zatvoriti. Siguran sam da je već oko 15-tak poglavlja riješeno iako to ne znači kako će Hrvatska već dogodine ući u EU. Ostaje nam nekoliko problematičnih poglavlja koja će nas vući isto kao i vas«, kazao je Staničić. Po mišljenju veleposlanika, Hrvatska je napravila ozbiljan pomak u oblasti ekonomije i gospodarstva u odnosu na SiCG, do te mjere da je osobni dohodak u Hrvatskoj čak veći nego u nekim zemljama koje su već postale članice EU. No, kaže Staničić, brojke nikada ne reflektiraju pravo stanje stvari već je bitno funkcioniranje tržišnog gospodarstva čije usuglašavanje čeka i SiCG.
ZAJEDNIČKI PROBLEMI – HAAG: Problem koji je zajednički i za Hrvatsku i za Srbiju i Crnu Goru je pitanje haških optuženika koji se ne može izbjeći, osobito ako se govori na temu prilagođavanja i priključivanja država bivše Jugoslavije Europskoj uniji.
»S velikim postotkom se može reći kako su krivi Ante Gotovina, Ratko Mladić i Radovan Karadžić, ali nemamo dovoljno podataka koji dokazuju krivnju. Ljudi koji su na tjeralici trebaju ići u Haag kako bi dokazali svoju nevinost. Sve ostale rasprave su bespredmetne i kontraproduktivne. Prije nego li je Hrvatska počela pregovore sa EU, razina podrške javnosti članstvu EU pala je na 31-32 posto. Što je strašno u odnosu na 81-82 posto, koliko je bilo prije samo tri godine. Netko bi rekao kako to nema veze jer ne pregovaraju obični građani već Vlada Hrvatske. Podrška građana od 30 posto vezuje ruke svakoj vladi, pa tako i Hrvatskoj, u provođenju vrlo važnih unutarnjih reformi. Neke izuzetno važne reforme Vlada ne može provesti ako nema podršku naroda i to ne 50 posto, već 70 ili 80 posto. Nije to pitanje Europske unije, jer ne čini te korake Vlada zbog EU, već radi samih ljudi. Formalno članstvo u EU je motiv da promijenimo sebe. Traže se vrlo konkretni rezultati od svakog od nas«, zaključio je Staničić.
g
