Arhiv tekstova

Kako, molim?

STRAH OD EU­RO­PE

Nedavno je u nekoj televizijskoj anketi, na pitanje novinara: »Kada se nadate da će Srbija postati dio Europske unije?«, jedan, valjda slučajni prolaznik odgovorio kratko i kategorično: »Daj bože – nikada!«
Nije to, nažalost, bio samo odgovor slučajnog pojedinca. Nije malo neupućenih koji zaziru od Europe, ali nije mnogo manje ni onih koji svoj poslovni i politički interes vide upravo u obrani od europskih pravila. Prvi – jer ih je zaslijepila ksenofobična manija, drugi – jer opravdano strahuju da će ih priključivanje Europi lišiti bogatstva i moći. Ta (neformalna?) »antieuropska udruga« nije sudski službena, ali nije baš ni »nevladina«. Uznemirujući je anketni podatak koliko građana Srbije nije još vidjelo svijet, koliko njih ne želi prijateljstvo, druženje ni brak, čak ni posao, s osobama druge vjere i nacije. Mirko Tepavac, nekadašnji ministar vanjskih poslova SFRJ, Danas, 2. studenoga

 

AL­BA­NAC MI­NI­STAR?

»Možete li zamisliti Albanca s Kosova kao ministra policije?« »Partiju s Kosova kao vašeg koalicijskog partnera?«
Ovakva su pitanja onomad, dok je Koštuničin govor u svjetskoj asambleji još bio svjež, postavljali novinari liderima stranaka i zastupničkih skupina u Skupštini Srbije. Doista, neka načelna konstitucionalna pitanja treba prevesti na obična kako bi nam bilo jasnije o čemu to ovi čelnici pričaju i uvijaju. Koju vruću kašu izbjegavaju, a nisu mačići.
    Da, ako Kosovo ostane u nekoj vrsti zajednice, onda su logične i neke vrste glasovanja koje dovode kosovske Albance u beogradske institucije.
    Što se mene osobno tiče, moglo se postaviti i pitanje »možete li zamisliti Albanca kao predsjednika Srbije«, što prema broju birača i osjećanju za nacionalni program i nacionalnu stvar koju Albanci imaju, nikako ne bi ostalo u sferi znanstvene fantastike. Ali i to, nažalost više govori o Srbima nego o Kosovarima.
    Ali, gornja realna pitanja u ovom trenutku koliko god na mjestu, imala su svrhu da prejudiciraju. Da budu negativna kampanja. Da izazovu kontra dojam – naravno da ne možemo zamisliti. I nećemo da zamislimo. E, a to ćete dobiti ako ne prihvatite neovisnost.
    Ako razmislimo malo dublje zbog čega su ova pitanja »bomba-pitanja«, »gvint-pitanja«, hrabra novinarska pitanja, bit će nam mnogo jasnije što je to na političkoj sceni, ali i u odnosu prema Kosovu moguće zamisliti i nemoguće zamisliti.
    I zašto je nezamislivo ono što bi pod nekim i kojim uvjetima postalo moguće zamisliti. Božidar Andrejić, Danas, 2. studenoga

 

SJAJ­NI U^ITE­LJI I PO­SLU[AN \AK

Pravi izazovi Hrvatsku tek čekaju. I opet će nam pomoć prijatelja dobro doći. Sad će nam u tom smislu biti lakše jer više nitko ne sumnja u hrvatsku vjerodostojnost. Nastavit ćemo suradnju s mnogim europskim državama ali odsad kao dio njih, što je psihološki vrlo važno. Prema prvim reakcijama koje dolaze iz Češke, Slovačke i baltičkih zemalja, Hrvatska ima sjajne učitelje koji će joj nesebično prenijeti svoje znanje i iskustvo. EU ionako je škola u kojoj ne smije biti ponavljača. Jurica Körbler, komentator, Vjesnik, 5. studenoga

 

JO[ NI­JE VRI­JE­ME

Zaključio sam da ipak još nije vrijeme da napustim glazbu iako su me mnoge okolnosti natjerale da razmišljam o povlačenju sa scene. Kad je Edi poginuo, nije mi bilo do života! Nakon što sam si pokušao oduzeti život, dugo nisam bio ni za što: pod tabletama, izgubljen, depresivan… A onda sam se morao suočiti s novom tragičnom istinom – da je moja kći Ivana ovisnica o drogama. Zbog svega toga bio sam uvjeren da se više nikada neću ni nasmijati, a kamoli zapjevati. Ali koliko god da je čovjeku teško u takvim situacijama, od nečega se ipak mora živjeti, pa sam morao pjevati. No, moram priznati da mi je to, na neki način, bila i utjeha za svu bol koju sam nosio u sebi. S estrade ću zauvijek otići kad se pojavi netko tko će me zasjeniti na zajedničkom koncertu. Tek kad se to dogodi, bit će to moj kraj. Mišo Kovač, pjevač, Gloria, 4. studenoga

 

KA­KO DE^KO ZNA

Čast mi je da dam intervju za najtiražniji list na ovim prostorima, jer znam da takve novine mogu praviti samo najpametniji pripadnici »sedme sile«. Saša Lošić Loša, nekadašnji frontmen Plavog orkestra, Kurir, 5. studenoga

 

I PO­SLI­JE RO­VO­VA – RO­VO­VI

Budite ponosni, dragi, vaša nagrada bit će barut
Ako pokleknete, ponovno ćete ustati
Naša odlučnost naše je tajno oružje Rovove bojišnice slijedit će novi rovovi.
Saddam Husein, optuženik i pritvorenik, u naletu pjesničke inspiracije, Irački tjednik »The Independent Witness«, 19. listopada.