Arhiv tekstova
Dometi Pulske čitaonice
1. studenoga obilježava se blagdan Svih svetih.
1. studenoga 1869. godine je osnovana u Puli čitaonica, središnje okupljalište nacionalno svjesnih intelektualaca, iz koje su izlazile mnoge hrvatske ideje. Želja Hrvata da žive u jednoj državi bila je u 16. i 17. stoljeću prisutna među svećenstvom i plemstvom, no tek kada su se u 18. stoljeću trgovci i vlasnici manufaktura, uz rijetke plemiće koji su se bavili trgovinom, suočili s problemom političke rascjepkanosti hrvatskih zemalja, javila se ideja političkoga jedinstva Hrvata. Početkom 19. stoljeća slali su trgovci, obrtnici, odvjetnici, ljekarnici i liječnici te viši državni činovnici svoje sinove na sveuči-lišta u Beč, Peštu, Graz, Prag i na talijanska sveučilišta. Oni su se za vrijeme studija upoznali s naprednim idejama te potakli nacionalnu integraciju Hrvata. Najistaknutiji predstavnik mladih intelektualaca bio je Ljudevit Gaj. Njemu je bilo jasno da će prvi korak ka ujedinjavanju hrvatskih zemalja biti stvaranje jedinstvenoga književnog jezika za sve Hrvate te da će tiskanjem novina upoznati veći broj ljudi s idejama i ciljevima narodnoga preporoda. Osim novinama, preporodne su se ideje širile u čitaonicama, koje su osnovane u Varaždinu, Karlovcu i Zagrebu. Okupljeni su raspravljali su o gospodarskim, kulturnim i političkim temama, razgovarali o pomaganju nadarenih studenta, veličali hrvatsku prošlost, pjevali, recitirali i pripremali kazališne komade.
Hrvati u Međimurju, Bačkoj, Bosni i Hercegovini, Bačkoj, Baranji, Dalmaciji te Istri ostali su, privremeno, izvan nacionalno integracijskoga procesa Hrvata, no Gajev je pokret već za petnaestak godina osnažio i u ostalim zemljama naseljenim Hrvatima. U Istri se u školama predavalo na talijanskome i njemačkom jeziku – hrvatskim se jezikom poučavalo tek u crkvenim školama, koje su bile rijetke i oskudno opremljene. Sjemeništarci su čitali hrvatske knjige, a u »Jadranskome Slavjanu«, časopisu koji je izlazio u Trstu, tiskali su se članci na hrvatskome jeziku. Stanje se poboljšalo kada je u Puli osnovana čitaonica.
1. studenoga 1909. u Trstu je rođen Bruno Bjelinski, hrvatski skladatelj. U Zagrebu je završio pravo, gdje je i doktorirao, te radio u sudstvu i odvjetništvu. Dok je studirao pravo, upisao je Glazbenu akademiju, gdje uči u klasi Blagoja Berse i Franje Dugana. Bjelisnski je još u djetinjstvu svirao violinu i glasovir, a zarana je počeo i komponirati. Skrenuo je pažnju s nekoliko skladbi, no političke su ga vlasti internirale na Vis za vrijeme Drugoga svjetskoga rata i zakočile njegov glazbeni napredak. Nakon rata predavao je na glazbenim školama, a ubrzo prelazi na Glazbenu akademiju gdje komponira zahtjevnije skladbe poput koncerata za klavir i koncerata za klarinet, ali i nekoliko opera i simfonija i opera, posebno opera za djecu. Umro je 3. rujna 1992. u Zagrebu.
1. studenoga 1870. rođen je u mjestu Kraj pokraj Lovrana, u obitelji primoraca, Viktor Car, hrvatski književnik. Svome imenu dodao je ženino ime pa se od ženidbe zvao Viktor Car Emin. Pohađao je talijansku pučku školu, mađarsku gimnaziju u Rijeci te trojezičnu učiteljsku školu u Kopru. Radni je vijek proveo učiteljevajući, a sedam desetljeća književnog rada posvetio je Istri i istarskim Hrvatima te borbi za slobodu od austrougarske, a potom i od talijanske vlasti. Bio je aktivan u Družbi svetog Ćirila i Metoda, najvažnije kulturne udruge Hrvata u Istri, a objavljivao je u umalo svim glasilima istarskih Hrvata. U romanima Pusto ognjište, Usahlo vrelo, Iza plime, Pod sumnjom, Nove borbe i Presječeni puti tematizira o metodama odnarođivanja istarskih Hrvata – istim se metodama služe i drugi ekspanzionisti pa je Car Eminovo djelo vrlo aktualno. Bavljenje socijalnom tematikom istarskih Hrvata navelo ga je da napiše dramu Zimsko sunce, koja je početkom 20. stoljeća postavljena u HNK u Zagrebu. Oštrinu i ironiju pokazao je u romansiranoj kronici, Danuncijadi, odnosno kako je on zove, romansiranoj kronisteriji riječke tragikomedije od 1919. do 1921. Zaključimo, Viktor Car Emin nikada se nije upleo u patetično prepričavanje povijesnih tema niti mistificira povijest Hrvata u Istri. Baveći se tim temama nikada nije bio prihvaćen od vlastodržaca, onda a tako je i danas. Umro je 17. travnja 1963. godine.
3. studenoga, zapravo 20. dana mjeseca ramazana, Muhamed je sa svojim trupama oslobodio Meku.
3. studenoga 1924. godine rođen je Slobodan Novak, hrvatski književnik. Najpoznatiji roman mu je Miris, zlato i tamjan u kojem obrađuje život otočana u zimskom periodu analizirajući probleme otuđenosti.
4. studenoga 1876. prvi je put u Zagrebu izvedena opera o zauzimanju Sigeta. Naime, herojski otpor šačice Hrvata silovitoj vojsci Sulejmana Zakonodavca kod Sigeta 1566. godine te lukavost velikoga vezira Mehmeda Sokolovića kao i herojska pogibija Hrvata u posljednjem jurišu, inspirirala je mnoge pjesnike, pisce i slikare, ali pučke stvaraoce. Legende o zauzimanju Sigeta postoje u kolektivnoj svijesti Ukrajinaca, Rumunja, Slovaka, Poljaka, te, dakako, Mađara i Hrvata. Njemački je dramatičar Teodor Kerner, čijom je dramom Nikolas graf von Zriny otvorena 4. listopada 1834. prva kazališna zgrada u Zagrebu – Stankovićev gornjogradski teatar, prvi, kako se danas zna, uveo Zrinskog na kazališne daske. Prvu operu o tom događaju skladao je Ivan pl. Zajc. Na libreto Huge Badalića, dramaturški cjelovit, Zajc je dodao glazbu nadahnutu nacionalnim osjećajima.
6. studenoga 1883. godine rođena je u Bjelovaru hrvatska slikarica Nataša Rojc. Umrla je u Zagrebu na isti dan 1964. godine. Privatno je studirala slikarstvo kod Otona Ivekovića, a nastavila u Beču i Münchenu gdje je upoznala Miroslava Kraljevića. Nakon povratka u Zagreb, ponovno radi u Ivekovićevom ateljeu. Osobito je njenom slikarstvu bio sklon Izidor Kršnjavi što je bio početak njene prave afirmacije u hrvatskom slikarskim krugovima.
