Arhiv tekstova
Dvosmjeran povrat
Godinu dana nakon velike polemike o broju predmeta hrvatske kulturne baštine, koji još trebaju Hrvatskoj biti vraćeni iz SCG-a, kamo su tijekom Domovinskoga rata dospjeli kao ratni plijen s tada okupiranih područja Hrvatske, a dvije godine nakon što su Hrvatska i SiCG imenovale članove Međudržavnog povjerenstva za povrat tih kulturnih dobara, ovih je dana održana prva sjednica Povjerenstva. Zaključak je povrat određenog broja hrvatskih kulturnih dobara do kraja ove godine ili početkom 2006. Dobra vijest je da je Povjerenstvo napokon počelo raditi, jer je još u travnju 2002., prilikom sklapanja Ugovora o kulturnoj i prosvjetnoj suradnji između Hrvatske i tada još Jugoslavije, utanačeno formiranje tog povjerenstva.
No, trebala je proći godina da se ono formalno osnuje, u ljeto 2003., imenovanjem članova s obje strane, pri čemu se dulje čekalo na onu susjednu. A onda je, zbog političkih promjena u Jugoslaviji/SiCG-u, trebalo ponovno mijenjati članove Povjerenstva s druge pregovaračke strane. No, trebale su proći još dvije godine da bi ono napokon počelo i raditi. Dobra je vijest i odluka o izvjesnom kontingentu povrata kulturnih dobara još ove godine, a ipak više početkom sljedeće. Za nadati se je tek da se od zacrtanih termina neće odstupati kao i s početkom rada Povjerenstva.
DUGI PREGOVORI: Potrebno je opet podsjetiti da je sklapanje Ugovora o kulturnoj i prosvjetnoj suradnji između Hrvatske i Jugoslavije/SiCG-a bilo uvjetovano povratom kulturnih dobara opljačkanih i odvezenih tijekom rata. Stoga mu je, kao znak dobre volje, a nakon mučnih i dugotrajnih pregovora, prethodio povrat umjetnina u Gradski muzej Vukovar, u vukovarski samostan Sv. Filipa i Jakova te u Memorijalni muzej Jasenovac (sve u 2001. godini). Ali tada na te adrese nije vraćeno sve što je od tamo oteto. U Vukovar je u iz Muzeja Vojvodine u Novom Sadu vraćeno 21.347 djela. Iste godine u Jasenovac je vraćen 6531 predmet. Od tada u Jasenovac više nije stiglo ništa, iako se potražuje još 7706 predmeta. Iako se pretpostavlja da se većina od njih nalazi na području BiH, točnije na prostoru Republike Srpske, na prvom sastanku Međudržavnog povjerenstva dogovoreno je da se ipak ispita koliko je predmeta iz Jasenovca prebačeno u Muzej genocida u Beogradu. Odatle bi u Jasenovac još nešto moglo i stići. A što će biti s onim većim dijelom u Republici Srpskoj? To će se vjerojatno čekati sve dok BiH ne stane na prag Europske unije u koju neće moći s kulturnim dobrima pokradenima u susjednoj državi. U Vukovar su tijekom prošle godine iz Zemuna u samostan Sv. Filipa i Jakova vraćene 3833 knjige. U Ernestinovo je lani od 212 otuđenih umjetnina vraćeno tek 38 skulptura. Istodobno od 50 otuđenih prijestolnih ikona u Bobotu je vraćeno samo sedam. Nedostaju još 43 ikone koje se nalaze u Pokrajinskom zavodu za zaštitu spomenika kulture u Novom Sadu, gdje su ostale pod uvjetom da budu restaurirane. Upravo su one dio dogovorenog povrata koji bi morao biti izvršen do kraja godine.
VRATITI SVE: Iz Muzeja Vojvodine u Novom Sadu još ove godine, kako je dogovoreno, bit će vraćeno sedam posuda s arheološkog nalazišta Vučedol te dvije antičke skulpture koje su posuđene tom muzeju 1990. Ne zna se zašto taj povrat temeljen na posudbenom ugovoru nije ostvaren već ranije, ako ne s velikim povratom u Vukovar, a onda bar nakon potpisivanja Ugovora o kulturnoj i prosvjetnoj suradnji. Ipak i to je dobra vijest. Manje je sretna ona koja, u kontekstu povrata umjetnina kojima se bavi Povjerenstvo, govori i o povratu iz Hrvatske u SiCG, iz riječkog Muzeja moderne i suvremene umjetnosti, gdje je 81 umjetničko djelo ostalo u pohrani nakon održanih biennala crteža. Tako se stječe dojam kao da su ona na isti način tamo dospjela kao i hrvatska pokradena kulturna dobra u muzeje i druge kulturne institucije SCG-a. Istina je pak da je spomenuta djela, nakon revizije fundusa, koja je pokazala da nisu vlasništvo Moderne galerije, Muzej moderne i suvremene umjetnosti nastojao vratiti, ali su se vlasnici na njegov poziv oglušili. Stoga je posredovanje Povjerenstva bilo tek nužan korak. A samo je par dana nakon postignutog dogovora umjetnički transport iz Rijeke krenuo put SCG-a. Ista brzina s druge strane nije mogla biti iskazana.
Prema tome, dobra će vijest biti ako najavljeno za ovu godinu bude i realizirano. Tim više što je dobro znano koliko su se prethodni povratni transporti odgađali unatoč preciznim dogovorima. Osim spomenutih kulturnih dobara do kraja 2005. u Hrvatsku bi trebala biti dopremljena i sva ona koja su odnesena iz manastira Uspenja Bogorodice na Krupi. No, broj predmeta ovdje nije točno iskazan, kao ni za ostale povrate koji trebaju uslijediti, ako ne krajem 2005., onda početkom 2006. Riječ je o hrvatskim kulturnim dobrima otuđenima prilikom napuštanja okupiranih hrvatskih teritorija, iz pravoslavnih crkava i manastira (riznica crkve Sv. Ilije u Zadru, predmeti iz crkava u Miranju, Ceraju i drugim manjim crkvama u zaleđu Zadra, crkve Sv. Nikole u Kuli Atlagića, manastiru Sv. Arhađela Mihaila na Krki te crkava u Obrovcu i Benkovcu). Slijedom takvog dogovora jasno se razabire da se inzistiralo u ovom krugu povrata na kulturnoj baštini koja je u vlasništvu Srpske pravoslavne crkve. Zašto, pitat će se mnogi, kad još tisuće primjeraka kulturnih dobara iz katoličkih crkava, ali i muzeja i galerije, još nije vraćeno? Zato što se još lani, tijekom polemike o broju djela koje treba vratiti, s one druge strane tvrdilo da predmeti iz pravoslavnih crkava, manastira i riznica nisu hrvatska kulturna baština, pa ih onda i ne treba vraćati. U godinu dana, koliko je otad prošlo, mišljenja su ipak promijenjena, što je opet dobra vijest. Ali čeka se još jedna, ona o povratu svega ostaloga.
Autorica je kolumnistica lista »Vjesnik« iz Zagreba, tekst je objavljen 31. listopada u »Vjesnku«
