U tjednu iza nas objavljena je izjava iz Ministarstva za obrazovanje Repub-like Srbije, da se ove godine neće financirati prijevod testova za školska natjecanja na jezike nacionalnih manjina. Za takvo što, kažu, nisu predviđena sredstva u proračunu.
    Nove vlasti ne pokazuju senzibilitet za manjinska pitanja, čak ni u slučajevima kada ih to gotovo ništa ne košta. Jer, prevesti sa srpskog na nekoliko drugih jezika testove iz matematike, povijesti ili zemljopisa, zaista nije kapitalna investicija.
    Manjinama u Srbiji potrebno je prožimanje dviju vrsta signala. Neophodno im je osigurati novac za redovite aktivnosti njihovih institucija i udruga, ali im je isto tako potrebna i podrška na simboličkoj razini. Iz usta najviših državnih dužnosnika – predsjednika, premijera, ministara, zastupnika, stalno bi se morale slati poruke kako su svi građani ove zemlje, pa tako i oni drugačijeg imena, prezimena, podrijetla ili materinskog jezika, ravnopravni. I uz to još i poželjni na ovom prostoru. Možda takve riječi ne bi zvučale iskreno baš iz svakog funkcionarskog grla, ali bez toga nema ispunjavanja standarda na kojima se, kao, radi uvijek kada se govori o nastavku reformi i tranzicije.
    Najnovije istraživanje javnog mnijenja u Hrvatskoj, koje je sproveo Večernji list, pokazuje da je HDZ u posljednje vrijeme toliko ojačao, da bi u ovom momentu na izborima dobio dovoljan broj glasova da sam, bez ičije pomoći, sastavi Vladu. Dakle, i bez pomoći stranke koja okuplja tamošnje Srbe. Ali, HDZ ne pokazuje niti najmanji znak da mu je to na umu.
    Pitanje nacionalnih manjina na prostoru koji je od nedavno najveće tržište na svijetu, a koji se zove Europska unija, veoma je važno, pogotovo kao »avis« za pridruženje. Možda se o tome trenutno u Srbiji ne razmišlja, jer stalno iznova iskaču nove Legije i druge zanimljivije stvari, ali to će pitanje kad-tad doći na dnevni red i u ovoj zemlji. A onda, kada dođe vrijeme za gutanje žaba, bit će ih mnogo i sve će biti velike.