Arhiv tekstova
T(V)jednik
Novi predsjednik, treći demokratski nakon Drugoga svjetskog rata, Republike Poljske (40.000.000 ljudi u domovini i još toliko u dijaspori!) ponovno je jedan Lech, i to Kaczinski, nekadašnji tajnik prvog demokratskog predsjednika također Lecha ali Walense, utemeljitelja Solidarnosti, koja je srušila komunizam. Pobijedio je »tankom« većinom u drugom krugu Donalda Tuska, kojega je »forsirao« dosadašnji predsjednik Kwaszniewski, inače ljevičar. Budući da je blizanac s bratom Jaroslawom, koji je bio kandidat za predsjednika vlade, onaj Kaczinski je morao odstupiti, pa je prije tjedan dana mandat dobio Kazimierz Marcinkiewicz, također katolik (politički dakako, pokraj vjerskog), jednako kao i Lech, te se može reći da je Poljska dobila desničare na vlasti u modernom smislu te riječi, nakon ulaska u Europsku uniju, a to je i nekakav »trend« u sadašnjoj maloj krizi Europe. A pravica za narod koji je dao prvog Papu Poljaka u povijesti, koji je baš dobro prodrmao svijet!
-----
Specijalni irački sud pod predsjedništvom Rizgera Mohameda Amina, inače Kurda po nacionalnosti, dok su ostala imena sudaca tajna, otpočeo je proces (ne kafkijanski!) mogućem ubojici stotine tisuća ljudi po-najviše Kurda i vlastitog naroda, šiitskih muslimana Iračana, kao svrgnuti vladar iz kaste sunita, pik br. 1 iz »špila« lovljene kamarile njegovih pomagača u teroru nad Irakom i okolicom povremeno (Kuvajt). Dakako, Saddam Husein se »ne osjeća krivim« i jedva je htio reći svoje ime, jer zna vrlo dobro da ga čeka moguća kazna smrt vješanjem, kao najvećeg zlikovca. Izjavljuje da ne priznaje vjerodostojnost suda (već valjda »samo svoje partije BAAS«, alaj smo se naslušali tih floskula od diktatora) i da nije kriv niti po jednoj točki optužnice. Ovo nas neodoljivo podsjeća na lik s ovdje omiljene parole demonstranata po beogradskim i inim ulicama čije je ime uvijek vezivano uz Saddama, teško ćete pogoditi o kome se radi i o kojem, malo finijem sudu se radi, jer taj ima sobe ćelija okrenute Atlantiku, što je simbol slobode protiv fašizma – Atlantska povelja, i nema smrtnu kaznu u »repertoaru«. Ni taj optuženik ne priznaje sud, ali se zato žilavo brani godinama, premda tvrdi da za ništa nije kriv, ali ima strpljive suce koje je imenovalo UN, pa trpe čak i pljuvanja njegovog »proizvoda«, a nekmoli njegovu »tvrdu« obranu i dokazivanje krivice svih drugih, od Amerike do Drnovšeka i Stipe. Ali, da se vratimo prvom piku, kojem je SFRJ izgradila podzemne i nadzemne palače, lifrala teško naoružanje i kopala podzemne lagune i što sve još nije, do logistike, a Saddam, mršavi i neobrijani, pronađen je po dojavi za 5 mi-lijuna dolara kao posljednji teksaški najveći razbojnik u bunaru za »plavi kamen« nekog vinograda. Povijest se zna lijepo poigrati s najmoćnijima na svijetu, ili koji misle da to jesu, obično iskaljujući bijes na svojem narodu.
Budući da se ovdje radi o orijentalcima, oni ne dvoje da Saddama treba objesiti dvadeset puta samo za zločine prema Kurdima, a gdje su ostali? Do konca suđe-nja, koje je sada odloženo za siječanj 2006. bit će održani i izbori za parlament koji mora ratificirati smrtnu kaznu po Ustavu koji je usvojen. Mislim da se prva raketa srednjeg dometa, koju je Irak proizveo uz pomoć prijatelja, Saddam I nazivala, i sve se čini da će to ime jednog dana »raketirano« odletjeti u Danteov »Pakao« – »deveti krug«. Svaka čast Haagu, UN i Human Right Watchu, ali irački specijalni sud više naginje Nürnberškom sudu za hitlerovce – jedanaest na smrt, tri na doživotnu!
I jedan i drugi sud utemeljili su Amerikanci, a ne zaboravite što je bilo na Divljem zapadu kazna za krađu konja. Saddamovi ostali pikovi samo žele da im se frizura popravi za vrijeme suđenja, valjda zato što su mnoge skratili za glavu. Inšallah!
-----
Na najvećem sajmu knjiga na svijetu u Frankfurtu na Majni, gdje izlaže 7209 nakladnika, 100.000 novih naslova i ukupno, s antikvarijatom, 350 prikazanih knjiga, najveću mirovnu nagradu dobio je posve zasluženo turski književnik vrlo poznat i u ovim krajevima Orhan Pamuk (»Zvali su me Crvena« itd.) za brojne romane i osobito najnoviji »Snijeg«, čovjek koji je u kućnom polupritvoru u domovini zbog vjerodostojnog opisivanja stradanja Armena u Turskoj nakon Prvog svjetskog rata i sveopću borbu za istinu u književnosti. Ova nagrada od 25.000 eura cijeni se kao jedna od najuglednijih u svijetu.
Novouvedenu nagradu za knjigu na njemačkom jeziku Der deutsche Buchprei dobio je Austrijanac Arno Geiger za roman »Nama je dobro«, opisu višeznačnog života jedne obitelji.
Interesantno je da bi se ovako mogao zvati i roman (virtualni) ovdje znamenitog pjesnika Radovana Karadžića, premda se njegova zbirka misteriozno zove »Pod levu sisu veka« i prikazana je pred nekoliko štovatelja u požarevačkom museumu. Imamo mi na kioscima i remek-djela Legije, valjda pisana u CZ u Beogradu (ali redigirana vani) i još brojnih domoljubnih djela čak i lokalnih »znalaca« slobode, istine i pravde… tematike za Kanta i Hegela, nakon starih Grka, a ne za ovdašnjeg »drvenog filozofa«!
-----
U povodu svih šteta koje su počinili uragani Katrina, Rita i najnoviji Vilma s Atlantika prema Srednjoj Americi i SAD, jedan subotički kavanski »ekspert« izjavio je pred prijateljima: »Sve to nije ništa prema onom što ja dobijem od moje snaš-Rozike kad se ujutro vratim kući poslije provedene noći kod g-đe Juliške ili gospođice Gabrijele. Lete tanjuri i lonci po cijeloj kući, a možda nešto dobije u glavu i susjed, pa i slučajni prolaznik pod otvorenim prozorom. Uragan je to, ej!«
