Arhiv tekstova
Hrvatsko-srpski spor
Potaknuti uspjesima u borbama protiv Osmanlija, srpski su intelektualci, šireći srpsku nacionalnu i državotvornu ideju koja je trebala sve Srbe okupiti u jednoj državi, utvrdili da su Srbi svi oni koji govore štokavskim narječjem. Prema učenju Vuka Karadžića, postoje Srbi pravoslavne, Srbi katoličke i Srbi muslimanske vjere.
Širenju srpske nacionalne integracije na hrvatskim etničkim područjima pridonijela je pravoslavna crkva, koja je uživala brojne povlastice, kako na području Austrijskoga Carstva tako i na području Osmanlijskoga Carstva, dakle u Bosni i Hercegovini. Pravoslavna je crkva pridonijela i integraciji Vlaha u srpsku naciju.
Problem je nastao kada su Srbi u Hrvatskoj počeli negirati opstojnost hrvatske nacije, hrvatskoga jezika i hrvatske države. Podršku su imali i od bečkoga dvora i od peštanskih vlasti jer su time slabljeni hrvatski nacionalno-integracijski proces.
STARČEVIĆEV ODGOVOR: Ante Starčević bio je oštar kritičar bečke vlasti i mađarskih presezanja prema Hrvatskoj. Na temelju hrvatskoga državnog prava borio se za samostalnu i suverenu Hrvatsku. Smatrao je da je Hrvatska s Austrijom i Ugarskom povezana tek osobom vladara. Međutim, nakon velikosrpskih presezanja na hrvatska područja i srpskoga negiranja opstojnosti Hrvata, Starčević je kritizirao ilirsku ideju i Hrvate koji su se u ime sloge južnoslavenskih naroda odrekli hrvatstva. Stračevićeva je ideja pridonijela učvršćivanju hrvatske nacionalne svijesti, a pravaški se list Sloboda čitao i u Istri i u Dalmaciji te je osamdesetih godina 19. stoljeća znatno utjecao na hrvatsku nacionalnu svijest u Istri, Dalmaciji te Bosni i Hercegovini. Neki ga zbog toga nazivaju »ocem domovine«.
PAVLINOVIĆEV ODGOVOR: Mihovil Pavlinović, žestok protivnik dualizma, u tekstu Hrvatska misao suprotstavio se velikosrpstvu te širenju Srbije na Bosnu i Hercegovinu i Dalmaciju.
»Mi hoćemo samostalnu Hrvatsku, Ugarsku krunu priznajemo hrvatskom krunom,… dok je nose kralj iz porodice Habsburgo-Lotrenske… Nagodba godine 1868. nezakonita je… jer je ugovorena… bez sudjelovanja sastavnih dijelova trojedne kraljevine. Razlika između srbstva i hrvatstva, jeli to puka razlika rieči? Te dvie rieči znače: dvie povijesti, dvie domovine, dvie države, dva vjerozakona, dvie izuke (kulture), dva uljudstva (civilizacije), pa napokon i dvoja slova… Hrvatstvo je u svojih razlikah od zapada; srbstvo od istoka. Poviest se neda pomrsiti…« g
