Arhiv tekstova
Osijek ugostio Subotičane
Proteklih je desetak dana na osječkom trgu sv. Trojstva održana tradicionalna gospodarsko-turistička i kulturno-zabavna manifestacija »Jesen u Tvrđi«, na kojoj su se predstavili osječki obrtnici i gospodarstvenici, školarci i brojne udruge, te kulturno-umjetnička društva i pop-rok skupine, pa su posjetitelji mogli uživati u ljepoti jesenskoga ugođaja, u osječkom pivu i izobilju decibela.
Dana 20. i 21. listopada gosti Osijeka i »Jeseni u Tvrđi« bili su obrtnici iz Subotice te HKC »Bunjevačko kolo« i prava je šteta što je u tih desetak dana to bio jedini kišni dan, tako da su u čaroliji majstora sa sjevera Bačke mogli uživati tek slučajni prolaznici i rijetki namjernici. No to nije razloga da Suboticu i Subotičane ne predstavimo u punome svjetlu, pa smo prvo pošli od najboljega štanda, a to je štand na kojemu se točilo izvrsno vino iz Hajdukova kod Palića, što ga je predstavio Lászlö Hupert, suvlasnik Vinskoga dvora.
»Imamo sedam hektara vinograda od kojih dobijemo oko 40 tisuća litara vina godišnje i to kvalitetnoga vina, s kojim smo na nedavnom natjecanju u susjednoj Mađarskoj zavrijedili zlatno odličje za naš Chardonay«, kaže Hupert. »Imamo još odlične Talijanski rizling i Rajnski rizling i Portogizer, a ponosimo se našim Chardonay-bariq i Cabernet-souvignon. Naša vina nisu skupa, butelja se prodaje od 250 do 400 dinara, no kupovna moć našega proizvođača nije takva da to može pratiti, pa imamo sve više gostiju iz susjednih zemalja, Mađarske i Hrvatske. Pripremamo se za i za bogatiju klijentelu te dovršavamo prihvatilište hotelskoga tipa i nadam se da će biti gotovo do svibnja iduće godine.«
Gostima je odličan fiš kuhala Ilonka Horvat iz Darde, koja je nedavno pobijedila na svehrvatskom natjecanju u kuhanju fiš-paprikaša u Osijeku.
I kada smo već kod fiša, moramo spomenuti da su za naše goste toga dana kuhali i učenici Ugostiteljsko-turističke škole u Osijeku, a učenik Arpad Šipec, juniorski je pobjednik već spomenutoga natjecanja u kuhanju fiša. Zamolili smo za riječ-dvije prof. Jelicu Černi, nastavnicu kuharstva.
»Nema tajni kada je fiš u pitanju. On je popularan diljem Lijepe naše, ali i u susjedstvu, posebice Mađarskoj i Vojvodini, i uopće, možemo reći da je znan već i diljem svijeta. Osječki majstori kotlića gaje divnu tradiciju tako da tu dominiraju tri namirnice, luk, riba i paprika, a majstor-stvo se ogleda upravo u usklađenosti ovih namirnica da budu prelijepi i za oko i za nepce. Evo i danas naši kuhari zaslužuju pohvalu.« Jelica Černi je poželjela bolju suradnju njihove škole sa sličnom u Subotici i u drugim gradovima Vojvodine, posebice gdje je fiš popularan, kao primjerice u Somboru i Apatinu.
Odmah do vinskoga, štand je subotičkoga grnčara Tibora Šrama, koji od ranoga jutra nogom vrti kolo i na očigled posjetitelja pravi čuda od gline. »Ovim se obrtom bavim 30 i kusur godina i ni sam ne znam koliko sam ovoga izradio«, priča za Hrvatsku riječ Šram. »Sve radim sam, od pripreme gline, do oblikovanja, ukrašavanja, pečenja, bojenja, lakiranja, a žena prodaje i prima novac. Na žalost, jedini sam na sjeveru Bačke, ali u dogovoru sa školama radim povremeno radionice da djecu zaintrigiram za ovaj divni zanat, koji polako izumire. To što gledate je krčag, za vodu, rakiju ili vino, kada se žito kosi, i ima sisaljku na dršci, u nekim se dijelovima naziva koršov, od mađarske riječi za tu posudu.«
ČIZME MOJE NA VISOKE SARE: Majstor Ivan Piuković bavi se izradom zvečki, ukrasa na momačkim čizmama, koji kod plesanja daju takt, i nema te djevojke koja će odoljeti zgodnom kolovođi s čizmama s visokim sarama i zvečkama, pa još koji zna sve to držati pod kontrolom. »Radimo dosta za kulturno-umjetnička društva i folklorne ansamble, ali kupuju ljudi i ovako, za uspomenu«, kaže Piuković. Odmah do njega je i Dejan Kovač, nudi papuče bunjevačke, šokačke, mađarske, ali nudi i licitarska srca. »E, kod nas je u Bačkoj to još uvijek u modi i momci ga rado kupuju djevojkama, a ove ga rado stavljaju u pendžer, pa što je srce veće to je i ljubav snažnija. Ja proizvodim papuče i mogu vam reći da se kod nas polako vraćaju u modu a ljudi se nekako okreću starim tradicionalnim vrijednostima.«
Antun Letić zvani Nune na štandu je s tamburama, majstor je za tambure ali je i majstor na tamburi. »Pa vidite, ja sam završio taj obrt kod pokojnog majstora Kurdika, ali ja uživam svirati i sviram u našemu društvu nekad prim, najčešće basprim, a po potrebi i kontru. Jedini sam majstor u Subotici, postoji poznati majstor u Srijemu, u Mitrovici, znam Zarića iz Vinkovaca i Nikolića iz Osijeka i mislim da u Hrvatskoj ima dosta dobrih majstora, ali mogu vam reći da sam dosta svojih instrumenata prodao baš tamburaškim sastavima u Hrvatskoj. Moje tambure traže u Mađarskoj, Rumunjskoj a nedavno je jedan komplet otišao i za Izrael. Kad su mi ponudili da izlažem u Osijeku, obradovao sam se, ali sada me morate ispričati, jer zovu me da sviram s našima iz ‘Bunjevačkog kola’.«
E ovu gospođu znamo još sa Vinkovačkih jeseni. »Naravno, ja sam Edita Petrekanić iz Subotice a članica sam HKPD ‘Matija Gubec’ iz Tavankuta, gdje imamo sekciju slamarki. Ovo što ovdje vidite su čestitke, razglednice, minijature, kutije za ukrase, jaja, narukvice, prstenje i sve su tu uradile ruke naših vrijednih članica iz prirodnoga materijala, slame.«
»Pogledajte molim vas, ove Bunjevke, Parižanke, Crnogorke«, kaže Ivana Dulić, »samo što ne progovore.« I doista, ove gospođice od kukuruzovine, slame i trave prava su remek djela nastala u ateljeu ove vrijedne gospođe. Tu je i raspeće, od zlata jabuka, i drugi prelijepi predmeti prepoznatljivi po stvaralačkom ushitu i kreativnom nemiru ove nadahnute Subotičanke.
»Ja sam Timea Kovač«, kaže njena susjeda, »a ovo su moji radovi od ljuskare, trave i slame. Vidite djevojku s korpom, djevojku s cvijećem, majku i kćer, cvijeće od ljuskare i najdraži mi predmet, Betlehem. Radim ovo već 6 godina i zadovoljna sam, a imam dojam da su zadovoljni i posjetitelji u Osijeku. Radim samo od prirodnih materijala, nema tu ni boja ni laka, a i ovako priređeni, ukrasi su dugovječni, naravno morate ih paziti i čuvati, a prašinu lako možete odstraniti fenom za kosu.«
Zorka Stantić iz Đurđina prede vunu na starinskoj preslici. »Ja ovo radim čitav svoj život, radila sam od malena, i poslije kad sam bila djevojka, i kad sam se udala. Radile smo po cijeli dan, sa pauzama za jelo, obično se okupimo tamo gdje ima tkalački stan i netko nešto radi, jedne predu, druge farbaju vunu, treće tkaju, onda šlingaju, necaju, heklaju, vezu, a uz to smo i na njivi radile i marvu hranile, i nije bilo teško. Danas se to radi samo na ovakvim sajmovima i na prelima, da se, eto, ne zaboravi.«
BUNJEVCI NA ESEKERSKOM TRGU: Dobrih pola sata odradili su folkloraši HKC »Bunjevačko kolo« na trgu sv. Trojstva u Tvrđi na radost malobrojnih posjetitelja i novinara iz nekoliko osječkih redakcija. Pjesme i plesovi i uvjerljivo dopadan način prikaza bunjevačkih običaja nagrađeni su pljeskom i prava je šteta što, jer razdanilo se pa se i sunce pojavilo, što nije bilo više Osječana i što nije trajalo dulje.
»Predviđeno je da traje dulje«, kaže Davor Dulić, umjetnički voditelj folklornog ansambla, »i mi smo ponijeli noš-nje i za spletove Slavonije i Baranje, i radovali smo se da ćemo baš u Osijeku, u srcu Slavonije moći po prvi puta igrati ove spletove, ali eto, kiša je učinila svoje, posjetitelja gotovo da i nema a i smještaj nam je udaljen gotovo dvjesto metara pa kako da se na brzinu presvučemo. Ovako, otplesali smo i otpjevali bunjevački dio, moram priznati, nama najdraži, i mislim da su svi koji su bili, bili zadovoljni.«
Recimo i to, da je u povodu gostovanja Subotičana u Osijeku, dogradonačelnik Gordan Matković priredio prijem za delegaciju Subotice, kojemu su nazočili još Branko Lacković, član gradskog poglavarstva i Hrvoje Žabarović, pročelnik za gospodarstvo, a Suboticu su predstavljali Petar Kuntić, zamjenik predsjednika Općine, Mirko Ostrogonac, šef službe za gospodarstvo, poljoprivredu i turizam, mr. Branko Francišković, član Općinskog vijeća te Olivera Radnić, suradnica za turizam u Općini Subotica.
»Drago mi je što danas možemo razmijeniti mišljenja o mnogim pitanjima od interesa za naša dva grada, prije svega u sferi gospodarstva, malog poduzetništva, turizma, kulture i sporta, ali isto tako moram reći da osim ove protokolarne i deklarativne razine, moramo biti znatno konkretniji, barem kada je riječ o gospodarstvu, poljoprivredi, poduzetništvu, ulaganja, sajmovima i na ostalim konkretnim projektima«, rekao je Gordan Matković. »Kad već govorim o suradnji, moram primijetiti da dosadašnja razina pomoći hrvatskoj zajednici u susjednoj SiCG nije ona koja nas može zadovoljiti, pa je potrebito angažirati i sredstva i ljude s državne razine ali i s razine lokalnih zajednica kako bi se ta pomoć primjetno unapredila. Kad to govorim, želim istaknuti primjer susjedne Mađarske koja puno bolje skrbi o svojoj manjini i u drugim zemljama i kod nas i valjalo bi dosegnuti takvu razinu pomoći i našima u Subotici i u SiCG općenito.«
»U Osijeku sam čest gost a kao zamjenik predsjednika Općine Subotica treći ili četvrti puta, i moram reći da mi je uvijek drago doći u vaš grad«, rekao je Petar Kuntić. »Današnji povod je sudjelovanje na manifestaciji ‘Jesen u Tvrđi’ te smo došli s našim obrtnicima i umjetnicima a sutra dolaze naši vinari i Hrvatski kulturni centar ‘Bunjevačko kolo’ i drago nam je da možemo udovoljiti željama naših domaćina. Također, mislim da bi našu suradnju mogli podići na višu razinu, jer i Osijek i Subotica imaju podjednak broj žitelja i institucija i drugih komparativnih prednosti, pa ovo što sada radimo ima svoju budućnost, a vjerujem da bi puno bolja suradnja s Osijekom i drugim centrima u Hrvatskoj pogodovali našoj hrvatskoj zajednici u Vojvodini, pa i cijeloj SiCG.«
I Mirko Ostrogonac, šef službe za privredu, poljoprivredu i turizam i predsjednik »Bunjevačkog kola« također je pohvalio dosadašnju ali i pozvao na bolju buduću suradnju i istaknuo kako je prošloga tjedna u Osijeku, s Udrugom »Šokačka grana« Hrvatski kulturni centar »Bunjevačko kolo« potpisao povelju o tr-ajnoj suradnji, što će pridonijeti boljem razumijevanju Bunjevaca, Šokaca u Bačkoj i mađarskoj Baranji te Šokaca u Slavoniji i bolju suradnju na ovoj našoj tromeđi. »Kao član gradske vlade bio sam na potpisivanju povelje o prijateljstvu naših gradova, i mislim da je ovo dobar put da unaprijedimo suradnju, prije svega u sferi gospodarstva, poljoprivrede, poduzetništva i znanosti, što će automat-ski jačati suradnju na obrazovnom, kulturnom i sportskom planu«, rekao je Ostrogonac.
Gospoda Francišković i Žabarović imali su već i konkretne prijedloge, te je dogo-voreno da se sastanu znanstvenici i gospodarstvenici jednoga i drugoga grada, te da ne treba čekati samo protokolarne posjete o Danu grada i drugim rijetkim prigodama.
g
