Arhiv tekstova
Klavir koji svira očima srca
U subotu 15. listopada u Velikoj vijećnici Gradske kuće, u organizaciji Glazbenog centra, a prigodom Dana slijepih, subotička je publika imala priliku čuti vrsnog pijanista i interpretu djela klavirske literature Tamása Érdi.
Tamás Érdi rođen je 1979. godine u Budimpešti. Još kao novorođenče izgubio je vid. Klavir je počeo svirati s pet godina. Ubrzo postiže prve uspjehe, a u 17. godini dobiva prvu nagradu na međunarodnom natjecanju u Moskvi. Muzičku akademiju je završio u Beču, a postdiplomski studij u Torontu. Nastupao je u mnogim državama svijeta.
Glazbeni kritičari o njemu pišu: »Ovako samo odabrani muziciraju, oni kojima je materinji jezik-glazba!«. Na subotnjem koncertu imali smo priliku čuti Sonatu u B-duru KV 333 W. A. Mozarta. Stilski vrlo istančano izvedena – prva dva stavka strastvena, dok je treći stavak Rondo veseo. Budući da se u ovoj sonati muzička građa bazira na suprostavljanju stavaka, izvođač je to postigao vrlo vještim osjećajem za dinamičke odnose.
Od velikog opusa Beethovenovih klavirskih sonata, na ovoj večeri izvedena je Sonata u cis-mollu op. 27 »Quasi una fantasia« ili poznatija pod imenom »Mjesečeva«. Sam Beethoven je zbog slobodne forme naslovio ovo djelo »Kao jedna fantazija« budući da je njezin prvi stavak lagan, što nije karakteristično za uobičajenu shemu sonate. Klavirist Tamás izveo ju je sa svim njenim glavnim odlikama i uspio istaknuti glavne muzičke misli.
Od djela Franza Liszta mogli smo čuti Consolation u Des-duru a od Mađarskih rapsodija »Rapsodiju broj 6«. Zanimljivo je znati kako je Liszt ove melodije čuo od mađarskih Cigana te ih je obrađivao u klavirske komade čije izvođenje zahtijeva visoku tehničku spremnost, što je Tamás svojim nastupom i potvrdio.
Za kraj koncerta odabrana su djela mađarskih skladatelja Bele Bártoka i Zoltana Kodálya: »Večer u Transilvaniji« i »Plesovi iz Marossszéka«. Djela osobito karakteristična po melodiji i ritmu budući da znamo kako su ova dva skladatelja svoju glazbu bazirala na mađarskom folkloru.
Na kraju koncerta umjetnik je pozdravljen burnim pljeskom. Oduševljenje publike izrodilo je tri bisa – Schubertov »Es-dur Impromptu«, Debussyjev »Clair de lune« i Chopinov »Fis-moll preludij«.
Koncert za pamćenje i bolji i vredniji od mnogih razvikanijih produkcija! Nadajmo se da će koncerta ovakve kvalitete biti i ubuduće, te da ćemo to znati i prepoznati.
Miroslav Stantić
