Arhiv tekstova
U gostima kod Tereze i Ljube
Jednog krasnog rujanskog dana stigla sam kod svojih dugogodišnjih prijatelja – Tereze i njezinog supruga Ljube Pažin, koji žive u mjestu Jezera na poluotoku Murteru – u biti otoku, ali premošćenim i kolskim putom spojenim s kopnom. Tereza je, inače, moja školska kolegica s kojom sam 4. lipnja proslavila 50. obljetnicu rada u prosvjeti, i koja me je pozvala da je posjetim u njenom jadranskom domu.
Ugodno putujući privatnim taxi prijevozom put je trajao desetak sati. Poslije dugogodišnje stanke ponovno sam se našla na našem lijepom, plavom moru. Odmah me se dojmila priroda, čisto more, ali i nadasve ljubaznost naših primoraca. Udahnula sam zrak punim plućima, osjetila njegovu ugodnu slanoću i oduševljeno se prepustila odmoru.
UPORNOST PRIJE SVEGA: Moji prijatelji Tereza i Ljubo su u kolovozu 1993. godine odlučili promijeniti svoj subotički dom u želji da se trajno nastane negdje na Hrvatskom primorju. I tako su svoju prekrasnu obiteljsku kuću – katnicu u subotičkom Novom naselju, zamijenili za jednu manju, neugledniju prizemnu kućicu u mjestu Jezera na poluotoku Murteru. Na prvi pogled izgledalo je to kao nerealna prosudba, ali pozicija ove kućice na najljepšem dijelu ovog simpatičnog, malog mjesta, i to još na samo 20 metara udaljenosti od mora, ipak je vrijedila mnogo više. Ipak su se odlučili za taj veliki korak, premda je bilo mnogo nedoumica i teških pitanja, poput: »Zašto smo ostavili sve uređeno i došli ovdje?«
Na koncu je proradila dobro znana subotička upornost, koja je, nakon dvije teške godine radova na obnavljanju nedovršene kuće, rezultirala temeljitom obnovom novog doma na obali mora. Oslonivši se, ponajviše, na sebe same, Tereza je dopunsku zaradu ostvarivala davajući školske instrukcije mjesnim đacima, dok je Ljubo samostalno obavljao većinu radova u i oko kuće, kao što su – postavljanje pločica, farbanje i ličenje, sređivanje okućnice. Polagano je kuća bivala sve sređenija i ugodnija za život. Uštedivši brojne troškove, poslije par godina kupili su dio kuće pokraj njih, kao i dio puta za prolaz automobilom do njih. Danas je to trokatnica s 5 velikih i 2 manja apartmana, koji svaki posjeduje zaseban ulaz i terasu s koje se pruža lijepi pogled na morsku pučinu i okolne otočiće. U sklopu cijelog objekta se nalazi i zaseban parking za goste, kao i privatna mala plaža koju isključivo koriste njihovi turisti. Rezultat marljivog i mukotrpnog višegodišnjeg truda je činjenica da je nekadašnja neugledna prizemnica postala respektabilni pansion s najviše gostiju tijekom turističke sezone u mjestu Jezera na poluotoku Murteru. U prilog tome govori i podatak da je već rasprodana cijela 2006. godina, a dobar dio i 2007. godine. U njihovim smještajnim jedinicama najčešće borave Mađari, Nijemci, Austrijanci, Talijani, Česi, ali i brojni Hrvati.
LOV NA TUNE: Jedna od atrakcija ovog simpatičnog primorskog mjesta jamačno je i tradicionalni lov na tune, koji se održava svake godine, a zahvaljujući toj okolnosti u mjesnoj lučici postoji marina s 220 vezova, koji su puni tijekom cijele godine. Popularnosti ovih prostora dodatno doprinosi i blizina nacionalnih parkova – Krke i Kornata. Kad već spominjem Kornate, moram se prisjetiti riječi velikog engleskog pisca Bernarda Showa: »Bogovi su htjeli okruniti svoje djelo, pa su posljednjeg dana od suza, zvijezda i daha mora stvorili Kornate«.
Glede mog boravka u Jezerima mogu samo još jednom naglasiti da, pokraj izvanrednog smještaja i ljepote okoliša, na prvo mjesto stavljam osobitu ljubaznost domaćina i specifičan pristup svakom gostu. Na konkretnom primjeru dvoje starijih Bečlija, koji su došli na samo 5 dana, ali su oduševljeni cijelom »pričom« poželjeli produžiti boravak, uvidjela sam kako moja prijateljica Tereza zbilja zna sa svojim gostima. I pokraj njihovog inzistiranja i molbe da ostanu još, Tereza im se ljubazno morala ispričati i objasniti im kako je njihov apartman već odavno rezerviran, te im ponudila rezervaciju za iduće ljeto, što su oni odmah i prihvatili, osiguravši unaprijed ugodan odmor. Svaki gost, a to sam ovoga puta bila i ja, na odlasku dobiva vrećicu smokvi i nara, a stalni, dugodišnji gosti bivaju posluženi ribljom večerom – ukusnim mediteranskim obrokom u izvedbi domaćina Ljube.
POSJET PRIJATELJIMA: U sklopu svoje »jadranske turneje« uspjela sam posjetiti još nekoliko svojih dragih prijatelja, koje dugo nisam vidjela, a sada se za to ukazala prigoda. Tako sam svratila i do obitelji Szabo, i vidjela se s Ružom i Lajčom, koji sada žive u Vodicama. U Splitu sam gostovala kod moje rođakinje Jasne Dulčić Šarčević, kćeri glasovitog »Bačkinog« nogometaša Stjepana Dečka Šarčevića, a također sam srela i Maju Alujević i njezine kćeri. Maja je, inače, kćer dr. Ane Lederer, i provela me je ulicama Splita, ukazujući mi na njegove brojne povijesne zanimljivosti.
Vrativši se poslije provedenih desetak prekrasnih dana na moru, prepuna nezaboravnih dojmova u svezi svega viđenog i doživljenog, mogu na koncu reći da sam u prvom redu ponosna na naše ljude koji su uspjeli svojim radom i trudom, ali i tolerantnošću, prenijeti dio naše Subotice na jadransko tlo i posve se uklopiti u našu hrvatsku sredinu u kojoj su danas poznati i štovani građani. g
