Arhiv tekstova
Naša je grana mala, ali fina
U Osijeku je 13. listopada 2005. održan susret šest hrvatskih šokačkih i bunjevačkih udruga i institucija s tromeđe Hrvatske, Mađarske, Srbije i Crne Gore, ili točnije rečeno iz Osijeka, Mohača, Pečuha, Sonte, Sombora i Subotice, te je tom prigodom na inicijativu »Šokačke grane« iz Osijeka potpisana Povelja o trajnoj suradnji.
»Mi smo mlada udruga«, rekla je mr. sc. Vera Erl, predsjednica »Šokačke grane«, »osnovani smo tek u veljači ove godine, ali smo već tada riješili da naše programske zadatke postavimo na prave temelje, da se povežemo sa sličnim i nama bliskim udrugama i institucijama, a šokačke udruge i institucije i bunjevačke, dakako, s ove naše tromeđe, to svakako jesu. Prvi nam je upit došao iz Sombora, još u svibnju, i odmah smo riješili da to proširimo na tromeđu, Baranju u Mađarskoj, Bačku u SiCG i Osijek u Hrvatskoj, te smo danas pozvali ovdje, a ja ih ujedno i pozdravljam kao potpisnike povelje, Milicu Klaić-Tarađija, predsjednicu Ogranka Matice Hrvatske u Pečuhu, Maricu Barac, predsjednicu Hrvatske manjinske samouprave u Mohaču, Dejana Bukovca, predsjednika Hrvatskog kulturno-prosvjetnog društva »Šokadija« u Sonti, Šimu Raiča, predsjednika HKUD »Vladimir Nazor« u Somboru i Mirka Ostrogonca, predsjednika HKC »Bunjevačko kolo« u Subotici. Dakle, tamo gdje postoje hrvatske institucije pozvali smo njihove predstavnike, a tamo gdje su kulturna društva jedine hrvatske institucije, pozvali smo njih, s namjerom da uspostavimo trajnu suradnju, a slučaj je htio, da se to desi baš sada kada su Hrvatskoj otvorena vrata ujedinjene Europe, a na ta vrata evo kucamo i mi Šokci i Bunjevci, s htijenjem da obogatimo tu Europu našim kulturnim naslijeđem i našom baštinom, našim posebnostima ali i našim zajedništvom.«
KULTURA NE POZNAJE GRANICE: Potom je Vera Erl predstavila »Šokačku granu« koja za ovih osam mjeseci već ima tristotinjak članova i desetak pozornosti vrijednih manifestacija, od predstavljanja kulinarskoga bogatstva naših starih u Korizmi do Dana kruha, sudjelovanja na Đakovačkim vezovima i Čepinskim suncokretima, ali prave aktivnosti tek predstoje. Do obilježavanja prve godišnjice osnutka, organizirat će se predstavljanje književnih uradaka naših članova, obilježit će se tradicija blagovanja Božića i tradicija pokladnoga okupljanja, a u pripremi je međunarodni znanstveni skup tipa okruglog stola posvećen urbanim Šokcima, te su svi pozvani da aktivno sudjeluju, jer, kako je rekla Vera Erl, izdat će se i zbornik nakon ovoga skupa, a pripremi je i, u suradnji s Maticom Hrvatskom u Osijeku izdavanje Šokačke čitanke.
»Kako kultura ne poznaje granice, tako ste se već mogli uvjeriti da se kultura Šokaca u Mađarskoj ne razlikuje od kulture Šokaca diljem Hrvatske i diljem Vojvodine«, istaknula je Milica Klaić-Tarađija, predsjednica Matice Hrvatske u Pečuhu, pohvalivši pri tome inicijativu za pokretanje suradnje na ovim našim prostorima. »Nećete mi zamjeriti, ja nisam ni Šokica ni Bunjevka, ali sam veliki ljubitelj i šokačke i bunjevačke kulture i posebice melosa, ja pripadam etničkoj grupaciji koja je brojna u Pečuhu i okolici i koja sebe naziva Bošnjaki, ne Bošnjaci. Morate mi vjerovati, da veoma volim Šokačku granu, i ovu vašu koja nam nesebično nudi suradnju i prijateljstvo, kao potvrdu onoga što ćemo danas ovdje potpisati, i onoga što smo već potpisali na razini naša dva grada, jer Osijek i Pečuh su od ranije gradovi prijatelji, ali i onu Šokačku granu iz Duboševice, tamburaški sastav koji zna razgaliti i srce i dušu. Naša je institucija u Pečuhu osnovana prije tri godine i bilježimo hvale vrijedne rezultate, pa se ujedno zahvaljujem na pozivu i na ponuđenoj suradnji«, rekla je Vera Erl.
OPĆE PRIHVAĆENA SURADNJA: Potom su svi redom predstavili udruge i institucije iz kojih dolaze i svi su redom pohvalili inicijativu Šokačke grane i izrazili spremnost da se kroz ovakvo djelovanje učvrsti zajedništvo, uvažavajući sve posebnosti, do sudjelovanja u nekim zajedničkim projektima i manifestacijama u vremenu koje je pred nama.
»Fala Vam što ste nas se sitili«, rekao je Dejan Bukovac, predsjednik HKPD »Šokadija« iz Sonte i predstavio ovaj uzoran kolektiv, pozivajući urbane Šokce iz Osijeka na akcije i manifestacije u Sontu.
»Zvat ćemo vas već na našu prvu manifestaciju u Mohač«, rekla je Marica Barac, predsjednica Hrvatske manjinske samoprave, »a Šokci su ovdje aktivni još od srednjega vijeka.«
»Mi iz Sombora i okolice uvijek smo bili okrenuti ka Osijeku«, istaknuo je Šima Raič, predsjednik HKUD »Vladimir Nazor« u Somboru i rekao kako ih ima barem 400 u društvu i kako imaju glasilo »Miroljub« na hrvatskom jeziku i nekoliko sekcija računajući i tamburašku. »I statut smo tražili na hrvatskom jeziku, ali smo dva-tri puta odbijeni, i tek poslije 2000. kada su i kod nas zapuhali novi, demokratske vjetrovi, i to je riješeno.«
»Hvala vam što ste se sitili nas Bunjevaca na sjeveru Bačke«, rekao je Mirko Ostrogonac, predsjednik HKC »Bunjevačko kolo« iz Subotice, kolektiva s više od 600 članova, a više od polovice aktivnih. »Subotica i Osijek su gradovi prijatelji pa je baš dobro da i na ovoj razini uspostavimo suradnju i tako tom našem prijateljstvu damo još jednu, kulturnu, dimenziju.«
PODRŠKA HNV-a: »Osobno mi je drago što ste nas ovako lijepo pozdravili ispred vaše udruge lijepog imena, a moram priznati da me od samog početka nešto kopka i stalno razmišljam gdje sam to već sreo, i sjetio sam se one lijepe pjesme Zvonka Bogdana, Hej salaši na sjeveru Bačke, gdje on kaže da je ta grana mala, ali fina- i da je treba čuvati još puno godina. Čuvajte je, trebat će nam svima, jer kako ste i sami rekli, mlada ste udruga, ali ste iznjedrili nekoliko uspješnih aktivnosti, koje nadilaze vašu dob, kakva je i ova današnja, pa mi je čast da u ime Izvršnog odbora Hrvatskog nacionalnog vijeća u Srbiji i Crnoj Gori i u svoje osobno ime, mogu prvi čestitati na jednom europskom činu, na potpisivanju povelje o trajnoj suradnji koja je od velikoga značaja za prekograničnu suradnju hrvatskih, dakle šokačkih i bunjevačkih institucija i udruga na ovoj našoj tromeđi«, istaknuo je Lazo Vojnić Hajduk, predsjednik Izvršnog odbora HNV-a. »I naša je institucija mlada, utemeljeni smo prije nešto više od tri godine zakonom koji kaže da smo manjina, u prostoru gdje smo nekada bili većinski narod, i sada nastojimo profesionalno i institucionalno učiniti što više u sferi obrazovanja, kulture i informiranja. Već prvi koraci govore da smo na dobrom putu afirmiranja naše hrvatske zajednice i uključivanja u sve sfere života u Vojvodini i Srbiji, gdje nas prema statistici ima oko 75 tisuća a mi vjerujemo da nas ima barem 150 tisuća, da budemo respektabilan faktor, barem u ove četiri nabrojane sfere. Zato mislim da će i jedan ovakav čin, ovaj hvale vrijedan potez, pridonijeti da ojačamo naše hrvatsko biće i našu svijest o pripadnosti hrvatskom narodu i matičnoj Domovini, kada smo u pitanju mi u Vojvodini, pa i naši susjedi u susjednoj Mađarskoj, te još jednom iskreno čestitam i pozivam sve nazočne da damo sve od sebe da ova suradnja profunkcionira i procvjeta na dobrobit svih sudionika današnjega skupa«, rekao je Vojnić Hajduk.
O obrazovanju i informiranju na hrvatskom jeziku u Vojvodini govorio je Zvonko Tadijan, ravnatelj osnovne škole u Sonti i član Upravnog odbora NIU »Hrvatska riječ«.
»U Subotici, Sonti i Bačkom Monoštoru, mi nakon dugog niza godina ponovno imamo situaciju da naša djeca pohađaju nastavu na hrvatskom jeziku, i u tijeku je akcija, ali to je proces da se to ostvari i u drugim mjestima i u drugim sredinama, mislim tu na jug Bačke i Srijem. Također imamo svoje glasilo, ‘Hrvatsku riječ’, koja je zauzela svoje mjesto u informativnom prostoru Vojvodine, a čita se i u Hrvatskoj, u Bosni i u Mađarskoj. Imamo i programe radijskih emisija na hrvatskome jeziku, imali smo i termine na TV Novi Sad, ali došlo je do zahlađivanja, a u zadnje vrijeme ide i informiranje na hrvatskom na radio-postaji Bač. Tu su i naša kulturna društva i udruge koje njeguju šokačku i bunjevačku riječ i običaje, tradiciju i baštinu, pa je ova vaša inicijativa doista hvale vrijedna i ja ju pozdravljam.«
POTPORA MATIČNE DOMOVINE: »Pozdravljam Vas u ime Ministarstva vanjskih poslova Republike Hrvatske i Uprave za manjine, iseljeništvo i useljeništvo, i u svoje osobno«, rekao je Ivan Zeba. »Pozdravljam i ovu vašu inicijativu kao doprinos nevladinih organizacija boljem i prosperitetnijem povezivanju šokačkih i bunjevačkih udruga i institucija na tromeđi Hrvatske, Mađarske i Srbije i Crne Gore, i ono što mogu obećati jeste da ću po povratku u Zagreb, nastojati da ovakve aktivnosti i ovakve inicijative pokrijemo potrebitim sredstvima, jer bez takve potpore i bez osigurane logistike teško možemo očekivati i prave rezultate«, istaknuo je Ivan Zeba.
Skupu se obratio i Silvio Jergović, voditelj vukovarskog ureda Hrvatske matice iseljenika. »Danas u Istri imamo Dane iseljenika, pa su naši uglavnom tamo, ali meni je drago da sam danas na vašem skupu i čestitam vam na ovom povijesnom činu, a u okviru svojim mogućnosti obećavam da ćemo pridonijeti ovoj suradnji na način kako smo to i do sada radili, a vjerujem da ste svi vi, i iz Mađarske i iz Vojvodine, zadovoljni dosadašnjom razinom suradnje s Hrvatskom maticom iseljenika. Sve vas još jednom najsrdačnije pozdravljam i čestitam na ovom hvale vrijednom činu a prenosim vam i pozdrave Vinkovačkih šokačkih rodova.«
POZDRAVI IZ SUBOTICE: »I meni je draga najava ovakve suradnje«, istaknuo je Grgo Kujundžić, dopredsjednik »Bunjevačkog kola« i predsjednik Organizacijskog odbora »Dužijance« u Subotici. »Naša se manifestacija u Subotici i okolici održava od 1911. godine i danas imamo 25 različitih priredbi, te s pravom kažemo da je to ‘kulturno ljeto’ Subotice i da tih dana naš grad živi i diše hrvatski. Samo prije 100 godina Subotica je bila ‘hrvatska Athena’, ali u posljednje se vrijeme broj Hrvata smanjio, no ona je to ponovno svakoga ljeta. Primili smo na tisuće gostiju, ugostili smo mnoge državne dužnosnike iz Hrvatske i okolice, ugostili smo naše biskupe, nadbiskupe i kardinale, pa i nadbiskup Josip Bozanić je poslije posjeta Subotici imenovan za kardinala. Jako nam je važno da na našoj ‘Dužijanci’ možemo pokazati naše hrvatsko biće i da se mi Hrvati možemo pokazati i dokazati. Te prastare vršalice za kojima europski muzeji čeznu, samo da ih pokažu, na našoj Dužijanci rade sve u ‘šesnaest’. Posljednjih nam godina dolaze i društva iz Hrvatske, bili su naši iz Cvelferije, a sada evo, možemo računati i na Šokce iz Slavonije i Baranje a veza nam je vaša i naša grana. Čestitam na inicijativi, čestitam na povelji i molim organizatora da razmijenimo telefonske i e-mail adrese pa da što češće međusobno komuniciramo, a onda je lako reći, ovaj je za suradnju na folkloru, ovaj na književnom polju, ovaj na likovnom, i tko za što već ima afiniteta«, rekao je Kujundžić.
»Dolazim s katedre za slavistiku i kroatistiku Filozofskog fakulteta u Pečuhu«, rekla je prof. Janja Prodan « i mogu reći da nas ima desetak tisuća u gradu i okolici, imamo sustav obrazovanja od vrtićke dobi do visokog obrazovanja na hrvatskom jeziku, dakle i osnovnu školu i gimnaziju, imamo i Hrvatski klub ‘August Šenoa’, informiranje na hrvatskom i to naš Hrvatski glasnik i emisije na hrvatskom na Radio Pečuhu, a također i TV program dva puta tjedno. Zahvalna sam kolegici Veri što me pozvala i čestitam na ovom predivnom činu koji otvara neslućene mogućnosti suradnje i zajedničkog nastupa naših Šokaca i Bunjevaca s ove tromeđe.«
EUROPSKI ČIN: »Naša je Šokačka čitaonica prošle godine obilježila 100. godišnjicu postojanja i djelovanja, a sagradili su je naši očevi i djedovi«, rekao je Đura Jakšić, dopredsjednik Šokačke čitaonice u Mohaču. « Istina, jedno je vrijeme u I. i II. svjetskom ratu bila nacionalizirana i pretvorena u gostionicu, ali čim smo uzmogli, otkupili smo ju i od 1990. ponovno je Šokačka čitaonica. Nas u Mohaču ima oko dvije tisuće, i naši se članovi uglavnom izjašnjavaju kao Šokci, a Mohač ima oko 20 tisuća žitelja. Imamo pet glavnih manifestacija, a najvažnija nam je Antunovo, za naš Kirbaj ili crkveni god, zatim kuhanje graha, kada su u Mohaču skuha i do 1000 posuda graha, tu je zatim pokladno okupljanje i Buše i svečani božićni program kada dijelimo božićne darove i to sve do razine unučadi. Dio prostora i danas izdajemo kao gostionicu i tako osiguramo dobar dio sredstava za rad čitaonice.«
Sve u svemu, bio je to susret za nezaborav, pa predsjednicu Veru Erl pitamo što kaže sada kada se susret bliži kraju.
»Ja sam danas sretna Šokica i u pravu su i oni koji kažu da je ovo europski čin i oni što kažu da je ovo povijesni događaj, jer ovaj skup to doista i jest. Okupili smo i Šokce i Bunjevce s ove naše tromeđe i suglasili se da je suradnja neophodna i da zajedništvo nema alternativu i da sve ovo može koristiti i jednima i drugima i trećima, a svi smo mi u stvari jedno, dio hrvatskoga nacionalnog bića. Sretna sam da je uspio ovaj radni dio, ali i ovaj svečani, gdje smo pokazali što sve Šokci čine od postanka na ovamo i kako se brinu odnjegovati zrno do kruha kako bi kruh došao do trpeze.«
0
