Arhiv tekstova
Pomaka ima, ali nisu dovoljni
Europski parlament 29. rujna donio je Rezoluciju o Vojvodini, u kojoj je optužio vlasti u Srbiji i SiCG kako ne rade dovoljno na zaštiti manjina, založio se da se Vojvodini vrati autonomija kakvu je imala po Ustavu iz 1974. godine i nagovijestio mogućnost slanja promatrača EU u Pokrajinu.
Poslije objavljivanja Rezolucije u Europskom parlamentu u kojoj se navodi kako postoje učestala kršenja ljudskih prava u Vojvodini, o toj temi se ponovno, 13. listopada, raspravljalo u Bruxellesu.
Osmeročlano izaslanstvo SiCG, Srbije, Vojvodine, manjinskih nacionalnih vijeća i nevladinih organizacija izvijestilo je prošloga tjedna Europski parlament, svatko iz svoga kuta, o rješavanju problema zaštite manjina u Srbiji.
Unatoč prvotnim najavama, promijenjen je redoslijed izlaganja, pa su, prema konačnom rasporedu prvi ipak govorili: predsjednik Mađarskog nacionalnog vijeća László Józsa, predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća Josip Z. Pekanović, te zatim predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji Sonja Biserko. Nakon njih, u ime Europske unije govorili su Stefan Lehne i Reinhard Priebe, te predstavnici tijela vlasti SiCG, od državne do pokrajinske razine: ministar ljudskih i manjinskih prava SiCG Rasim Ljajić, tajnik Savjeta za nacionalne manjine Republike Srbije Petar Lađević, predsjednik Odbora za europske integracije i zastupnik Skupštine Srbije i Crne Gore dr. Oliver Dulić, predsjednik Izvršnog vijeća Autonomne Pokrajine Vojvodine mr. Bojan Pajtić i član Izvršnog vijeća AP Vojvodine zadužen za obrazovanje i kulturu Zoltán Bunyik.
INDIREKTNE PORUKE MANJINAMA: Predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća Josip Z. Pekanović, u razgovoru za »Hrvatsku riječ« nakon povratka iz Bruxellesa ocijenio je javnu raspravu u Europskom parlamentu izuzetno značajnom za Vojvodinu i njene žitelje.
»Poziv nam je proslijeđen da iznesemo naše stajalište po pitanju prava nacionalnih manjina i u mom izlaganju prvo sam iznio što je to što je hrvatska zajednica ‘dobila’ poslije 2000 – te godine gdje sam nabrojao sva prava koja Hrvati ostvaruju ali sam iznio i ona pitanja i probleme s kojima se hrvatska zajednica suočava i pitanja koja još dosada nisu riješena. Poznato je da republičke institucije uopće ne razmišljaju o vraćanju autonomije AP Vojvodini i to je potvrđeno i na toj sjednici gdje se po tom pitanju ministar Rasim Ljajić uopće nije htio izjašnjavati iako znamo da je nakon 5. listopada 2000-te dano obećanje da će se vrlo brzo vratiti autonomija Vojvodini i da će vrlo brzo biti izrađen novi Ustav. Vidimo da je prošlo od tih obećanja pet godina i da niti jedno niti drugo nije urađeno. Poznato je i da su se iz saveznih i republičkih tijela slale informacije kako je sve u Vojvodini u najboljem redu ali se ipak pokazalo da to nije tako. Iznio sam kako se i dalje veliki dio dohotka AP Vojvodine odliva u Beograd i kako ne postoji spremnost da se manjinama omogući direktno zastupanje u saveznom i republičkom parlamentu, da su policija i pravosudna tijela i dalje pod ingerencijom republike što otežava kontaktiranje s tim tijelima u Vojvodini i obavljanje njihovih zadataka, te da je TV Novi Sad i dalje pod ingerencijom Beograda«.
»Svi predstavnici AP Vojvodine su tražili da Europski parlament pomogne u vraćanju autonomije Vojvodine a kad se otvorila debata izneseni su i konkretni primjeri vezani za međunacionalne incidente i uskraćena prava. Odgovarajući detaljno na jedno od tih pitanja objasnio sam problem vezan za TV Novi Sad. Iznio sam da nam je prošle godine ‘skinuta’ TV emisija baš uoči posjeta predsjednika Vlade Republike Hrvatske Beogradu i da je predsjednik Vlade Republike Srbije Vojislav Koštunica premijeru Ivi Sanaderu obećao da će se ta emisija vratiti ali ona ne samo da nije vraćena nego su uslijedile tužbe protiv naših novinara i dužnosnika, a evo vidimo da postoje slične tužbe i protiv visokih mađarskih dužnosnika Józsefa Kasze i Zoltána Bunyika, što sve navodi na zaključak kako se radi o određenom pritisku protiv nacionalnih manjina. Iznio sam i podatak da još uvijek na pročelju željezničkog kolodvora u Vrbasu stoji parola ‘Smrt Hrvatima’ kao i da je prošlog ljeta u Somboru devastirano Veliko katoličko groblje. Početkom prošle godine kao vijećnik Skupštine Općine Sombor postavio sam vijećničko pitanje dokle je ta istraga stigla a da do danas nisam dobio odgovor. Iznio sam da incidenata ima ne samo spram Hrvata i Mađara nego i spram drugih nacionalnih zajednica kao što je bio slučaj u Somboru kad je prošle godine jednom Albancu u centru grada spaljen lokal i pekara a da ni do danas nisu nađeni vinovnici niti su oni procesuirani. Time službena tijela indirektno šalju poruku – eto možete vi to i dalje raditi, nećete biti pozvani na odgovornost«, kazao je Pekanović, po povratku iz Bruxellesa.
NERIJEŠENA PITANJA: »Po završetku službenog dijela sjednice koja je trajala tri sata i gdje se nisu iscrpla sva pitanja, jer je zanimanje bilo vrlo veliko imao sam razgovore s nekoliko parlamentaraca koji su nastavljali s pitanjima. Između ostalog postavljeno mi je i pitanje o Hrvatima i Bunjevcima, gdje sam pojasnio da smo mi isti narod a da je Miloševićev režim pokrenuo akciju da minimizira Hrvate koji žive u SiCG i da je prvi korak u pravcu razbijanja hrvatskog korpusa urađen 1991. godine kad je u rubriku popisa ubačena i rubrika Bunjevci i Šokci s namjerom da se Hrvati podijele na subetničke skupine. To su jednim dijelom i uspjeli uraditi jer se u vrijeme kad su počela ratna događanja jedan dio Hrvata, zbog straha, izjasnio drugačije. Sljedeći korak iz te kuhinje je bio da se lansira teza kako su Bunjevci Srbi katoličke vjere što je samo potvrdilo da je čitava ta akcija usmjerena kako bi se dio Hrvata asimilirao. Rekao sam u tom kontekstu da još uvijek i danas pojedine strukture vlasti podržavaju ovu podjelu ali i da je ipak sve manje Hrvata koji ovome nasjedaju«, kaže Pekanović.
Na kraju svog izlaganja Pekanović je ocijenio kako je tendencija međunacionalnih incidenata u Vojvodini u opadanju u odnosu na ranije godine i da Hrvati u Vojvodini pozdravljaju početak pregovora SiCG o Stabilizaciji i pridruživanju te je pozvao Doris Pack kad bude dolazila u Vojvodinu da posjeti i HNV što je ona prihvatila.
»Među pitanjima koja nisu riješena jest političko zastupanje u općinskim, pokrajinskom, republičkom i saveznom parlamentu gdje tražimo da se ono riješi pozitivnom diskriminacijom. Poznato je da je potpisan sporazum između RH i SICG prema kojem je trebao biti formiran mješoviti odbor za provođenje odredbi toga sporazuma ali očevidno je da se oteže se formiranjem tog odbora i taj je sporazum još uvijek mrtvo slovo na papiru. Tražimo da se on što prije formira kako bi ostvarivali prava koja nam je dao taj sporazum a jedna od točaka jest da imamo svoje zastupnike u političkim tijelima na svim razinama. Ima tu i drugih pitanja koja nisu riješena pa kad je u pitanju autonomija Vojvodine ne samo da su oduzete ingerencije nego je Vojvodini praktično oduzeta sva nepokretna imovina i sve nepokretnosti koje su u vlasništvu općina preuzela je republika što je nonsens koji ne može opstati, a tu je i pitanje denacionalizacije koje se na republičkoj razini odlaže iz godine u godinu. Poznato je da su prije II svjetskog rata hrvatske kulturno-umjetničke institucije imale kao i Katolička crkva dosta svojih nepokretnosti što je 1945. nacionalizirano. Denacionalizacijom bi se one trebale vratiti čime bi i hrvatske udruge dobile svoju imovinu nazad. Se su to aspekti koji nisu riješeni i čije se rješavanje prolongira a što očekujemo da ćemo uz pomoć Europskog parlamenta brže rješavati. Deklaracija koja je nedavno donesena prokomentirana je kao pritisak na službeni Beograd ali nam iskustvo govori da se bez određenog pritiska izvana neka ozbiljnija pitanja ne mogu tako lako riješiti«, kazao je Pekanović.
TIHO ETNIČKO ČIŠĆENJE: Predsjednica Helsinškog odbora Srbije Sonja Biserko, je govoreći u Europskom parlamentu o sadašnjoj situaciji u Vojvodini kazala kako je ona proizvod petnaestogodišnje politike etničke konsolidacije i unitarizacije Srbije.
»Državni nacionalizam karakterističan za Srbiju posljednjih 20 godina neizbježno je generirao i obrambeni manjinski nacionalizam«, iznijela je Biserko te je ocijenila kako je Vojvodina bila najveća domaća žrtva ratne politike službenog Beograda jer je ta politika narušila njenu etničku strukturu i ekonomski je devastirala. Biserko je iznijela kako su mlade generacije manjinskog stanovništva prve bile na udaru ratne mobilizacije, a da su Hrvati bili izloženi konstantnom pritisku i šikaniranju i putem »tihog etničkog čišćenja« te su gotovo protjerani već na samom početku ratova na teritoriju bivše Jugoslavije.
Biserko je ocijenila da su u Srbiji nakon 5. listopada 2000. učinjeni izvjesni pomaci k unapređenju manjinskih prava, ali više u normativnoj sferi nego li u realnom životu te da državna politika nije bila usmjerena na integriranje manjina u širu političku i ekonomsku zajednicu. Prema ocjeni Helsinškog odbora ono što Srbija mora hitno poduzeti kako bi se popravila situacija u Vojvodini je, između ostalog, da manjine uključi u proces ustavne rekonstrukcije, hitno donese izborni zakon, zakon o nacionalnim vijećima i antidiskriminacijski zakon, da na republičkoj razini formira ministarstvo za ljudska i manjinska prava da se aktivnije uključi u proces europskih integracija i uspostavi takvu autonomiju Vojvodine koja će najbolje odgovoriti njenim kulturnim, historijskim i ekonomskim predispozicijama.
UPUTITI POZIV MEĐUNARODNIM ORGANIZACIJAMA: Ministar za ljudska i manjinska prava SiCG Rasim Ljajić u Bruxellesu je rekao kako je iznenađen oštrinom izlaganja političkih predstavnika Mađara i Hrvata iz Vojvodine koji su iznijeli najteže optužbe. Ljajić je u izjavama domaćim medijima ocijenio kako takve oštre poruke mogu ići na ruku jedino nacionalistima u većinskom narodu i nacionalistima među manjinama.
Ljajić je energično odbio optužbe da Vlada svjesno i namjerno krši ljudska prava u SiCG: »Nikada ne bih bio ministar kao pripadnik manjine u vladi koja na bilo koji način krši ljudska i manjinska prava. To bi za mene bilo apsolutno neprihvatljivo. Niti jednog dana ne bih sjedio u ministarskoj fotelji da država koju predstavljam krši ili reducira prava manjina.«
Ministar Ljajić kaže kako će SiCG pozvati sve međunarodne organizacije da posjete Vojvodinu.
»Nemamo razloga bilo što skrivati. Jedini argument za nas bit će istina i transparentnost u čitavom procesu, uvažavajući realne potrebe i interese mađarske i ostalih manjinskih zajednica u Srbiji i Crnoj Gori«, rekao je Ljajić.
Dodao je kako će beogradske vlasti informirati međunarodnu zajednicu o realnom stanju u Vojvodini.
»Moramo krajnje trezveno reagirati, spustiti loptu, učiniti ono što smo već djelomice učinili u Bruxellesu, a to je da informiramo međunarodnu zajednicu o realnom stanju, nijednog trenutka ne minimizirajući probleme«, rekao je Ljajić.
Predsjednik Odbora za europske integracije Srbije i Crne Gore dr. Oliver Dulić osvrnuo se u Bruxellesu na političke aspekte donošenje Rezolucije i posljedice koje ona može imati na društvo u SiCG.
»Rekao sam kako je društvo u SiCG prilično osjetljivo na ovakve stvari, čak u nekim elementima bolesno, i kako bi ovakve demonstracije nekorektnosti u interpretaciji stanja mogle dovesti do jačanja radikalnih snaga u Srbiji, te do slabljenja europskog bloka. Ukoliko se tako nastavi manjinama će se s druge strane pregovaračkog stola naći sugovornici koji će zbilja biti nacionalisti, te će nas tada predstavnici nacionalnih manjina poželjeti kao partnere u Srbiji«, rekao je Oliver Dulić. U svojemu izlaganju pred Europskim parlamentom osvrnuo se i na pojave za čiju je posljedicu smatrao donošenje Rezolucije, i to konkretno na aktualnu političku situaciju u Mađarskoj, te podnošenje kaznenih prijava protiv nekoliko građana mađarske nacionalne zajednice za kaznena djela u području kriminala.
»Naglasio sam kako problemi postoje, kako su oni posljedica duboke krize u našem društvu, zatim kako je činjenica da mi imamo mlade generacije koje su prilično destruktivne koje moramo pripremati za Europu, ali ovo svakako nije način na koji se rješavaju problemi. Sudski procesi protiv vinovnika incidenata moraju se završiti, jer bi u protivnom to ohrabrilo i druge da ulaze u sukobe. Država mora ispunjavati svoje obveze jer se tako gradi kredibilitet države, ali se i manjine prije svega moraju okrenuti ka Beogradu, ka zemlji u kojoj žive, gdje se moraju rješavati još neriješeni problemi.«
NAJTEŽA OCJENA: Osvrćući se na govore predstavnika manjina, Dulić je istaknuo kako je najteža ocjena o položaju manjina iznesena u Europskom parlamentu ona kojom se tvrdi kako se za manjine malo uradilo od pada Miloševićeva režima.
Odbor za europske integracije SiCG bit će 5. prosinca domaćin izaslanstva Europskog parlamenta kada će se nastaviti rasprava o istoj temi, te posjetiti Vojvodina kako bi se gosti uvjerili u način kako manjinske zajednice funkcioniraju u Pokrajini.
Pred europskim zastupnicima, vojvođanski premijer mr. Bojan Pajtić obrazložio je tvrdnju kako su incidenti u Vojvodini izuzetak, a ne pravilo u međuetničkim odnosima.
»U tom pogledu«, rekao je Pajtić, »Vojvodina se ne razlikuje od susjednih regija, jer su međunacionalni odnosi u njoj dobri i stabilni. Neželjeni ispadi se mogu povezati s visokim stupnjem nezaposlenosti, a u pojedinim slučajevima i s predizbornim aktivnostima nekih političkih stranaka, uključujući i manjinske«, rekao je Pajtić objasnivši kako su ekscesi također posljedica pasivnosti policije, tužiteljstva i sudova, na čiji rad Pokrajina ne može utjecati, jer se radi o republičkim organima.
»Vlada Srbije mora pristupiti izradi Nacionalne strategije demokratske manjinske politike u Srbiji, a onda zakonodavnoj reformi u oblasti manjinske zaštite. Vlada Vojvodine je spremna izraditi ovu strategiju za teritoriju Vojvodine. Drugo, potrebno je preispitati praksu vijeća nacionalnih manjina, te donijeti poseban zakon koji bi utvrdio demokratski način izbora, ali i jasnije definirao nadležnosti ovih tijela. Treće, Izvršno vijeće AP Vojvodine, koje u svom sastavu ima Tajništvo za nacionalne manjine, osnovat će Vijeće za demokratsku manjinsku politiku.
Pajtić je obavijestio europske zastupnike kako pripadnici nacionalnih manjina u Vojvodini imaju apsolutno pravo na obrazovanje i odgoj na materinjem jeziku u institucijama predškolskog, osnovnog i srednjeg obrazovanja i kako to pravo koristi preko 80 posto djece pripadnika nacionalnih manjina. Predočio je i kako manjinski kolektivi koriste pravo na potpuno i nepristrano informiranje na svojim jezicima jer AP Vojvodina financira izlaženje 17 manjinskih glasila, a Radio i Televizija Novi Sad emitira program na 8 jezika. g
