Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Iz­bor je sa­mo naš!

Zašto se, s vremena na vrijeme, moramo prisjećati naših hrvatskih velikana koji su povlačili stanovite poteze koji su, zatim, ostavljali trajne posljedice za svakog člana naše zajednice? Između ostalog i zato što se neke pogreške znaju i ponoviti! Čini se da upravo ponavljamo jednu čestu pogrešku iz prošlosti koja nas je skupo koštala kad god smo je načinili.
    Sjetimo se teških trenutaka iz 91., 92. i 95. godine. Mi, koji smo ostali živjeti u Srijemu, ali i oni koji su ga morali napustiti, istrpjeli smo teror koji je imao i jednu dobru stranu: homogenizirali smo se oko jednog cilja, a taj je – preživjeti i opstati pod svaku cijenu. I doista, danas možemo reći da u Vojvodini postoji hrvatska zajednica, ne više kao konstitutivni narod, ali kao priznata autohtona nacionalna manjina. Dok se to nije dogodilo, a trebalo je punih sedam godina nakon okončanja rata, s pravom smo bili nezadovoljni, kako svojim (nikakvim) statusom, tako i pravima koja smo »uživali«. No, to je vrijeme iza nas.
    Danas imamo jednu hrvatsku političku partiju (DSHV), tridesetak kulturnih udruga i Hrvatsko nacionalno vijeće.
    Poslije prvih šest mjeseci od utemeljenja HNV-a, održao sam u Slankamenu tribinu pod nazivom »HNV, prvih šest mjeseci« na kojoj sam govorio o počecima djelovanja HNV-a i odgovarao na pitanja nazočnih Hrvata. Težak je to početak bio, ispunjen trvenjima između dvije »liste«, a mi smo iz Srijema na to gledali kao na nešto neprimjereno situaciji u kojoj smo se zatekli. Nije vrijeme za sumiranje rezultata, jer mandat prvog saziva HNV-a još nije istekao, ali je, mislim, pravi trenutak da se zapitamo: jesmo li ponešto i naučili iz pogrešaka u prošlosti?
    Za neki mjesec bit će točno tri godine kako sam, skupa sa ostalih 34 vijećnika, prisegnuo da ću raditi za dobro našeg naroda. Za koga sam se zauzimao od prvoga dana? Za Hrvate u Srijemu! O tome postoje zapisnici sa sjednica Vijeća i sa Odbora za kulturu, ali zbog nepotrebnih tenzija među mojim sunarodnjacima koje su sve izraženije u posljednje vrijeme, priopćavam javnosti osnovne značajke mog djelovanja u Vijeću.
    U biti, zauzimao sam se za pet stvari: početak dopunske nastave na hrvatskom jeziku; pomoć kulturnim udrugama na prvome mjestu kod edukacije voditelja pojedinih odjela i njihovog »croatiziranja«; pokretanje godišnje manifestacije; zaštita imovine oduzete nakon II. svjetskog rata koja je pripadala hrvatskim institucijama; znanstveno istraživanje o kulturi srijemskih Hrvata do II. svjetskog rata.
    Za svaki od ovih projekata imao sam nedvojbenu potporu kolega vijećnika, te bivših i sadašnjih dužnosnika Vijeća. I danas držim da su to projekti za koje vrijedi uložiti dobar dio slobodnog vremena, bez ikakve novčane ili bilo kakve druge nadoknade! Radi se o projektima od čije provedbe doslovno ovisi opstojnost srijemskih Hrvata, osobito kad je obrazovanje u pitanju. Ima li koga tko bi ustvrdio suprotno?
    Da to nije bio samo popis lijepih želja, dokazuje i početak operacionalizacije spomenutih projekata. Ovih se dana privodi kraju anketa među roditeljima i školskom djecom u srijemskim osnovnim školama. Ravnatelj škole u Petrovaradinu već je poslao svoje izvješće u ured HNV-a i to je za mene bila najradosnija vijest ovih dana: ima dovoljno učenika za početak nastave! Za očekivati je da će takvo izvješće uskoro poslati i ravnatelji škola iz Slankamena, Golubinaca, Beške i Mitrovice. Prošle je godine osnovan Inicijativni odbor godišnje srijemske manifestacije »CROz Srijem«, buduće godišnje smotre postignuća srijemskih Hrvata. Kao predsjednik Odbora vjerujem da će u pripremi tog projekta sudjelovati veliki broj Hrvata, te da će prva manifestacija biti održana, kako je predviđeno, u listopadu iduće godine.
    U svezi sa zaštitom imovine, javnost je već obaviještena da se do polovice iduće godine treba prijaviti sva imovina koja bi trebala biti vraćena hrvatskoj zajednici, a HNV je već poduzeo mjere za neke objekte. Primjerice, već se radi na otkupu rodne kuće bana Josipa Jelačića u Petrovaradinu, za što sam se zauzeo osobno uz potporu predsjednika Pekanovića, a obavljeni su i preliminarni razgovori u svezi sa povratom Hrvatskog doma u Zemunu. U planu je, dakako i Hrvatski dom u Mitrovici i još neki objekti za koje pripadnici naše zajednice pokažu zanimanje.
    Dužnost dopredsjednika HNV-a obnašam šest mjeseci. Neki su se projekti, za koje sam se zauzimao, počeli realizirati, neki će uskoro, ali ne treba zabijati glavu u pijesak. Sada je posve očito da netko pokušava te projekte zaustaviti, a to zasigurno nisu srijemski Hrvati! Petnaest godina se u Srijemu nije ništa događalo, da ne spominjem tolika desetljeća zatomljivanja svega što je makar i mirisalo na hrvatsko, a onda započinje: HNV, »Hrvatska riječ«, škola, »CROz Srijem«, budući Dom vojvođanskih Hrvata,…
    Zamislite se, poštovani sunarodnjaci: jesmo li to već nekada doživjeli?
    Dužnost koju obnašam daje mi slobodu da kažem i ovo: svaki prijedlog koji ide za očuvanjem hrvatskog nacionalnog identiteta, bit će vrlo rado prihvaćen u Vijeću, a ja ću se osobno založiti da do njegove realizacije dođe čim prije. Na žalost, takvih prijedloga iz Srijema nije stizalo baš puno, da ne upotrijebim grublji izraz za to. Moje prijedloge sam iznio naprijed i oni su bili i sada su podložni argumentiranoj kritici koju bih rado volio čuti. U izjašnjavanju oko tih prijedloga ne može se biti suzdržan: ili si »za«, ili »protiv«, uz obrazloženje.
    Nitko ne priječi niti jednom Hrvatu aktivno uključivanje u rad Vijeća, radnih tijela Vijeća, ili pisanje za »Hrvatsku riječ«! Dapače, malo nas je, pa je malo i kulturnih djelatnika i svako je angažiranje dobrodošlo.
    Što se tiče mog odnosa, kao dopredsjednika Vijeća, s kulturnim udrugama u Srijemu, mogu reći slijedeće: za šest mjeseci, koliko obnašam ovu dužnost, nisam dobio niti jedan poziv na bilo kakav dogovor ili sastanak, niti bilo kakav zahtjev koji bih trebao proslijediti Vijeću! Istodobno, pisao sam afirmativne tekstove iz Mitrovice, Slankamena i Zemuna, i pokraj saznanja da se od mene očekuje podnošenje ostavke (?), i to s takvim »žarom« kao da sam šest godina bio profesionalni ubojica! Ostavku, dakako, nemam razloga podnositi, budući se nisam ogriješio o Statut niti bilo koju odluku Vijeća, a posla je ionako previše za premali broj Hrvata u Srijemu, naravno za one koji hoće raditi. Diskreditacija susjeda pod svaku cijenu i vulgarnim metodama, na ovim je prostorima već viđena, ali nju su provodili oni kojima je i bio cilj da susjedi budu što dalje jedni od drugih, ne samo fizički.
    Projekti su pred vama, štovani čitatelji »Hrvatske riječi«. Trebam li se, zbog zauzimanja za iste, stidjeti, ili trebamo svi zasukati rukave kako bi se oni čim prije realizirali? Nećemo, valjda, opet napraviti istu pogrešku i dopustiti da nas vlastita nesloga najprije razjedini, a onda i uništi? Premalo nas je ostalo da bismo smjeli to sebi dopustiti! Napokon, za godinu dana bit će izabrano novih 35 Hrvata u HNV, barem dok se ne napravi novi popis pučanstva i ne izbroji da nas je premalo za toliki broj vijećnika, a to nam se lako može dogoditi.
    »Ne srljajte kao guske u maglu«, rekao je Stjepan Radić na sjednici Narodnog vijeća 24. studenoga 1918. godine hrvatskom izaslanstvu koje je polazilo na pregovore u Beograd. Vjerojatno bi i danas to isto poručio i nama, Hrvatima u Vojvodini. Izbor je, ovoga puta, samo naš!
Autor je potpredsjednik HNV-a

  • Ministarstvo regionalnog razova i fonfova EU Repub
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika