Arhiv tekstova
T(V)jednik
Događaj stoljeća se ipak ne može opisati samo u pet rečenica kao što smo bili prinuđeni u prošlom broju, zbog natezanja velikih sila »do posljednjeg daha«, bili smo u pravom »cajtnotu«.
A sad polagano. Ursula Plassnik, ministrica vanjskih poslova Austrije, plava dama iz Koruške, bila je ta koja je ultra-umišljenog u moć Velike Britanije, kolegu Jacka »The Knife« Strowa izbezumila u noći između 3. i 4. listopada, premda to nije »Noć vještica«, kad mu je tri puta rekla NO, NO, NO, za prijam Turske bez Hrvatske na razgovor o stabilizaciji i priključenju EU, te tako nije uspio »pomesti s palube« Hrvatsku. Zalud je »The Knife«, premda britak Britanac, tvrdio da je u dvorcu vidio »duha« Austro-Ugarske Dunavske Republike u pratnji Slovenije, Slovačke i Luxembourga, iznad kojeg su lebdjeli i papa u otpočivanju Wojtila i »željezni kancelar Bismarck, anglosaksonski klub se morao odreći svojih kombinacija (nema više Churchilla) i sage o moći, sad imaju Hary Pottera za zabavu, a politička svemoć je otišla negdje drugdje!
Naša domicilna Srbija i Crna Gora (je li i Crnogorcima?) lako je primljena u razgovore, jer kako drugačije mogu »velikih 9« kontrolirati problem Kosova, Republike Srpske (uskoro bez policije), Mladića and Karadžića, strateški izlaz na južni Jadran za bešavne naftne cijevi iz Kaspijskog mora i američku željezaru u Smederevu U. S. Steel, koja sve to pravi, a paze Bondsteel i Krivolak poizdalje. I Carla del Ponte je u posljednji tren »prešla preko mosta«, imaju dame instinkt što će se dogoditi i odjednom »samo Gotovina« nije bilo tako bitno, primaju se i kartice na poček! I dva dana poslije »kad su jaganjci utihnuli« pojavili su se skupa na TV (nekoj) Strašna Carla (uragan) i Jack The Knife s nekakvim nebuloznim objašnjenjem o svojoj promjeni stava »oprostite, nismo baš tako mislili itd.), a vlak na Zapad je ipak prošao sve zasjede. Cirkus »Luxembourg« je svršio program: srpska papazjanija na žaru (predjelo), turski čoček u hrvatskom lajbecu zakopčanom, u Amerike tri karike, tko nabije taj dobije… Navali narode, iza šatre je vašar… I dosta o tomu, navalimo na 70.000 propisa i potpropisa o Europskoj uniji, možemo mi to. Što je bilo, bilo je!
-----
Prema pisanju »Danasa« 7. listopada 2005. godine naprasno je otvoren obnovljeni »Most slobode« u Novom Sadu od strane radikalske gradonačelnice »Naše Maje« i njene družine, premda je svečano otvorenje uz sudjelovanje gostiju iz Europe, koja je platila izgradnju, zakazano za 11. listopada. Gojkovićka je bila na čelu kolone u nekakvom partizanskom odijelu, s izbačenom bijelom kragnom na reveru, dok su radnici još bojili ili farbali most, dakle Ona nije imala radikalsku uniformu ili takvo što i ne postoji! Otvorenje već i prije otvorenog mosta zvuči kao nekakva postmoderna drama gdje četiri osobe pričaju tri zasebne priče, ali zaboga mi nismo u kazalištu gdje se ipak rade probe, pa i generalne. Gdje je Mika Antić i njegova Vojvodina sada? Sramota!
----
Kad Nobelovu nagradu za mir, koju dodjeljuje Norveški parlament, dobije Arapin, to je svakako vijest, premda je Egipćanin Mohamed el Baradej, šef Međunarodne agencije za atomsku energiju pri OUN, dakako, kontrolirajući nemilosrdno Sjevernu Koreju i Iran, i neprekidno se boreći protiv svih koji bi da zlouporabe to najveće zlo za čovječanstvo, ovo zaslužio zasigurno. Osobito što je i Amerikancima podvukao kako nije našao sigurnih dokaza da je Irak imao bojno atomsko oružje, što je bio glavni Bushov adut za rat (o nafti ćemo drugi put!). Moram se obvezno sjetiti kako je drug Tito strašno želio tu nagradu i kako su tisuće na tomu radile, od naših pisaca do afričkih vračeva i svih nesvrstanih Kubanaca, ali nemilosrdni Norvežani, tj. vikinzi ne opraštaju stradanja civilnog pučanstva u ratovima, a tu ne pomažu ni tri ordena Narodnog heroja! To je druga strana svjetske slave. Zato puno njih ne voli Helsinški odbor za ljudska prava u puno zemalja.
-----
Za razliku od priče o šahu iz prošle kolumne, svi mladi svijeta znaju najbogatijeg sportaša Michaela Schumahera, vozača Formule 1 i njegov posebne nijanse crveni Ferrari, šest ili sedam puta šampionski u Formuli 1 (u zbroju bodova svih utrka u godini), nadalje Valentina Rossija, peterostrukog prvaka svijeta u motociklizmu (500 cm3 – Jamaha), i priču o heroju života Lanceu Armstrongu, sedam puta prvaku Tour de Francea, svi znamo bike utrku svijeta, kad je pobijedio i najveću svoju utrku, tj. karcinom testisa. I na koncu, sve čestitke mladom (23 godine) Fernandu Alonsu, koji je u zbroju svih utrka 2005. godine pobijedio u Formuli 1, toj najluđoj jurnjavi bolida na svijetu!
