Arhiv tekstova

Na­rod­ni pre­po­rod Hr­va­ta u Dal­ma­ci­ji

Uvođenje hrvatskoga jezika u upravu i političko ujedinjenje hrvatskih zemalja bili su temeljni zahtjevi preporoditelja u Dalmaciji. Ti su zahtjevi izrečeni u izbornoj promidžbi za Dalmatinski sabor 1861. godine prevladavat će u političkoj borbi do završetka preporoda, do 1882. godine, od kada su na izborima za Dalmatinski sabor redovito pobjeđivali pripadnici Narodne stranke. Vođe preporoda u Dalmaciji i najistaknutiji članovi Narodne stranke bili su Miho Klaić i Mihovil Pavlinović.
    Dalmatinski su preporoditelji ideje širili pomoću Narodnog lista koji je izlazio u Zadru od 1862. godine. Nakon oštrih polemika između hrvatskih preporoditelja i talijanskih autonomonaša, većinom Talijana, koji su činili oligarhijiski stalež i koji su bili izrazito gospodarski moćni, ali i obračuna s pristalicama slavo-dalmatinske ideje, narodnjaci su tiskali »Il Nazionale dvojezično« (od 1869. do 1872. godine). Potonjih godina hrvatski jezik i Gajeva ortografija te Babukićev pravopis istisnuli su iz »Narodnoga lista« talijanski jezik i drugačije ortografije. Od 1876. godine »Narodni list« izlazi samo na hrvatskome jeziku.
FAVORIZIRANJE TALIJANA: Iako je Narodna stranka osvojila većinu zastupničkih mjesta u Saboru, nije mogla ostvariti svoje političke ciljeve, jer bečkom dvoru nije odgovaralo političko ujedinjenje Dalmacije s Banskom Hrvatskom. Favoriziranje talijanske manjine od strane bečkoga dvora te optužbe da su preporoditelji produžena ruka ruske ekspanzionističke politike neprestano su gušili ideje o prometnome povezivanju Dalmacije s Banskom Hrvatskom kao i želju za političkim ujedinjenjem Dalmacije i Banske Hrvatske.
MIHOVIL PAVLINOVIĆ: Mihovil Pavlinović rođen je u Podgori 1831. godine. Bio je zastupnik u Dalmatinskome saboru gdje se gorljivo zauzimao za pravo Hrvata da se u državnim institucijama služe hrvatskim jezikom. Pisao je u »Kolendaru Matice dalmatinske« i »Narodnome listu«, u kojem je bio urednik. U Carevinskome vijeću progovorio je hrvatskim jezikom. Premda je prijateljevao sa Strossmayerom i premda je surađivao s JAZU-om, bio je sklon pravaškim idejama.
AUTONOMONAŠI: Međutim, Kuzmanić nije htio prihvatiti Gajev pravopis i veličao je slavo-dalmatinsku ideju te nije prihvatio ideju političkoga sjedinjenja Dalmacije s Banskom Hrvatskom. Znatnu je ulogu u jačanju hrvatske svijesti kod građanske inteligencije isprva je imao Nikole Tommaseo, Šibenčanin, koji je naglašavao svoje slavenstvo. Nakon razilaženje narodnjaka s pristalicama slavo-dalmatinske ideje, to jest polemike Natka Nodila s Nikolom Tommaseom, autonomonaši su izbacili narodnjake iz kavana gdje su se okupljali gornji slojevi građana. Narodnjaci su u gradovima osnivali čitaonice i u njima širili hrvatsku ideologiju. Najveći protivnici hrvatskoga nacionalno-integracijskoga procesa bili su Lazar Mamula, namjesnik u Dalmaciji, Anton Bajamonti, vođa autonomonaša, te Franjo Borelli, zadarski veleposjednik i jedan od vođa autonomonaša. Antun Bajamonti. On je bio od 1860. do 1880. godine načelnik Splita. Za njegovoga su upravljanja gradom dovršeni kazalište i Prokurativa. Uveden je vodovod i plinska rasvjeta i modernizirana je i gradska uprava.
g