Arhiv tekstova
Nastavit će se dobra tradicija
O medijskoj situaciji u Vojvodini, problemima, planovima i rješenjima, za »Hrvatsku riječ« govorio je Milorad Đurić, pokrajinski tajnik za informacije.
4Prije izvjesnog vremena imenovani su predstavnici AP Vojvodine u komisiju za izradu diobne bilance Radio-televizije Srbije. Dokle se zapravo stiglo s diobnom bilancom i razdvajanjem RTS-a i RTV Novi Sad?
Budimo potpuno precizni – razdvajaju se Radio-televizija Beograd i Radio-televizija Novi Sad, kao dijelovi javnog poduzeća Radio-televizija Srbije. Točno je da je Izvršno veće AP Vojvodine imenovalo tri predstavnika koji će sudjelovati u radu Komisije za izradu diobne bilance RTS-a. Komisija ima 9 članova i pokraj predstavnika Pokrajine u njenom će radu sudjelovati i tri člana koje je imenovala republička Vlada, kao i tri člana imenovana od strane RTS-a. Zadatak Komisije je da u idućih nekoliko mjeseci konačno donese diobnu bilancu i time stvori pretpostavke za formiranje Radio-difuznih ustanova kao javnih servisa. Kažem »konačno« jer je, a to vam je vjerojatno poznato, tijekom 2003. godine već napravljena jedna verzija diobne bilance koja nikada nije usvojena. Ipak, mislim da su se stvorili uvjeti za osnivanje javnih servisa kao jednog od najvažnijih koraka u uređenju našeg medijskog prostora.
4Kada možemo očekivati da ćemo imati pokrajinski javni RTV servis?
Pa, nadam se do 30. travnja 2006. godine. Tako je bar definirano nedavnom izmjenom Zakona o radio-difuziji. Istina, Zakon je do sada već dva puta mijenjan, tako da ne možemo u potpunosti biti sigurni. Mi smo zahtijevali od republičkog Ministarstva za kulturu i informiranje i od Savjeta za radio-difuziju da se javni servisi formiraju do kraja ove godine. Veliki posao čeka i republičku Vladu i Savjet za radio-difuziju: uvođenje pretplate, diobna bilanca, formiranje upravnih odbora javnih servisa, imenovanje ravnatelja, programskih savjeta, itd.
4Usvojena je u Skupštini Srbije reorganizacija RTS-a i ponovno je uvedena TV pretplata. Koliki će dio te pretplate ići pokrajinskoj radio-televiziji?
Nije bilo nekakve reorganizacije RTS-a. Promijenjena je, između ostalog, odredba Zakona koja je omogućila da RTS može, u prijelaznom periodu, biti korisnik TV pretplate. Oko te promjene je bilo dosta suprotstavljenih stavova i očigledno je da se pribjeglo praktičnijem rješenju. Inače, i sama ideja o ponovnom uvođenju TV pretplate izazvala je dosta negativnih reakcija. Ali, mislim da je TV pretplata neizbježna ukoliko doista želimo imati pravi javni servis i u što većoj mjeri odvojiti državu od medija. Zakonom o radio-difuziji određeno je da 70 posto od TV pretplate koja se skupi na teritoriju AP Vojvodine pripadne Radio-difuznoj ustanovi Vojvodine, odnosno, Radio-televiziji Novi Sad. Prema nekim vrlo slobodnim procjenama, pokrajinski javni servis bi na taj način raspolagao s najmanje dvostrukim iznosom financijskih sredstava nego sada dok je u sastavu RTS-a.
4Kakvo je uopće stanje u RTV Novi Sad, budući da se često ističe kako je materijalni položaj te kuće iznimno loš?
Materijalni položaj RTV Novi Sad i jest izuzetno loš. To i ne treba nešto posebno dokazivati – dovoljno je pogledati kako sada izgleda zgrada RTV Beograd, dok RTV Novi Sad još uvijek i nema svoj prostor. U okviru proračuna RTS-a, RTV Novi Sad dobiva 40-ak milijuna dinara mjesečno, što je jedva dovoljno za plaće zaposlenika i elementarne materijalne troškove, dok o programskim ulaganjima teško da može biti riječi. To, naravno, utječe i na atmosferu u samoj kući, na motivaciju zaposlenih…
4U jednom ste intervjuu nedavno rekli kako rukovodstvo RTV Novi Sad nije pokazalo dovoljno energičnosti i menadžerskog umijeća u inače kriznoj situaciji, te da je rezultat svega toga, između ostalog, i odlazak kadrova iz te kuće. Možete li tu izjavu pojasniti?
Pa, mislim da sam bio dovoljno jasan.
4Kako će izgledati budući pokrajinski javni servis?
Osim obveze da program javnog servisa bude kreiran u općem interesu i da obuhvaća informativne, kulturne, umjetničke, obrazovne, vjerske, znanstvene, dječje, zabavne i sportske sadržaje – teško je u ovom trenutku preciznije odrediti kako će program odista izgledati. To će biti jedan od prvih zadataka: da Upravni odbor, ravnatelj i Programski odbor utvrde uređivački koncept i programsku shemu. Mislim da bi bilo korisno ukoliko bi se pokrenula i javna rasprava u kojoj bi sudjelovale sve društvene skupine kojima je postojanje javnog servisa od vitalnog interesa.
4Na RTV Novi Sad osobito su primjedbe imali predstavnici nacionalnih manjina u Vojvodini i njihova nacionalna vijeća. Hoće li jedan od dva TV kanala biti u potpunosti prepušten programima nacionalnih manjina?
Kao što sam već rekao – to će biti posao novog rukovodstva javnog servisa i Programskog savjeta. Ipak, mislim kako je logično očekivati da će se, prilikom kreiranja programskog koncepta, posebna pozornost posvetiti nacionalnim manjinama. Hoće li jedan od dva kanala pokrajinskog javnog servisa biti u potpunosti prepušten programima nacionalnih manjina – to će ovisiti o koncepciji koju rukovodioci javnog servisa utvrde. Uostalom, informiranje na jezicima nacionalnih manjina u Vojvodini ima dugu tradiciju i u tom pravcu će se, siguran sam, i nastaviti.
4Smatrate li prihvatljivim da državna televizija emitira emisiju za jednu nacionalnu zajednicu, bez suglasnosti i suprotno službenim stavovima nacionalnog vijeća te nacionalne zajednice?
Precizno je definirano tko i kako uređuje programsku shemu državne televizije. Dakle, u formalnom smislu, nacionalno vijeće bilo koje nacionalne manjine ne daje »dozvolu« za emitiranje nekog programa na jeziku te nacionalne manjine. Ipak, naravno da je važno i korisno da rukovodioci televizije i predstavnici nacionalnih vijeća imaju stalnu komunikaciju i da zajednički procjenjuju kvalitetu određenih programa. Loše je ako takva komunikacija ne postoji jer tada može nastati čitav niz nepotrebnih i često apsurdnih konflikata.
4Kako ocjenjujete postojeću medijsku sliku u Vojvodini, uključujući srpski i sve druge jezike na kojima postoje informativni mediji?
Pa, medijska slika u Vojvodini ne odstupa bitno od one koja karakterizira Srbiju u cijelosti. Dakle – previše medija i premalo bilo kakve kontrole. Posljedica toga je kaotično stanje u kojem su svi na gubitku: država, jer nitko ne plaća frekvencije koje su državno dobro; mediji, jer se stvara nelojalna i nekorektna konkurencija; i na kraju građani, jer u ovakvoj bespoštednoj trci najčešće trpi kvaliteta programa.
S druge strane, listovi na jezicima nacionalnih manjina uglavnom imaju problem s tiražom. Također, previše se oslanjaju na državnu pomoć i nedovoljno koriste svoje komercijalne potencijale.
4Prošlo je godinu dana od kako je Skupština Vojvodine prenijela na manjinska nacionalna vijeća osnivačka prava nad glasilima na manjinskim jezicima. Kako ocjenjujete uređivačku politiku tih listova?
Skupština AP Vojvodine je, polovicom 2004. godine, donijela odluku kojom se osnivačka prava nad listovima na jezicima manjina prenose na nacionalna vijeća, kao gestu kojom je, praktički, otpočela deetatizacija medija u našoj zemlji. Ta je odluka počivala i na ideji kako je najprirodnije da o informiranju pripadnika nacionalnih manjina u najvećoj mjeri odlučuju upravo nacionalna vijeća. Što se tiče uređivačke politike tih listova, ona je uglavnom ostala stabilna i slijedila je već utvrđenu koncepciju. Ono što se u nekim slučajevima pojavilo kao problem jesu odnosi na relaciji nacionalno vijeće – redakcija. Ti su odnosi često bili (ili i dalje jesu) prožeti personalnim sukobima koji su opterećivali funkcioniranje pojedinih listova. Također, negdje su prisutni i problemi proistekli iz ambicija nekih političkih stranaka da dominiraju uređivačkim koncepcijama. No, to su sve izazovi koji stoje pred nacionalnim vijećima, jer su, dobivanjem osnivačkih prava, dobili i izuzetnu odgovornost.
4Može li se sličan ili isti princip primijeniti i na redakcije u elektronskim medijima u pokrajinskom javnom servisu?
Ne. Zakonom o radiodifuziji nije predviđena takva mogućnost.
4Što će biti s redakcijama na manjinskim jezicima na onim radio i TV postajama koje su u ingerencijama lokalnih samouprava?
Elektronski mediji čiji su osnivači lokalne samouprave, prema odredbama Zakona o radiodifuziji, moraju se privatizirati do 2008. godine. Privatizacija lokalnih elektronskih glasila koji su u statusu javnih ili društvenih poduzeća u ovlasti su Ministarstva kulture, Ministarstva za privredu i privatizaciju, Agencije za privatizaciju i Republičke radiodifuzne agencije. To važi, naravno, i za lokalne medije koji u svom sastavu imaju redakcije na manjinskim jezicima. To će redakcijama na manjinskim jezicima donijeti dosta problema jer će se morati organizirati u novim, komercijalnim uvjetima. Ipak, Zakon o radiodifuziji definira i kategoriju stanica civilnog sektora koje zadovoljavaju specifične interese pojedinih društvenih skupina i organizacija građana. To se, između ostalog, odnosi i na etničke skupine. Možda je to prostor u okviru kojeg bi, skupa sa Savjetom za radiodifuziju, trebalo tražiti eventualno rešenje za ove radio i TV stanice.
g
