Arhiv tekstova

Kako, molim?

DE­VE­TA RU­PA

Đinđić je imao Kolesara i Janjuševića kao savjetnike, Milana Beka kao kuma, Vučelića kao prijatelja, Stanišića kao izvor informacija i svoju vlastitu političku površnost. Koštunica pak ima Radeta Bulatovića, Acu Tomića, Obrena Joksimovića, Velimira Ilića i svoju vlastitu neprincipijelnu malograđanštinu, koja je u razvoju stigla negdje do Srbije iz vremena prije balkanskih ratova, tu stala i tu nas hoće vratiti. Iz svega toga ne može ništa dobro proisteći osim dobitka za radikale. Nije Koštunici Haag deveta rupa na svirali, njemu su to građani Srbije. Ljubiša Rajić, član Norveške akademije znanosti, Dnevnik, 24. rujna

 

IN­TER­NET KAO BOJ­NO PO­LJE

Internet je danas ono što je bio stadion u Jugoslaviji kada je svatko vikao što je htio, a bio je anoniman. Vrvi ustaškim i inim stranicama među kojima je jedna od poznatijih stranica Crna legija, nakićena ustaškim pjesmama i diskriminirajućim sadržajima. Zakonom je dopušteno da se takve stranice zatvore, no to se ne primjenjuje, a problem je i što nije dovoljno određena regulativa protiv ustaške i nacističke ikonografije. Furio Radin, saborski zastupnik talijanske nacionalne manjine u Hrvatskom saboru, Večernji list, 24. rujna

 

NE­PRAV­DA UZ [KAM­PE I RI­BU

Puno sam toga prošao, nešto sam i osvojio, ali nepravdu koja nam je počinjena u susretu sa Španjolskom, nepravdu prdonja koji su uza škampe i ribu odredili tko će u polufinale, nisam ni sanjao da mogu doživjeti. Razočaran sam, pod okriljem FIBE neću više nikada igrati, barem sada tako mislim. Nikola Vujčić, košarkaški reprezentativac Hrvatske, Večernji list, 24. rujna

 

KO[AR­KA[KI EX-YU ZE­MLJO­PIS

Sada, kada su dežurni nacionalni heroji (košarkaši SiCG), samozvana »plava banda« (skoro pa »bad blue boys«), totalno čabrirali, cijela se nacija bacila u očajnu potragu za krivcima, točnije – na bacanje drvlja i kamenja na tih dvanaest momaka koji, inače, pokraj toga što imaju previše novca za svoje godine i suviše sponzoruša na zadnjem sjedištu auta, nemaju ništa drugo osim umijeća da s distance, manje ili veće, ubacuju loptu u koš i još da je, s vremena na vrijeme, dodaju nekom suigraču.
    Dakle, pošto se desilo ono što nitko nije želio, pošto plavi banditi u »Areni«, koja je nešto kao Đinđićeva zadužbina, neće pokupiti zlato i time nadoknaditi Srbima sve izgubljene bitke, sada će im svi jebati sve po spisku i distancirati se od njih kao od paravojnih formacija. Kao da nisu Srbi, mada je njihov rezultat realan pokazatelj pozicije Srbije na Jugozapadnom Balkanu.
    Neusporedivo lošije stojimo od Hrvatske, što je bolno, od Slovenije, što je glupo, jer ona ima manje stanovnika nego Srbija košarkaša, tu smo negdje s Bosancima, što je smiješno, jer je tamo prije rata bio jedan ili možda dva kluba, ali smo, kao i uvijek, superiorniji od Makedonije, i to ne samo u košarci, iako nam hladnokrvno drže vladiku u zatvoru. Isidora Bjelica, književnica, Kurir, 24. rujna

 

NI­KAD VI[E

Nikad više neću sudjelovati u natjecanjima pod okriljem FIBE. Moja je odluka konačna. Neven Spahija, izbornik košarkaške reprezentacije Hrvatske, Večernji list, 24. rujna

 

NA @ALOST
Vrijeme je da i SPS uđe u Vladu Srbije. Milorad Vučelić, potpredsjednik SPS-a, Dnevnik, 24. rujna

 

GDJE JE BIO RAT?
Kad usporedite danas kako izgledaju Šid i Vukovar, čini vam se da je rat bio u Šidu, a ne u Vukovaru. Nikola Samardžić, povjesničar, »Utisak nedjelje«, B92, 25. rujna

 

TA­KO JOJ I TRE­BA!

Zahvaljujući katolištvu sačuvan je hrvatski bitak na ovim europskim prostorima. Štoviše, crkveni su ljudi počesto bili i hrvatski glasnogovornici. A danas? Ima li ta činjenica iz povijesti kakve veze s nama? Jasno da ima kad sva istraživanja pokazuju da Hrvati još uvijek najviše vjeruju Crkvi. Dok se politička elita zabavlja sama sa sobom, dok nastoji što više zadovoljiti apetite onih izvana, Crkva, na žalost ili na sreću, ostaje po tko zna koji put opet jedina institucija koja će biti glasnogovornik naroda i koja će upozoravati što narod tišti.
    Štoviše, od nje se očekuje da bude još glasnija i prodornija. Stoga i ne iznenađuje da kao takva mnogima i smeta, pa je treba sasjeći gdje god se stigne. To je cilj i Carle del Ponte. Ali ne zna ona očito te Hrvate. Jer kad su se uspjeli obraniti od Miloševića i njegove armade, haaška je tužiteljica za njih mačji kašalj. I svojim će ih istupima samo još više homogenizirati. Tako joj i treba! Zvonimir Despot, Večernji list, 23. rujna

 

UMR­LA KO[AR­KA

Sinoć je u Novom Sadu, poslije duže i teške bolesti, konačno umrla srpska košarka! Tri godine su je ubijali naši košarkaši, od Švedske, preko Atene do »Spensa« i konačno su joj uspjeli doakati. Dobro došli u zemlju košarke? Čega, bre?! Kurir, 21. rujna