Arhiv tekstova
Soundtrack iz filma »Bore Lee: Čuvaj se sinjske ruke!«
Cijeli serijal filmova nastalih pod okriljem već u nazivu samoironičnog »Genijalni filmovi« productionsa, prilično je vremena egzistirao skriven i konzumiran među publikom iz underground krugova, da bi onda uratkom »U kandžama velegrada« stekao medijsku pozornost te proširio obujam svojih gledatelja. Sve do pomalo začuđujućih rezultata – status najprodavanijeg hrvatskog DVD izdanja i jednog od najgledanijih filmova te godine.
Drugi dio ovog serijala baziran na liku autentičnog junaka iz zaleđa sinjske krajine koji se bori protiv zla i nemorala u iskvarenom urbanom svijetu naslovljen »Čuvaj se sinjske ruke«, imao je stoga lakši zadatak za skupinu filmskih amatera na čelu s glavnim protagonistom Borisom Ivkovićem alias Bore Leejem. Ovakav film, koji u među mladima sve popularnijem trash maniru oživljava itekako sumnjiv umjetnički kredibilitet filmova vezanih uz borilačke vještine iz 70-ih i 80-ih godina, uspio je uvući kao statiste ili sporedne likove i poznate hrvatske glumce te estradne zvijezde poput Ede Maajke, Sanje Doležal, Nine Violić, Zrinke Cvitešić, Hrvoja Kečkeša, Saše Antića iz TBF-a i mnoge druge.
Također nakon filma na tržištu se pojavio i prateći soundtrack u izdanju diskografske kuće Menart, čiji solidan ugled ponovno govori o statusu kakvog ga je film uspio zadobiti. Kao najavni singl istoimenog izdanja »Čuvaj se sinjske ruke!« realiziran je i video-spot za zadarski ethno hip-hop duet Postolar Tripper u režiji poznate fotografkinje Mare Milin. U zbiru različitih glazbenih stilova i izvođača na soundtracku se pojavljuju i Edo Maajka sa skladbom »Super bosanci«, splitski hip-hoperi TBF s pjesmom »Masovna hipnoza«, te sklop bučnih songova manje poznatih skupina No Name No Fame, Radical Dub Colective i Very Expensive Porno Movie. Najbolje trenutke soundtracka ipak čine post-rock ambijenti skupine Tena Novak, čiji je član je i jedan od redatelja filma Mario Kovač.
Koliko ovakva šarenolika zvučna mikstura korespondira s vizualnim učinkom koji nam priređuje Bore Lee u svojim majstorsko-akcijskim nastupima, može se potpisati u najmanju ruku kao diskutabilan idejni postupak. Kako glazzba ne bi »visila u zraku«, autori kompilacije su glazbeni materijal povezali najzanimljivijim isječcima dijaloga iz ovog lo-fi ostvarenja, i tako djelomice spasili koncepcijsku nit onoga što u finalnoj verziji dobivamo na nosaču zvuka. Drugo pitanje može glasiti: je li takvu nit uopće potrebno uspostavljati, ili soundtrack zapravo predstavlja samo nusprodukt filma i tako još jedan u nizu načina da se kinematografskom proizvodu osigura više promidžbenog prostora u medijskom svijetu? Bez obzira na odgovor, Bore Lee je pravi borac – već odavno se uspio izboriti za kultni status.
D. B. P.
