Arhiv tekstova
Pesimizam Josipa Pupačića
12. rujna 1683. pod Bečom je poginuo Juraj Križanić, isusovac, hrvatski književnik i gramatičar
15. rujna 1963. godine umro je u Zagrebu Slavko Kolar. Rođen je 1. prosinca 1891. u Palešniku pokraj Garešnice 15. rujna 1963. godine. Odrastao je u učiteljskoj obitelji. Gimnaziju je polazio u Požegi i Zagrebu, zatim Višu gospodarsku školu u Križevcima. Kao agronom često se selio, a u Božjakovini, kao upravitelj poljoprivrednoga dobra, dočekao je mirovinu.
Kolarov je humor anegdotalan, bezazlen, kao i njegovi prostodušni likovi-seljaci. Međutim, oštrom je dedekcijom sjekao poluinteligenciju sklonu intrigama, osobito politikantstvu. Objavio je nekoliko pripovjedaka i romana, a valja istaknuti Brezu i Svoga tela gospodar, koji su preneseni i na filmsko platno, te satire Natrag u naftalin i Glavno da je kapa na glavi.
16. rujna 1905. godine u Zadru je rođen hrvatski književnik Vladan Desnica. Svojim je djelima stvorio osebujan literarni stil povezujući filozofiju nade i optimizma sa sudbinama dalmatinskih seljaka i građana u nesklonim vremenima ratova i totalitarnih režima. Najvažnija su mu djela novele »Spririti« i »Sveti Sebastijan« te romani »Zimsko ljetovanje« i »Proljeća Ivana Galeba«. Umro je 4. ožujka 1967. u Zagrebu.
18. rujna 53. godine nakon Krista rodio se rimski vojskovođa i car Trajan.
18. rujna 887. godine u podbiokovskom kanalu kod Makarske Neretvani su nanijeli Mlečanima katastrofalan poraz. Neretvanska Kneževina, mala i neovisna hrvatska kneževina, rasprostirala se u delti Neretve i po obližnjim dalmatinskim otocima. Njihova ekspanzija smetala je mletačkim namjerama te su Venecijanci sklopili i međunarodne ugovore s franačkim vladarima protiv Neretvana. Nakon diplomatske podrške, Mlečani su poduzeli nekoliko pohoda protiv Neretvana. U ljeto 887. godine, piše mletački ljetopisac Ivan Đakon, podigao je duž Petar Kandijano 12 brodova u rat protiv Neretvana. Međutim, ekspedicija je završila katastrofalnim porazom, a Kandijano je poginuo. Taj poraz te još neke odlučne akcije vladara drugih hrvatskih kneževine prisilile su Mlečane na potpisivanje nepovoljnoga mira te loših trgovačkih ugovora pa i plaćanje danka za plovidbu Jadranom.
18. rujna 1851. godine izašao je prvi broj New York Timesa.
18. rujna 1895. u Splitu je rođen Ivo Tijardović, hrvatski skladatelj, kazališni organizator i direktor, diplomirani glumac i scenograf, autor popularnih opereta »Mala Floramy« i »Splitski akvarel«. Umro je 19. ožujka 1976. godine u Zagrebu. Diplomirao je arhitekturu u Beču, no od 1922. godine sav se posvetio kazalištu, radeći u splitskom kazalištu sve što treba. Nakon svršetka Drugoga svjetskog rata bio je intendant HNK u Zagrebu. Napisao je mnoga glazbena djela, većinom po svome libretu, koristeći motive dalmatinske tradicijske glazbe.
18. rujna 1970. godine umro je u Londonu Jimi Hendrix, prvim imenom James Marshal Hendrix. Rodio se 1942. godine u Seattleu u SAD-u. Samouk u glazbi, note nije znao ni čitati ni pisati, Hendix je razvio prepoznatljiv gitaristički izražaj te je ostavio dubok trag u jazzu, bluesu i drugim modernim glazbenim pravcima. Najpoznatija mu je pjesma »Hey Joe«, koja je postigla planetaran uspjeh.
19. rujna 1922. godine rođen je Emil Zatopek, čehoslovački atletičar, dugoprugaš. Na Olimpijskim igrama u Helsinkiju 1952. godine osvojio je zlatne medalje na 5.000 m, 10.000 m i u maratonu.
19. rujna 1928. godine prikazan je u nekom Broadwayskom kinu privi crtani film s Miki Mausom.
19. rujna 1928. u Slimenu pokraj Omiša rođen je Josip Pupačić, hrvatski književnik i znanstvenik. Poginuo je 23. svibnja 1971. godine u zrakoplovnoj nesreći na Krku.
Pesimističan osjećaj života prouzročen tragičnim događajima u obiteljskom i osobnom životu, primjerice u pjesmi »Tri moja brata« o smrti trojice braće.
Tri moja brata
Kad sam bio tri moja brata i ja,
kad sam bio
četvorica nas.
Imao sam glas kao vjetar,
ruke kao hridine,
srce
kao viganj.
Jezera su me slikala.
Dizali su me jablani.
Rijeka me umivala za sebe.
Peračice su lovile moju sliku.
Kad sam bio
tri moja brata
i ja,
kad sam bio
četvorica nas.
Livade su me voljele.
Nosile su moj glas
i njim su sjekle potoke.
Radovao sam se sebi.
Imao sam braću.
(Imao sam uspravan hod.)
To su bila tri moja brata:
moj brat, moj brat, i moj brat
20. rujna 1905. godine umro je u Zagrebu Vjenceslav Novak, hrvatski romanopisac, dramatičar, feljtonist, glazbeni kritičar i pedagog. U hrvatsku književnost uveo je socijalne teme iz velegradskoga života te s mnogo simpatije opisivao život radničkih obitelji. Objavio je pripovijesti »U glib«, »Nezasitnost i bijeda«, »Iz velegradskog podzemlja« te roman »Posljednji Stipančići«. Umro je u Zagrebu 20. rujna 1905. godine skrhan problemima mnogobrojne obitelji i napornim radom. Rođen je u Senju 11. rujna 1859. godine.
