Arhiv tekstova
Mogućnost da sačuvamo identitet
Učiteljica Ana Čavrgov već drugu godinu drži nastavu na hrvatskom jeziku. Vodi drugi razred u subotičkoj Osnovnoj školi »Matko Vuković«, u odjelu na hrvatskom jeziku. Mnogi je smatraju jednom od najagilnijih učiteljica, i uopće osobom koja vrlo aktivno i vrlo uspješno radi na promociji obrazovanja na hrvatskom jeziku.
HR: Drugu ste godinu učiteljica u odjelu s hrvatskim nastavnim jezikom. Kako, nakon ove dvije godine, ocjenjujete cijeli projekt uvođenja hrvatskog jezika u osnovne škole?
Ocjenjujem ga vrlo pozitivno. Hrvati na ovim prostorima skoro pedeset godina nisu imali mogućnost školovati se na materinjem jeziku, a to je jedan od osnova da se sačuva naš nacionalni identitet. Očigledno je bilo potrebno da prođe puno godina, kako bi Hrvati prije svega bili priznati kao nacionalna manjina, a da onda počnu ostvarivati i prava koja im po toj osnovi pripadaju. Nastava na hrvatskom jeziku započela je u Općini Subotica 2002. godine, formirana su četiri odjela u četiri škole, i to jedan u OŠ »Matko Vuković« u Subotici, zatim u OŠ »Matija Gubec« u Tavankutu, u OŠ »Ivan Milutinović« u Maloj Bosni i u OŠ »Vladimir Nazor« u Đurđinu. Sad su to već đaci drugog razreda, a prošle godine formirana su još tri odjela na hrvatskom jeziku. »Matko Vuković« je bogatiji za jedan odjel, formiran je odjel u OŠ »Ivan Milutinović« u Subotici, dok je u Maloj Bosni formiran kombinirani odjel, što znači da učenici prvog i drugog razreda pohađaju nastavu u istom odjelu. I druge učiteljice imaju veoma pozitivno mišljenje i iskus-tvo, kao uostalom i roditelji. Postojanje hrvatskih odjela značajno je i zbog pozitivnog ozračja koje vlada među nama, na relaciji učenik-obitelj-škola-crkva. Sada svi djelujemo u istom duhu i dijete više nije u poziciji kao što je bilo ranije, da jedno uči u obitelji, a drugo u školi.
HR: Koliki je, po Vašem mišljenju, značaj obrazovanja na materinjem jeziku za svakog pojedinca, kao i za manjinsku zajednicu u cjelini?
Jezik je bitna sastavnica života i to upravo materinji jezik. Po riječi vlas-titoj i tuđoj, postajemo ono što jes-mo, kao pojedinačne, jedinstvene osobe, prepoznatljive po kulturnom, nacionalnom i drugom identitetu. Na materinjem jeziku dijete, kao i odrasla osoba, razmišlja, doživljava svijet, izražava najtananije osobnosti. Materinji jezik omogućuje učeniku stvaranje svijesti o sebi, drugima, okruženju, i ono što je jako važno, razvija samopoštovanje i samopouzdanje.
HR: U tijeku je upis djece u prve razrede osnovnih škola. Kakva je po Vašim saznanjima situacija, kolika je zainteresiranost za upis u hrvatske odjele?
Već se sada može reći da u OŠ »Matko Vuković«, gdje ja predajem, ima više od desetero djece čiji bi ih roditelji rado upisali u hrvatski odjel. Za ostale škole ne znam pouzdano, jer je upis tek počeo, ali primjećujem daleko veću zainteresiranost roditelja, nego što je to bilo prošle ili pretprošle godine. Roditelji vide da to zaista dobro funkcionira, da nema problema što se jezika tiče, dakle nema više ni toga straha da djeca možda neće znati govoriti srpski jezik, što ne bi bilo dob-ro. Nama koji ovdje živimo, srpski jezik će i dalje ostati važan u komuniciranju s okruženjem.
HR: Često se može čuti kako se roditelji predomišljaju, kako im nije jednostavno upisati dijete u hrvatski razred. Zbog čega je to tako?
Po mom mišljenju to je rezultat političkog ozračja koje vlada u ovoj zemlji. Dugo nije bilo popularno biti Hrvat, pa se to samim tim odražavalo i na stav roditelja prilikom upisa djece u hrvatske odjele. Roditelji su se u početku plašili da će njihova djeca biti izdvojena od ostale djece, a praksa je pokazala da to nije tako i da djeca ne prave nikakvu razliku. Štoviše, prihvaćaju i uvažavaju tu različitost i možda bolje nego mi odrasli razumiju to, da je ljepota upravo u različitosti. Međutim, situacija se mijenja na bolje, a to se vidi i po tome, što sada ima daleko više roditelja zainteresiranih za upis u hrvatske odjele, kao i za izučavanje predmeta hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture. Recimo, samo u našoj školi – »Matko Vuković« – ima oko osamdeset učenika koji izučavaju hrvatski jezik. Na mnogim sastancima roditelji od nas traže da njihova djeca, koja recimo završavaju četvrti razred, od petog razreda počnu s izučavanjem hrvatskog jezika.
HR: U hrvatskim odjelima nema velikog broja učenika. Znači li to da se s njima može uspješnije i kvalitetnije raditi?
Svakako. Mali broj djece omogućava bolji individualni i individualizirani pristup učitelja djetetu. Uvažavajući njihove sposobnosti i interesiranja, učitelji su bliži djeci i imaju više prostora za obrazovno-odgojni rad. U odjelima s velikim brojem djece daleko je teže ostvariti ovakvu komunikaciju s djecom.
HR: Kako djeca prih-vaćaju obrazovanje na hrvatskom jeziku, budući da većina njih u obitelji govori ikavicom?
Kada je riječ o dijalektu, valja izbjegavati krajnosti. Mi kod djece razvijamo pravilan odnos i prema književnom jeziku, a i prema dijalektu. Razvijajući svijest o nužnosti solidnog ovladavanja hrvatskim književnim jezikom, koji omogućuje komunikaciju na širim pros-torima, razvijamo i svijest o vrijednosti dijalekta, kao nositelja zavičajne kulture. Veliki su strahovi bili kod roditelja, jer nisu znali kako će moći pomoći svojoj djeci, jer sami ne govore književnim jezikom, ali poštujući dijalekt omogućujemo učeniku da se slobodno izražava, ali i da postupno, bez prisile, ovladava i književnim jezikom. S obzirom da se ni mi učitelji do sada nismo služili u dovoljnoj mjeri hrvatskim književnim jezikom, ipak im uspijevamo pokazati svoju ljubav prema jeziku. Jer, što se više mi trudimo, to se i učenici više povode za nama.
HR: Po kojem se nastavnom programu izvodi nastava na hrvatskom jeziku?
Nastava na hrvatskom jeziku izvodi se po važećim programima u Srbiji. To će reći da je program identičan s programom na srpskom jeziku, osim u predmetu hrvatski jezik. Naime, za predmet hrvatski jezik donijet je program za osnovne škole koji je sačinila naša zajednica, točnije pok. profesorica mr. Marija Grasl. Ovaj program objavljen je kao službeni program Republike Srbije. Program za predmet hrvatskog jezika primljen je dobro od stručne javnosti i od nadležnih tijela. Od prošle školske godine prevedeni su udžbenici iz matematike i upoznavanja prirode na hrvatski jezik, a za predmet hrvatski jezik uvezeni su udžbenici i priručnici iz Republike Hrvatske. Situacija nam je dobrim olakšana konceptom reformirane škole, gdje su udžbenici pomagala učiteljima, a učitelji su ti koji su kreatori i realizatori vlastite prakse. Moje osobno iskustvo je da se u pitanju udžbenika u Republici Hrvatskoj više odmaklo. Naime, već dugi niz godina u Hrvatskoj je u uporabi više udžbenika za pojedine razrede, tako da učitelji biraju odgovarajuće udžbenike za koje misle da su najbolji. Za nadati se je da ćemo uskoro i mi imati odgovarajuće udžbenike koje će sačiniti i urediti prosvjetni radnici koji rade na hrvatskom jeziku i koji su zainteresirani za ovu materiju u Srbiji. Naime, jasno je da je nama potreban poseban program koji je imanentan nama koji radimo i djelujemo diljem Vojvodine. To trebaju biti programi i udžbenici koji će uvažavati dah i duh čovjeka ove naše nemirne ravnice, sa svim njegovim pitanjima i dilemama. Svaki prijepis i primjena tuđih modela velika je prijetnja da nešto živi kao posebno i autentično, a činjenica je da smo mi nešto posebno i jedinstveno. U odjelima na hrvatskom jeziku obvezan je predmet srp-ski jezik, koji se izučava dva puta tjedno.
HR: Kakva je u školama oprem-ljenost kada je riječ o nas-tavi na hrvatskom jeziku? Ima li dovoljno udžbenika, knjiga, dječjih časopisa i svega drugog što je potrebno?
Opremljenost škola kod nas je uopćeno govoreći slaba, ali udžbenika, knjiga, dječjih časopisa, CD-ova, imamo u dovoljnoj mjeri. U tom smislu hrvatski odjeli su dobro opremljeni. Od toliko materijala i pomagala koje sada već imamo, ne stignemo, na žalost, sve ni iskoristiti.
HR: Tko je to sve osigurao?
Jedan dio sredstava i pomagala stigao je zahvaljujući Ministarstvu prosvjete i športa Republike Hrvatske, zatim uz pomoć Hrvatske matice iseljenika, Školske knjige iz Zagreba, Školskih novina, HAID-a, kao i zahvaljujući mnogim pojedincima među kojima su: profesorica glazbe iz Zagreba Ksenija Burić Sarapa, koja nam šalje dječji časopis Prvi izbor, zatim novinar iz Zagreba, inače Subotičanin, Tomislav Vuković, koji nam šalje Mali Koncil, odvjetnik Martin Bačić, koji je puno pomogao prve godine u opremanju učionice, pa onda privatni poduzetnik iz Budimpešte, također Subotičanin, Antun Vidić, i mnogi drugi, koji nas podupiru onoliko koliko mogu. I roditelji su veoma raspoloženi, nude i pružaju svoju pomoć. Najvažniju donaciju osigurala je Skupština Grada Zagreba.
HR: Što nedostaje?
Nedostaje nam ono što nedostaje i drugim odjelima u školi – na primjer, računala, televizori, dakle sve ono što bi moderniziralo nastavu i doprinijelo kvalitetnijoj nastavi. Ali, to nije specifičnost, dakle, hrvatskih odjela, nego je to problem sveopće neopremljenosti naših škola.
HR: Mnoga djeca ne pohađaju nastavu na hrvatskom jeziku, ali odlaze na dodatna dva sata tjedno gdje izučavaju predmet hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture. Kakvo je Vaše mišljenje o ovom predmetu?
Već sam rekla da je velika zainteresiranost i roditelja i učenika za izučavanje ovoga predmeta. Zadaća je svih nas čuvati zavičajnu materinsku riječ i duh naroda kojemu pripadamo, a upravo nam ovaj predmet to omogućava. U mnogim sredinama, posebice u šokačkom Podunavlju i u Srijemu, na primjer u Bačkom Monoštoru i Sonti, gdje ima puno Hrvata, ali nisu koncentrirani u centrima, te se stoga ne mogu ni formirati hrvatski odjeli, ovaj predmet u školi im je jedina veza s hrvatskim jezikom, hrvatskom poviješću i kulturom. U tome i jest najveći značaj ovoga predmeta.
HR: Kakva je stručna osposob-ljenost kadrova koji se bave obrazovanjem na hrvatskom jeziku?
Imamo puno učitelja koji su zainteresirani za rad u hrvatskim odjelima, što je sjajno i pokazuje da smo spremni prihvatiti i veći broj djece koja žele pohađati nastavu na vlastitom materinjem jeziku. Svake godine Ministarstvo prosvjete i športa Republike Hrvatske organizira seminar za učitelje iz hrvatske dijaspore. Ti su seminari odlično organizirani i puno nam pomažu da i mi sami što korektnije savladamo svoj materinji jezik. Kadrova ima dovoljno, imamo ih i za nastavu na hrvatskom jeziku za ostale predmete – povijest, matematiku itd.
HR: Kakva su Vaša predviđanja, hoće li se nastava na hrvatskom jeziku razvijati, i hoćemo li imati možda i gimnaziju na hrvatskom jeziku?
Vjerujem da će se razvijati, i nadam se da ćemo i gimnaziju imati. S obzirom da se svake godine pedesetak studenata upiše na fakultete u Hrvatskoj, smatram da je potreba za hrvatskim odjelima velika i u srednjim školama, dakle ne samo u gimnaziji, tako da ostaje samo riješiti tehničke stvari oko toga.
HR: Što bi, po Vašem mišljenju, trebalo uraditi na popularizaciji nastave na hrvatskom jeziku?
Mora se cijela hrvatska zajednica uključiti u projekt nastave na hrvatskom jeziku. Obrazovanje na materinjem jeziku je prioritet svakog naroda, pa tako i našeg. Sve strukture i institucije hrvatske zajednice bi trebale biti maksimalno angažirane na pitanju obrazovanja na hrvatskom jeziku, jer samo na taj način imamo šanse opstati kao narod na ovom prostoru.
