Arhiv tekstova

Sre­tan početak!

Vojvođansko je kulturno nebo ovih dana dopunjeno još jednom hrvatskom zvjezdicom. U Novom Sadu je, naime, osnovano Hrvatsko kulturno-umjetničko prosvjetno društvo »Stanislav Preprek«, te je time broj udruga s hrvatskim predznakom u ovoj zemlji sada već preko trideset.
    Brojnost hrvatskih udruga je od značaja za zajednicu, jer svjedoči, a još će više svjedočiti u budućnosti, o prisutnosti Hrvata na ovim prostorima. Za novosadske Hrvate, Hrvate u »Srpskoj Ateni«, gdje radikali čvrsto drže vlast, i to ne prvi puta, ovo bi trebao biti poticaj za početak organiziranog bavljenja hrvatskim nacionalnim identitetom. Grad je to u kojemu živi oko 6000 deklariranih Hrvata, a kojih je zapravo vjerojatno i više, samo se drugačije izjašnjavaju.
    U kolikoj će mjeri novoosnovano Društvo uspjeti okupiti novosadske Hrvate, ovisi prvenstveno o samim članovima i njihovome vodstvu. Amaterizam danas nije na cijeni, a taj se posao gotovo i ne može obavljati drugačije nego amaterski, dakako u smislu neplaćenog rada, a ne u smislu neodgovornog i nestručnog djelovanja.
    Način na koji se postavljaju ciljevi kulturno-umjetničkih ili kulturno-prosvjetnih društava određuje karakter njihovog postojanja i funkcioniranja. Očuvanje, razvoj, unapređenje u promoviranje hrvatskog manjinskog nacionalnog identiteta jedini je smisao osnivanja i egzistiranja ovakvih društava. I, posebno vrijedi istaknuti, ova se ocjena ne odnosi samo na rečenicu koju će sadržavati statut ili napisano programsko načelo društva, nego je ona suština javnog djelovanja bilo koje hrvatske udruge. Svako se hrvatsko društvo mora baviti hrvatskim identitetom, jer ako nije tako, onda ono nema razloga postojati. Lijepo je i potrebno širiti međusobnu povezanost i isprepletenost različitih nacionalnih kultura, ali ako hrvatska društva rade samo to, zanemarujući identitet vlastite zajednice, tko će onda raditi ono zbog čega su ta društva osnovana?
Nije se jednom dogodilo da pojedina hrvatska društva na gostovanjima ili na svom terenu predstavljaju sve, samo ne vrijednosti vlastitog naroda. Ili najmanje vlastitog naroda. Za neke bi se čak moglo, bez velikog rizika pogreške, lako ustvrditi da postoje samo radi novca, ili osobne promidžbe pojedinaca u vrhu upravljačke strukture tih društava.
    Nova hrvatska udruga, HKUPD »Stanislav Preprek«, svoju budućnost treba graditi, ugledajući se na »starije kolege« koje godinama, a neki već i desetljećima, njeguju upravo hrvatski nacionalni identitet i činili su to čak i u najtežim vremenima. Ako bude tako, svakako će i »Preprek« imati podršku zajednice. Jer, ima i onih društava nad čijim bi se smislom postojanja zapravo trebalo zamisliti.
Z. P.