Arhiv tekstova

Fra. Josip Špehar, predstojnik franjevačkog samostana u Baču, u razgovoru objavljenom u »Hrvatskoj riječi« broj 389 od 27. kolovoza uputio je kritike Pokrajinskom zavodu za zaštitu spomenika kulture u pogledu dinamike radova na samostanu tražeći da se, prije svega, uradi odvod vode i kanalizacija kako bi se ovaj spomenik kulture zaštitio od daljnjeg propadanja i vlage. Iste je primjedbe uputio i Pokrajinskom ombudsmanu. U HR broj 393 od 24. rujna objavili smo reagiranje direktora Pokrajinskog zavoda za kulturu Zorana Vape, u vidu odgovora koje je Zavod poslao Pokrajinskom ombudsmanu na predstavku fra Špehara. U ovome broju donosimo reagiranje koje je fra Špehar osim našem tjedniku uputio i Pokrajinskom zavodu za zaštitu spomenika kulture u Petrovaradinu, Pokrajinskom tajništvu za kulturu, Pokrajinskom ombudsmanu i Franjevačkom provincijalatu u Zagrebu.

»Predmet: Prihvaćanje upozorenja

U vašem obrazloženju Ombud-smanu piše kako su moji navodi netočni. Ipak, usuđujem se izjaviti kako ništa nisam proizvoljno izmislio, već samo prepisao s: THE LJUBLJANA PROCESS SERBIA www.ido.fr/flash, www.ido.fr/flash i www.coe.int/t/d64/cultureheritage/cooperation/see/irpsaah/bp/sr_07_07_bp_aproved.pdf. 

Na izneseno u točki 2 mogu reći kako nikada i nigdje nisam govorio da je franjevački samostan poslao projekt na Vijeće Europe, već je moj prigovor u tome da je Pokrajinski zavod poslao samo projekt o franjevačkom samostanu u Baču. Radi njegove starine i višeslojnosti kulturnog naslijeđa postojala je veća šansa da bude i prihvaćen, što se i dogodilo u svibnju 2008. godine. U Baču i u medijima odmah je objavljeno kako je prihvaćen plan »Stoljeća Bača« i o tome imam i službeni dopis općine Bač. Tek 13. veljače 2009. u Ljubljani taj projekt dobiva naziv: »Franjevački samostan Bač i Manastir Bođani«.

Moj prigovor je bio u tome, da nije pošteno da nakon prihvaćanja u svibnju 2008. projekt bude izmijenjen i proširen. Zašto se nije išlo u Ljubljanu samo s projektom Manastira Bođani, pa ja ne bih imao što prigovarati?

Proljetos je u Skupštini Vojvodine predstavljen projekt »Stoljeća Bača« kao vrlo uspješan i primjer za sve općine u Srbiji. Rečeno je kako je uspješno završen Ljubljanski proces 1 i da počinju pripreme za Ljubljanski proces 2. Mislim da bi trebalo pogledati konkretne rezultate uspješnosti »Stoljeća Bača«. Treba usporediti što je učinjeno u Manastiru Bođani, a što u franjevačkom samostanu u Baču: drenaža i kanalizacija, ograda, fasada, unutarnje uređenje itd. Manastir Bođani je kompletno obnovljen, pa se može reći kako je to sada manastir 21. stoljeća. Na hodnicima je mramor, u pod kapele blagovaonice ugrađene su 24 vrste poludragog kamena, nova stolarija i instalacije, desetak apartmana, racional kuhinja itd.

Što je od toga urađeno u franjevačkom samostanu u Baču treba doći i vidjeti. Manje-više svi pravoslavni manastiri u Vojvodini su tako obnovljeni kao Bođani, za što je Pokrajinski zavod ne tako davno na proslavi u Manastiru Krušedol dobio i odlikovanje Srpske pravoslavne crkve. Ja sam se, pak, nadao da će i kod nas biti urađeno ono najnužnije: drenaža i kanalizacija, tim više što nam je nakon posljednjeg oduzimanja zemljišta od strane općine Bač i povišenjem pločnika onemogućen prirodni odvod vode. Sada se čitav kompleks samostana nalazi u rupi i u vrijeme jakih kiša, kao što je bilo ove godine, stvara se jezero oko samostana. Primjećuje se i ubrzano propadanje fasade, kao i unutrašnjosti.

U blagovaonici koja je prošle godine obojena zidovi su se već okrunili. Nije nam ostavljen ni kolni ulaz, pa sam morao sam razbiti i ukloniti jednu betonsku kuglu. Manastir Bođani je ove godine dobio novo prostrano parkiralište, koje je navedeno u projektu Ljubljanskog procesa od 13. veljače 2009. Shvatio sam kako starost franjevačkog samostana nije prednost, već mana. Vaši su predstavnici danima dolazili, mjerili, snimali i dovodili razne delegacije, na što sam ja izgubio svoje dragocjeno vrijeme. Snimljeno je korišteno na raznim promocijama, i u Italiji, ali od toga samostan nije imao nikakve koristi.

Samostan ne može dobiti na povrat ni 14 ha zemljišta, dok je Manastir Bođani prošle godine dobio u povrat 2000 ha. Prošle godine (9. listopada 2009.) predsjednik Izvršnog vijeća Vojvodine Bojan Pajtić otvorio je novu sportsku dvoranu, koja je izgrađena na našem zemljištu, za koje nije dobivena nikakva nadoknada. S tom dvoranom smo sada u potpunosti sa svih strana okruženi novogradnjom. Galama i lupanje kuglane iz dvorane traje do ranih jutarnjih sati svakodnevno. 

Ozbiljno sam shvatio vaše upozorenje da sam »otišao i korak dalje«. Previdio sam da ne pripadam državnoj Crkvi, već manjinskoj i to onoj koja je optužena za teške zločine nad srpskim narodom, a posebno se u tome ističe Franjevački red – kako piše Pravoslavlje, br. 1011., 1. svibnja 2009., strana 24-26, gdje se može pročitati: »U svim katoličkim manastirima još od kraja 19. veka postojale su grupe katoličkih sveštenika koji su pripremali Hrvate za vršenje terorističkih napada ... Franjevački red Katoličke crkve predstavljao je glavnu grupu sveštenika koja je navodila Hrvate da počine genocid. Oni su bili najostrašćenije ubice, koljači i komandanti koncentracionih logora.« I Jurišić Rajko, Bač, Grad na Mostongi – IV. dio, siječnja 2000. godine, izdaje Amaterska muzeološka sekcija Jugozapadne Bačke, izdavačka djelatnost registrirana kod Skupštine AP Vojvodine, gdje se na strani 10 može pročitati: »... uloga celog katoličkog klera da što više Srba pokatoliči ... to traje već 950 godina... Franjevci su stalno nastojali da pokatoličene Srbe – Šokce prevedu u Hrvate, pa bi bilo najpravilnije Šokce nazvati po njihovim tvorcima – Franjevcima.« Ta knjižica je ove godine dijeljena pred našom crkvom na sam dan Sv. Antuna 13. lipnja, kada se kod nas skupi najviše vjernika, i katolika i pravoslavnih. Budući da to što je obavljeno nitko od vlasti i državnih ustanova nije demantirao, može se uzeti da je to službeni stav i istina. Osim pripadnosti takvoj Crkvi i takvom Franjevačkom redu pripadam i nacionalnoj manjini, koja je isto tako dodatno opterećena.

Iz takve perspektive kritizirati i prigovarati državnim ustanovama za neravnopravnost, doista je drskost.

Moram priznati kako sam to počinio iz ljudske slabosti. Poznato je kako ljudi neke stvari brzo zaboravljaju. Ima već 10 godina kako mi nitko nije prijetio, nitko nije pucao po prozorima, nije bilo pretresa niti privođenja na policijsku obradu, upada na bogosluženja, provala i krađa, pa sam se počeo osjećati previše slobodno. Isto tako sam previdio kako su u državnim ustanovama ljudi koji su bili i prije deset godina. Nakon vašeg upozorenja da sam »otišao i korak dalje i svoje stavove iznio u javnosti putem intervjua«, makar to bio marginalni i manjinski list »Hrvatska riječ« za koji šira javnost u Srbiji niti ne zna da postoji, vidim da sam pogriješio. Počeo sam iznositi kritike i prigovore, umjesto da sam zahvalan što još uvek postojim u franjevačkom samostanu. Zato ću opozvati izjavljeno u »Hrvatskoj riječi« i moliti za ispriku.

Kada sam u razgovoru s predstavnikom Pokrajinskog zavoda, odnosno »Stoljeća Bača«, upitao zašto se kod nas ne radi kao i u Bođanima, dobio sam odgovor: »Oni su drugo, a drugo ste vi.« Tada to nisam ozbiljno shvaćao i nastavio se ponašati kao da sam u ravnopravnom statusu s pravoslavnim manastirima. Tek sada sam upoznao svoju pogrešku i uvidio da je projekt »Stoljeća Bača« doista uspješan i dobar i za franjevački samostan, jer mu priznaje pravo na postojanje. To je nešto najviše i najvrjednije. Krpanje zidova i slične stvari, sporedno je. Zidovi samostana su dovoljno čvrsti, pa će i bez popravaka izdržati još nekoliko stoljeća. Obećavam da više neću davati izjave medijima, niti primati predstavnike organizacija koje se bore za razna prava, kao što sam do sada činio.

Zatražit ću od Uprave Franjevačke provincije da se Pokrajinskom zavodu za zaštitu spomenika kulture dodijeli odlikovanje za očuvanje franjevačkog samostana u Baču«.

 

U Baču: 21. rujna 2010.

Fra. Josip Špehar

Predstojnik franjevačkog samostana u Baču