Arhiv tekstova

Slavonijo u jesen si zlatna

TENJA – Prva nedjelja u rujnu dan je slavlja u osječkom prigradskom naselju Tenja, dan je smotre izvornog folklora pod nazivom »Slavonijo u jesen si zlatna«, koju drugu godinu za redom organizira njihovo KUD »Josip Šošić«, a organizatori vjeruju da će smotra postati tradicionalna, jer sve je više sudionika, ali i mještana Tenje i ljubitelja folklora iz okolice, koji prate ovu manifestaciju. Ove je godine nastupilo osam društava s više od 300 sudionika, nazočili su brojni gosti, a moramo spomenuti i svatovske zaprege konjičke udruge iz Čepina i jahače s obiteljskog gospodarstva Jazbec iz Ivanovca.
    »Zadovoljni smo i mi i gosti, zadovoljni su i sve brojniji posjetitelji i to nam ulijeva nadu da će naša smotra postati tradicionalna«, kaže Pajo Božičević, voditelj folklora u Tenji. »Morate znati da smo i mi doživjeli sudbinu cijeloga hrvatskoga Podunavlja, protjerani smo iz Tenje i vratili smo se tek 1997. godine u opustošeno i devastirano mjesto. Ta vraćali smo se i obnavljali i kuće i sebe sve do 2000. godine a onda nam dolazi i dosta prognanih Hrvata iz Vojvodine i Bosne, koji su se također uključili i u društveni i u kulturni život naselja. Na poticaj članova crkvenoga zbora u našoj župi sv. Ane, najprije smo registrirali Centar za kulturu i sport 2001. godine a već 2002. počinju sa radom sekcije pri HKUD »Josip Šošić«. Naziv društvu dali smo prema najmlađem hrvatskom branitelju koji je poginuo 1991. godine u obrani Tenje. Počinje folklor u nekoliko dobnih skupina, počinje vokalna skupina i tamburaši te naše vezilje, koje su zaslužne da danas imamo naše narodne nošnje.«
    »Nošnje su nam bile problem, jer Tenja i nema neku folklornu tradiciju niti vlastitu narodnu nošnju, jer je to prigradsko naselje nastalo gospodarskim razvitkom Osijeka«, kaže Božičević. »Potražio sam savjet u Muzeju Slavonije, gdje su mi rekli da imaju neke stare fotografije ali ih ja nisam vidio. Konzultirao sam se i s Vinkeševićem iz Đakova koji je bio predsjednik Saveza KUD Slavonije i Baranje i odlučili smo se za inačicu narodne nošnje iz Ivankova kod Vinkovaca. Što se muškaraca tiče, to je već tradicionalno, gaće košulja, prsluk, opanci na nogama i šokački šešir na glavi, no što se djevojaka i snaša tiče, odlučili smo se za vezenke, a kako imamo našu sekciju zlatoveza, to je zlatovez. Dakle zlatovez je na vezenkama, zlatovez je na pregačama i na maramama u boji, ali oglavlje još uvijek nismo riješili. Mikanovčanke nose šamije a mi ih nemamo, a ranije su se nosile džege ali mi ne znamo kako to izgleda. Na sreću, imamo divnu ženu, frizerku, u KUD-u i pravi divne frizure djevojkama i snašama, a mi ih ukrasimo sezonskim cvijećem i zimzelenom, i to je to.«
    »Dugo smo razmišljali o nazivu smotre i učinilo nam se zgodno »Slavonijo u jesen si zlatna«, jer svi plodovi jeseni, i kukuruz, bundeve, duhan, jabuke, žitna slama, sve to asocira na zlato, a imamo i naše vezilje koje to sve prenesu na platno, i kud ćeš bolje«, kaže Dubravka Vidaković, podrijetlom iz Gibarca, koja je i vodila program smotre. »Prošle je godine bilo šest KUD a ove osam i to iz Nuštra, Korođa, Ladimirevaca, Frkovaca, Čepina, Gibarca, Širokog Polja i naravno, jake domaće snage, pa doista vjerujemo da ovo može prerasti u tradiciju i mi ćemo dati sve od sebe. Svim sudionicima programa podijelili smo zahvalnice i uramljeni zlatovez s motivom lista Ginka, rijetkog drveta koje krasi prostor ispred dvorca Adamović u Tenji. Svi govore da je ginko djelotvoran pa i mi tako vjerujemo, jer sudionika je sve više, posjetitelja je sve više a nama u društvu od toga poraste adrenalin.«
    I suprug Dubravke Vidaković, Trpimir, također dijeli njeno mišljenje. »Mi smo iz Gibarca preselili u Donji Miholjac, ali čim smo mogli prodati kući preselili smo u Tenju i tu smo već 4-5 godina. Ovi su nas ljudi divno primili i mi im to nastojimo vratiti. Danas je u Tenji dvadesetak Gibarčana i uglavnom smo angažirani oko crkve i oko KUD-a. Samo iz naše obitelji šestero, žena, kćerka, sin i ja, mama i punica. Žena i kćerka igraju i pjevaju, sin je u tamburaškoj sekciji, mama i punica pjevaju a ja pomažem u organizaciji. Vidite i ova današnja dekoracija bine mojih je ruku djelo. Ima tu svih plodova jeseni, kukuruza, suncokreta, soje, bundeva, grožđa, jabuka, krušaka, dunja, sijena, slame, pa čak i mahuna. Angažirani smo mi i u zavičajnoj udruzi Gibarčana, ali na ovaj način vraćamo dug ovoj sredini što nas je lijepo primila.«
    »Članovi KUD-a ‘Širokopoljac’ iz Širokog Polja kod Đakova gosti su Tenje na obje dosadašnje smotre«, kaže Jakov Mandić, voditelj društva. »Naše društvo djeluje od 70-tih godina s povremenim prekidima i danas okuplja tri dobne skupine folklora i tamburaše, a mogli ste vidjeti, naših je tamburaša 10-12 i to svih dobnih skupina, jer tako osiguravamo kontinuitet. Nastupamo diljem Slavonije, ali i šire, bilo smo gosti Sinjske krajine, bili smo u Međugorju, redoviti smo na Đakovačkim vezovima i Vinkovačkim jesenima, Čepinskim suncokretima i sl. Ovdje u Tenji došli smo na poticaj našeg DVD koji su prijatelji s vatrogascima iz Tenja, i nadam se da ćemo dolaziti i svih narednih godina ako nas pozovu. Ja inače pjevam u vokalnoj skupini ‘Bećarine’ iz Đakova pa i ovdje u Širokom Polju nastojimo njegovati šokačke običaje, mada je sastav žitelja šarolik i ima dosta Hrvata iz Bosne i Posavine. Međutim, ja volim reći da smo i mi Šokci prije tri-četiri stoljeća također došli iz Bosne, pa je uredu da s našim ‘Bosancima’ gradimo prisne i srdačne odnose.«                                 g