Arhiv tekstova

Kako, molim?

GRA­FIT LJU­BA­VI

Grafit koji nam smeta i koji je nastao poslije naše posljednje akcije, znači, to je odgovor na našu prošlu akciju, jest ogromnim slovima na jednoj samoposluzi piše »Ubi Hrvata«. Spremili smo jednu akciju na takav način da ćemo se svi okupiti i dogovoriti se hoćemo li ga prebojiti ili ćemo dodati samo jedno slovo ispred tog grafita, slovo lj. Danijela Jelisavac, studentica sociologije i aktivistica kampanje »Reaguj«, Radio Slobodna Europa, 1. rujna

 

SU­RO­VI @IVOT

Kad izgube vlast, ljudi brže i umiru… Postoje ljudi koji imaju predispozicije za vlašću. Zaista i prije nego što su došli na rukovodeća mjesta, oni su voljni vladati ljudima, sredstvima… Okruže se laskavcima, a onda se događa nevjerojatna pojava: identificiraju se s vlašću i prosto nadmeću s prirodom. Misle da bolest za njih ne važi. Ne odriču se pića, ne brinu zbog faktora rizika, misle da će ih zaobići posljedice neumjerenosti u jelu, nekretanja, stresa… Život ih, naravno, vrlo brzo uvjeri u suprotno. Dr. Svetomir Stožinić, internist kardiolog, Politika, 1. rujna

 

RAT – DA ILI NE?

Prva dva ugovora koja je 25. kolovoza potpisao ministar obrane Prvoslav Davinić, nakon što mu je Predsjedništvo G17 Plus uskratilo povjerenje, između ostalog predviđaju da Vojsci SiCG bude isporučeno 74 tisuće kaciga i 69 tisuća pancirnih prsluka, iako ona ima samo oko 28 tisuća vojnika. Nama nije jasna politička poruka ove nabavke. Nabavljati tolike kacige i pancire za vojsku koja broji 28 tisuća vojnika mogla bi dati poruku da se Srbija sprema za rat. Jasna poruka je: Srbija se ne sprema za rat i nama ne treba tolika oprema, bez obzira od koga se nabavlja. Mlađan Dinkić, ministar financija u Vladi Srbije, Dnevnik, 2. rujna

 

[TO JE TO ZA VOJ­SKU

Za nas smrtnike 80 milijuna eura godišnje enormno je veliki novac, ali za Vojsku smatram da to nije mnogo. Mile Dragić, zrenjaninski biznismen, čije je poduzeće s Vojskom SiCG potpisalo ugovor, koji je izazvao političku aferu, Glas javnosti, 4. rujna

 

PA­MET­NO I KVAR­NO

Slovenija, koja je u prvu Jugoslaviju ušla samo s jednom gimnazijom na slovenskom jeziku, izišla je iz druge Jugoslavije kao samosvjesna nacionalna država s velikim gospodarskim uspjehom. U tome su joj pomagali bivši jugoslavenski narodi, a ona je znala koristiti srpsko-hrvatski rivalitet u obje Jugoslavije. Neprebrojivi su primjeri međusobnog pomaganja Slovenaca i Hrvata kroz povijest, a sada samostalne nacionalne politike idu ispod razine tih iskustava. Slovenija je izišla iz Jugoslavije uzevši iz nje samo ono što je u njoj bilo dobro, a loše je ostavila drugima. Danko Plevnik, komentator, Slobodna Dalmacija, 2. rujna

 

DO­BRO JU­TRO!

Nije baš svima na svetu u interesu da Karadžića i Mladića vide u Haagu. Carla del Ponte, Danas, 2. rujna

 

SVI SMO MI PO­MA­LO VE­LJA

Velimir Ilić, čovjek iz srca Srbije, samo je hiperbolizirani karakter srpskog političara: principijelan i radikalan u oporbi, na vlasti mu ništa nije strano. Srpska Vlada, čak i njegov veliki protivnik Mlađan Dinkić, nisu regirali adekvatno na najnovije skandale svog ministra. Kako iz pragmatičnih razloga, tako i iz intimnih: imaju razloga reći »svi smo mi pomalo Velja«. Nastasja Radović, podgorički Monitor, 2. rujna

 

@IVJE­LA SLO­BO­DA!

U Hrvatskoj više nitko nikome neće prijetiti. Ni običnom građaninu, ni javnim radnicima, ni novinarima, jer znamo da je i toga bilo u prošlosti, pa ni državnim dužnosnicima. Ivo Sanader, hrvatski premijer, Novi list, 3. rujna