Arhiv tekstova

Kako, molim?

U SJE­NI I HLA­DO­VI­NI

Hrvatska ima tri vlade u sjeni i jednu u hladovini. Ivan Čehok, predsjednik HSLS-a, Novi list, 23. kolovoza

 

PRI­LI^NO NOR­MAL­NO

Ako je za bilo koji posao potrebno apsolutno mentalno zdravlje i ako, ne podcjenjujući nijedno zanimanje, i noćni čuvar mora izvaditi liječničko uvjerenje, naravno da bi psihički stabilan morao biti i čovjek koji odlučuje o sudbini milijuna ljudi. Žarko Trebješanin, psiholog, Dnevnik, 17. kolovoza

 

 

BEZ DVOJ­BE

Ljudi, čitajući novine i gledajući televiziju, zaista mogu steći takav dojam, a on je potpuno pogrešan. Napiši velikim slovima da Milana Gurovića politika ama baš uopće ne zanima! Nisam član ni SRS-a, ni DSS-a, ni DOS-a, niti bilo koje druge partije. Jesam nedavno bio u »Sava centru« na projekciji onog jezivog filma, ali ne zato što sam radikal, već zbog srpskog naroda. Hajde da već jednom riješimo tu dilemu, mada ona kod mene nijedne sekunde nije niti postojala. Milan Gurović, košarkaš, Dnevnik, 17. kolovoza

 

DI­JE­LJE­NJE BAL­KAN­SKE SUD­BI­NE

Bit stvari je u ovom: stvara se nova CEFTA (multilateralni gospodarski sporazum), a Hrvatska nije započela pregovore, onda je to ipak određeni balkanski institucionalni okvir, što pak znači da će Hrvatska teško izbjeći skupni ulazak u EU. Iako, naravno, formalno gledano skupni ulazak i stvaranje CEFTA-e nemaju nikakve veze. Ali u praksi je poznato, u slučajevima Višegradske skupine i Baltičkih država, da je skupni ulazak tradicija EU. Dakle, Hrvatsku čeka skupni ulazak i jedno vrijeme dijeljenje balkanske sudbine. Naravno, to nije nikakva nova Jugoslavija ili Balkanija, a neosporno je da će neko vrijeme Hrvatska dijeliti balkansku sudbinu. Mate Granić, bivši ministar vanjskih poslova Hrvatske, Glas Slavonije, 17. kolovoza

 

OD­LI^AN PO­VOD

Ako nama uopće i treba povod za rat, onda je ovaj slučaj s vladikom dobro došao. Sad je trend u svijetu da se štite ljudska prava građana tuđih država. Svojim građanima, u svojoj državi, može raditi što hoćeš, to je naše pravo i naša unutarnja stvar, ali kad neka druga država uradi nešto protiv svog građanina onda se to ne može tako ravnodušno gledati. Sasvim je to dovoljan povod da se s tom državom zarati, poglavito ako si od nje jači. A kad si jači skoro da ti nikakav povod i ne treba. Milinko Bujišić, Danas, 19. kolovoza

 

NI­KAD NOK­TI­MA, NI­KAD ZU­BI­MA

DSS se nikada ne bori zubima i noktima, niti ujeda, niti grebe, to je jednostavno strano našem političkom mentalitetu i načinu na koji se borimo za svoje političke ideje. Nikada nam vlast nije bila potrebna radi vlasti, to smo i dokazivali tako što smo vlast napuštali onda kada smo smatrali da ona gubi kontakt s građanima, ali i vlastitim elementarnim obećanjima. Aleksandar Popović, potpredsjednik DSS-a, Blic, 22. kolovoza

 

^ISTO­KRV­NI NO­GO­MET

Od kada je hrvatski nogomet diljem svijeta postao poznat po kockastim dresovima, ovakva utakmica (protiv Brazila) nije igrana ni na jednom hrvatskom stadionu. Na tribinama splitskoga stadiona okupila se međunarodno raznolika društveno-politička krema, koja je prekinula radne obveze na Jadranskom moru da bi se došla pokloniti nogometnim velikanima, kakvi nikada nisu kročili hrvatskim travnjacima. Veličanstvena atmosfera bila je dostojna finesa za pamćenje zbog kojih su brazilski majstori rado viđeni u svakom kutu zemaljske kugle, gdje se kotrlja nogometna lopta. Lišen natjecateljskih tenzija, čistokrvni nogomet tekao je venama oko tridesetak tisuća ljudi na tribinama, odakle se pljeskalo čak i brazilskoj himni. Igor Vranić, Novi list, 18. kolovoza

 

STRO­GO PO PRO­CE­DU­RI

Od rujna počinje rad na uvođenju pretplate (za RTS), a mjesec dana nakon toga ta obveza stupa na snagu. Jer, morat će se poštovati procedura i da oni koji pretplatu plaćaju prvo dobiju obavijest o tome. Nenad Cekić, Večernje novosti, 18. kolovoza

 

ZA­RA\ENO PI­VO

Bio sam kolporter, barmen i konobar u kafiću, prao aute… To sam radio za džeparac, ali nema posla koji ne bih prihvatio da si osiguram egzistenciju. Nije bilo lako na ulici prodavati novine, no nekako mi je najteže bilo u autopraonici. To mi jednostavno nije leglo, možda zato i što sam bio klinac – u četvrtom razredu srednje škole. No, zato mi je svako pivo koje sam na Jadranu to ljeto kupio tim teško zarađenim novcem bilo još slađe. Tarik Filipović, glumac, »najpoželjniji Hrvat«, Gloria, 18. kolovoza